3
min read
A- A+
Pročitano

Dan mrmota

09/04/2020 - 12:55
Autor:Fos Media
1111 pregleda

Probudio sam se neopoganjen alarmom. I naspavan, za divno čudo. Pod prozorom je valjak srednje snage nabijao teren za budući parking i grozno pištao kad ide unazad. Otišao sam da se umijem.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Piše: Milivoje Krivokapić

U kuhinji sam pregledao sadržaj frižidera i češao se po dupetu. Složio sam neki doručak i uključio radio, na kojem su se emitovale jutarnje vijesti. Novih slučajeva toliko-i-toliko, zaraženih po gradovima toliko-i-toliko, ukupno na nivou države toliko-i-toliko. Nakon toga apel za poštovanje posebnih mjera.

Izmrvio sam Olgi malo hrane, na šta je u znak zahvalnosti napravila dva brza kruga po kugli. Prošarao sam pogledom sa terase i vani uočio manje života nego inače, a opet previše, cijeneći okolnosti. Ispravni su oni apeli za poštovanjem posebnih mjera, pomislih.

Na internetu je stanje mnogo paničnije nego na javi – lažne vijesti, teorije zavjere, kvazi-stručnjaci, peticije protiv telekomunikacione mreže koja je navodno okotila virus, teški Srbi i još teži Crnogorci, recepti za preživljavanje i spiskovi. Spiskovi i dalje kruže.

Pobjegoh u muziku i tu se zadržah do kasnog popodneva.

Na televiziji su uživo prenosili presjek stanja u vezi sa pandemijom. Brojke, gradovi, država. I opet apel da se pridržavamo posebnih mjera. Gluvi smo na njih, očigledno.

U prodavnici sam rukom presvučenom lateksom birao namirnice koje mi trebaju. Ljubazna kasirka, onako za sebe, reče – ima li kraja ovome...

Uveče sam aplaudirao dobrim ljudima i ređao epizode piraterijom pribavljenog serijskog programa.

Dobio sam poljubac i nekada zaspao.

Probudio sam se neusiljeno. Opet. Naspavan. Opet. Valjak pod prozorom se oglašavao pištanjem. Umivanje, pa kuhinja, gledam sadržaj frižidera, češući se po dupetu. Jedem i slušam jutarnje vijesti koje stižu putem malenog radija.

Olga se jurcanjem po kugli zahvalila na obroku, a vani je bilo premalo života za uobičajene prilike i previše za ove posebne. Mnogo se mi zajebavamo, zaključih.

Internet je bazdio na iste toksine. Premalo seksa, previše laži, a GIF-ovi su zamijenili video trake. I spiskovi su tu, da.

Pobjegao sam u misli, a kasnije vitlao mačem po kući. Brzo sam bio razoružan.

Na TV-u je neuravnoteženi voditelj prenosio vijesti o virusu kao da vodi Sportsku subotu,nakon što je stigao dnevni izvještaj o zarazi. I apel da se pridržavamo posebnih mjera.

Uveče sam aplaudirao dobrim ljudima, ređao epizode serija, čitao Peljevina, dobio poljubac i zaspao.

Probudio sam se ranije nego inače i začudio se nedostatku pištanja valjka. Virnuo sam kroz prozor i –

stanje redovno. Kapetan valjka je bio na pauzi, spustio je masku ispod brade i cijedio jogurt.

Umio sam se, otvorio frižider i češao dupe. Jeo sam i slušao vijesti. Čitali su brojke uz imena gradova, nijesam bio siguran da li se radi o broju zaraženih ili o vremenskoj prognozi. Olga se za obrok zahvalila kružnim stilom, a ja kratkim pogledom sa terase utvrdio da je vanka premalo ljudi za uobičajene prilike, a previše za date.

Na internetu su se niz zidove društvenih mreža slivale laži, informacije, frustracije, recepti za samonapredak, preporuke, još laži i tupe analize. I spiskovi, naravno.

Otišao sam do prodavnice, ruku utegnutih u lateks i s maskom preko otvora disajnih organa. Ljubaznoj kasirki se na licu očitavalo pitanje ima li ovome kraja?

TV me je dopunio najnovijim informacijama o zarazi, nakon čega sam, bez posebne veze sa prethodnim, improvizovao pončo i šešir, natukao kaubojke i od bližnjih tražio da me zovu Bronko. Fora mi je propala, pa sam slušao muziku, kasnije aplaudirao dobrim ljudima, gledao serije, čitao Dilan Doga, dobio poljubac i zaspao.

Jeste, probudio sam se neizazvano, naspavan, valjak je pištao, ili možda vrištao, buljio sam u otvoren frižider dok sam češao dupe, nijesam imao apetit pa sam samo slušao vijesti sa radija, nahranio Olgu koja mi se zahvalila na uobičajen način i pogledom sa terase konstatovao da je ovaj narod blesav jer ga je previše vani u ovim zlim danima.

Internet je sipao isti otrov, TV je tukao po istom tragu, a kasirka je s pravom maštala o kraju svega ovoga. Muvao sam se besciljno po stanu, pa sam, je li, slušao muziku, preturao po knjigama, ležao potrbuške na podu u namjeri da umrem, što mi nije upalilo te sam bio zamoljen da ustanem jer smetam tu, aplaudirao sam dobrim ljudima, pokušao da gledam serije, odustao, ogrebao se za poljubac i otišao da spavam.

Ležao sam i razmišljao o ropstvu u istosti svakodnevice. Prigrabio sam misao ljubazne kasirke i maštao o kraju ovoga i o vraćanju na staro – o buđenju alarmom, priforcanom doručku, trčanju na osmočasovni posao, podgrijanom ručku, popodnevnom mrtvilu, povremenim druženjima, neurednom snu i onda sljedećeg dana isto tako, i onog nakon njega, i onog...

Čekaj bre...

 

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

Od istog autora pročitajte i:

Seansa: Izolacija

Razmišljanje

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari