Vijesti

Dijaspora

Izvor: Časopis &quot;Komuna&quot;

Pi&scaron;e: Tanja &Scaron;uković

U&nbsp; biografiji joj se prepliću brojni uspjesi, odgovorne dužnosti, ali i&nbsp;puno odricanja i posvećenosti. U medicinskim krugovima slovi za jednog od najpriznatijih hematologa - onkologa. Za pacijente koje liječi, ona je i nada i spas! Nakon 35 godina rada sa oboljelima od najtežih bolesti, danas kaže da ljekarski poziv nije samo posao, već životna misija, a da&nbsp; dijagnoza karcinom nije i smrtna presuda&hellip;

Profesorka Nadežda Basara,rođena Ivović porijeklom je Crnogorka. Odrastala je i &scaron;kolovala se u Beogradu. Tamo&nbsp; je&nbsp; magistrirala i doktorirala, a usavr&scaron;avala se&nbsp;i bavila naučno - istraživačkim radom na svjetski poznatim klinikama. Od sredine devedesetih, profesionalnu karijeru gradi u Njemačkoj. Dok je vodila kliniku za transplantaciju matičnih ćelija u Idar Ober&scaron;tajnu, za samo četiri godine, ta&nbsp; zdravstvena ustanova, po broju uspje&scaron;no urađenih alogenih transplantacija, dospjela je na drugo mjesto u zemlji.

Na poziv prvog čovjeka Dru&scaron;tva transplantatora matičnih ćelija Evrope, profesora Nidervizera, vodila je hematologiju i onkologiju na Univerzitetskoj klinici u Lajpcigu.&nbsp; U međuvremenu, objavila je vi&scaron;e od 120 naučnih radova, specijalizirala internu medicinu, subspecijalizirala hemato-onkologiju. Kao prva i&nbsp;jedina žena-doktor koja nije rođena i nije se &scaron;kolovana u EU, izabrana je za profesora medicine u Njemačkoj.

<figure>
<div style="text-align:center">
<figure class="image" style="display:inline-block"><img alt="Foto: Privatna arhiva" src="https://fosmedia.me/sites/default/files/inline-images/slike/2017/08/Nadezda-Basara-sa%20vrhom%20Malte%C5%A1kog%20reda%20Njema%C4%8Dke%20i%20sa%20kolegama%2C%20%C5%A1efovima%20Malteser%20St.Franzikus%20bolnice.jpg" />
<figcaption>Foto: Privatna arhiva</figcaption>
</figure>
</div>

&nbsp;
</figure>

Posljednjih nekoliko godina, Basara je na čelu je Interne medicine u bolnici &ldquo;Malteser St. Franziskus&rdquo;, u Flensburgu, koju je osnovao Malte&scaron;ki red prije 150 godina. Tamo uvodi&nbsp; transplantaciju matičnih ćelija i objedinjuje &scaron;est bolnica&nbsp; sjeverne Njemačke u onkolo&scaron;ki centar Nord. Do sada, matičnim ćelijama transplantirala je vi&scaron;e od dvije hiljade pacijenata, u&nbsp; flensbur&scaron;koj bolnici tri stotine.&nbsp;Uspje&scaron;nost transplantacija, koje ona sprovodi, je skoro 90 odsto. To je najvi&scaron;i evropski i svjetski nivo.

&ldquo;Ovdje liječimo bolesti krvi, krvnog sistema, leukemije i limfome. Liječimo karcinome pluća, pankreasa, kolorektalne karcinome,&nbsp; praktično sve maligne bolesti. Zajedno sa kolegama sa ginekologije i urologije, liječimo i&nbsp; maligne&nbsp; ginekolo&scaron;ke i urolo&scaron;ke tumore u metastaziranim stadijumima. U&nbsp; ovoj bolnici postoji hirurgija i neurohirurgija koje se bave operativnim&nbsp; zahvatima kod onkolo&scaron;kih bolesnika, ali cijela bolnica u Flensburgu je&nbsp; jako usmerena i ima dobru istoriju bavljenja onkolo&scaron;kim pacijentima. Metode su slične onima&nbsp;u drugim onkolo&scaron;kim centrima.&nbsp;Zasnivaju se na najsavremenijim i novim naučnim saznanjima iz oblasti hematologije, onkologije i pulmologije. U izvje&scaron;taju koji smo nedavno dobili,&nbsp; za na&scaron; centar,&nbsp; procenat izlječenja je preko 87 odsto, za akutne mijeliodne leukemije.&nbsp;&quot;, kaže za Komunu Basara i dodaje:

&quot;To su podaci do kojih se dolazi nakon opservacije pacijenata koja traje dvije godine, a počinje od dijagnoze i početka terapije. Naravno, procenti su različiti od bolesti do bolesti. Kod pacijenata sa karcinomom pluća,&nbsp; imamo jako puno različitih metoda da ih&nbsp;liječimo čak i u uznapredovalom&nbsp; stadijumu. Jako se radujem &scaron;to sam doživjela u svojoj karijeri, a to nije bilo onda kad sam počinjala sa hematologijom i onkologijom, da&nbsp; su na&scaron;i pacijenti postali hronični pacijenti. Prilično dugo možete da im pomognete. Znači, dijagnoza karcinom, rak&hellip; nije odmah smrtna presuda. &ldquo;

<figure>
<div style="text-align:center">
<figure class="image" style="display:inline-block"><img alt="Foto: Privatna arhiva" src="https://fosmedia.me/sites/default/files/inline-images/slike/2017/08/Bolnica%20Malteser%20Franzikus.jpg" />
<figcaption>Foto: Privatna arhiva</figcaption>
</figure>
</div>

&nbsp;
</figure>

Kroz bolnicu&ldquo;Malteser St. Franziskus&rdquo;, godi&scaron;nje prođe vi&scaron;e od dvanaest hiljada pacijenata. Sa prostora biv&scaron;e Jugoslavije svega desetak. Pacijenti&nbsp;iz Crne Gore kod nje dolaze na liječenje posredstvom&nbsp; Fonda za zdravstvo. Prvi korak je dostavljanje dokumentacije.&nbsp;

&ldquo;Ako vidim da mogu da pomognem, onda na&scaron;a finansijska služba dostavlja predračun tro&scaron;kova, po cijenama koje važe i za pacijente iz Njemačke.&nbsp; Nema nikakvog dodavanja za &scaron;efovski dodatak, &scaron;to sam sa bolnicom dogovorila&nbsp; kad sam ovdje počela da radim. Svi znamo da ljudi sa na&scaron;ih prostora nemaju sredstava za liječenje. Savremeno liječenje jako je skupo, naročito lijekovi iz oblasti ciljane terapije. Ukoliko komisija Fonda odobri upućivanje pacijenta, on dobija datum kada može da dođe kod mene na prvi pregled. Za sada to jako dobro funkcioni&scaron;e.&nbsp; Ako ne ide preko Fonda, pacijenti mogu da me kontaktiraju &nbsp;preko maila. Preduslov je, takođe, da po&scaron;alju dokumentaciju, da bih mogla da vidim o čemu se radi, jer naravno nemam kapaciteta da primim sve one koji žele da se liječe kod mene.&rdquo;

Svoje mjesto, u bolnici u Flensburgu,&nbsp;na&scaron;la je i Baranka Jelena Leković. Mlada ljekarka iz Crne Gore, najbolji student Medicinskog fakulteta u Beogradu, dobila je posao na preporuku profesorke Basare.

&ldquo;U ovoj bolnici nije uvijek bilo ovako i nije uvijek ovako izgledala. Ono &scaron;to hoću da kažem je&nbsp; da&nbsp;ako imate volju i želju da ne&scaron;to uradite, a znate i kako, onda ne smije biti nikakvih prepreka. Ono &scaron;to je drugačije u njemačkom zdravstvenom sistemu je &scaron;to se tačno zna ko, &scaron;ta, kada radi i na koji način. Sve&nbsp; se primenjuje na bazi protokola. Postoje tačno definisani procesi kako se koja bolest dijagnostikuje, kojom brzinom&quot;, poja&scaron;njava za Komuu doktorka Nada i dodaje:

&quot;Svi ti&nbsp; procesi se kontinuirano kontroli&scaron;u. I u tome je&nbsp; uspjeh njemačkog zdravstva i ostalih oblasti.Mi&nbsp;ljekari i&nbsp;ono &scaron;to radimo - sve podliježe&nbsp;kontroli. Komunikacija sa pacijentom mora da bude otvorena. Pacijent mora da bude uključen u ono &scaron;to se de&scaron;ava s njim, da razumije procese i da, zajedno sa ljekarom, odlučuje &scaron;ta će kod njega biti primijenjeno.&quot;

Basara nije izgubila kontakt sa Crnom Gorom, niti entuzijazam da svoje znanje i iskustvo stavi na uslugu crnogorskoj medicini i ljudima kojima je potrebna pomoć.

&ldquo;Nijesam prisutna u Kliničkom centru Crne Gore, ali sam vrlo raspoložena za saradnju&hellip; Ali, ne možete sami otići i reći tu sam i ja ću da vam pokažem kako se radi. Ne, to ne ide tako. Treba neko da vas pozove i razgovara sa vama o mogućnostima saradnje&hellip;&rdquo;

Poziva za saradnju, tokom duge karijere, profesorka Basara dobijala je sa raznih strana. Dvije ponude za rad, koje je dobila sredinom devedesetih, kako se pokazalo, bile su prekretnica ne samo za nju, već i za čitavu porodicu.&nbsp; Dvojica svjetski poznatih ljekara, sa kojima je već ranije sarađivala, ponudili su joj posao u&nbsp;Francuskoj i Njemačkoj.

Iskustvo u radu na inostranim klinikama, doktorka Basara, počela je da stiče jako rano. Osamdesetih je radila u Parizu i Montrealu. Prava iseljenička, porodična priča, međutim,&nbsp; počela je 1997. godine. Tada su ona i suprug odlučili da prihvate poziv i sa djecom presele u Njemačku. Napustila je jedno od rukovodećih mjesta na Institutu za hematologiju u Beogradu, bila je&nbsp; već u zrelim godinama&nbsp;i nije govorila njemački jezik.

<figure>
<div style="text-align:center">
<figure class="image" style="display:inline-block"><img alt="Foto: Privatna arhiva" src="https://fosmedia.me/sites/default/files/inline-images/slike/2017/08/prof%20dr%20Nada%20Basara.jpg" />
<figcaption>Foto: Privatna arhiva</figcaption>
</figure>
</div>

&nbsp;
</figure>

&ldquo;Nijesam govorila njemački, ali prije dolaska, učila sam ga intenzivno u Beogradu. Kad sam do&scaron;la u Njemačku onda sam polagala ispit. To je sada obavezno, ali u ono vrijeme&nbsp;&scaron;efu je bilo stalo da dođem, jer me poznavao iz Kanade, znao je kako radim, poznavao je moj naučni rad. Bila je to mogućnost koju smo iskoristili i nije nam žao. Mada, bilo je te&scaron;ko u početku. Svake godine smo se bar dva puta vraćali, spremali kofere za nazad. Prvih pet godina bilo je zaista kritično, ali eto kad je pro&scaron;la ta peta godina&nbsp;odlučili smo da ovdje ostanemo.&rdquo;

Uporedo sa uspje&scaron;nom profesionalnom karijerom, gradila je i stabilan porodični život. Skoro 40 godina je sa Branislavom, ma&scaron;inskim inžinjerom i stručnjakom za &ldquo;clean rooms&rdquo; i osiguranje kvaliteta proizvodnje transplantata matičnih ćelija u njima. I njihova djeca imaju uspje&scaron;ne karijere, sin Vuka&scaron;in je elektroinžinjer, a kćerka Miljana psiho-onkolog i diplomirana pijanistkinja&hellip;&nbsp;

&quot;Insistirali smo na tome da ono &scaron;to imaju u glavi, niko nikada ne može da im oduzme.&nbsp;<a id="_GoBack" name="_GoBack"></a>Usmjeravali smo ih da se &scaron;koluju, da budu fakultetski obrazovani. Puno su čitali, svirali razne instrumente, bavili se sportom. Nadam se da će to prenijeti i na svoju djecu. I ja&nbsp; sam tako odgajana.&ldquo;

Ponosna na pretke

Nadeždin prađed bio je sudija na Cetinju i Baru, đed profesor gimnazije u Beranama i Danilovgradu, a otac Hrvoje Ivović, rođen u Beranama, bio je&nbsp; hirurg i doktor medicine&hellip;

&ldquo;Na to sam veoma ponosna i to mi je jako, jako važno. Čvrsto sam povezana sa crnogorskim dijelom moje porodice. Iako sam vi&scaron;e vremena provela u Beogradu, nego u Baru i Crnoj Gori, emocije su iste. Priča moje porodice je pomalo stradalnička i uvijek je bila prisutna u mom životu. Sestre mog oca, moje tetke koje nikad nijesam upoznala, poginule su u Danilovgradu tokom savezničkog bombardovanja 1944. i to naočigled njihovog brata, mog oca. Tada je jo&scaron; stradalo nekoliko djevojčica. Na mjestu njihove pogibije postavljena je mala spomen ploča. Ono na &scaron;ta sam jako ponosna je da smo brat od strica i ja obnovili spomenik na&scaron;im tetkama&hellip; Uradili smo ne&scaron;to i na to sam ponosna&quot;, priča Basara.

Ne voli predrasude o Crnogorcima, a naslu&scaron;ala ih se iako je gro života daleko od zemlje svojih predaka;

&ldquo;Mislim da su Crnogorci jako vrijedan narod. Netačno je da su lijeni.&nbsp;Nijesu lijeni ni mu&scaron;karci ni žene. Kad imaju ideju, teže da je ostvare. Mislim da je to neka osobina koju i ja imam, a to sam prepoznavala i kod mog oca, mojih stričeva. Imala sam sreću &scaron;to sam i ja to naslijedila.&rdquo;

Zbog izuzetnih zasluga za liječenje crnogorskih pacijenata i razvoj nauke, profesorka Basara je 2012. dobila crnogorsko državljanstvo i to na inicijativu svojih pacijenata iz Bara i Ulcinja.

&nbsp;