3
min read
A- A+
Pročitano

Dva carstva

04/05/2019 - 10:55
Autor:Fos Media
666 pregleda

"Mitropolitovo je načelo da strancima ne treba vjerovati, osim kada se zalažu za vjerske slobode u političkom okruženju neblagonaklonom prema SPC".

Foto: Reuters

Foto: Reuters

Piše: Vladimir Veljković

U Podgorici se 3. i 4. maja održava međunarodna naučna konferencija o slobodi vjeroispovesti u Crnoj Gori. Konferenciju organizuje Mitropolija crnogorsko-primorska SPC u saradnji sa Konferencijom evropskih crkava iz Brisela.

U najavi stoji da će se na otvaranju gostima obratiti mitropolit Amfilohije i Kristijan Kriger, predsjednik Konferencije evropskih crkava. Predviđeno je da putem video linka svoju riječ uputi i dr Ahmed Šahid, specijalni izvjestilac UN za slobodu vjeroispovesti i uvjerenja. Organizatori namjeravaju da se „nа stručаn i društveno odgovorаn nаčin otvori jаvni dijаlog i sаgledа prаvo nа slobodu vjere, vjeroispovesti ili uvjerenjа iz međunаrodnoprаvne, istorijskoprаvne i pozitivnoprаvne perspektive, jer je riječ o univerzаlnom ljudskom prаvu i slobodi“. A sve u cilju doprinosa „opštem dobru“ i pomoći u izradi novog teksta Nacrta zakona o slobodi vjeroispovesti. Na naučni skup su pozvani i velikodostojnici tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, nadležni državni organi, kao i predstavnici poslaničkih klubova u Skupštini Crne Gore.

Za svaku je pohvalu kada iz SPC čujemo pozivanje na opšte dobro građana, javni dijalog i univerzalna ljudska prava i slobode, te zalaganje za sve to, makar i u kontekstu prava na slobodu vjeroispovesti i donošenja novog pravnog akta. Sasvim je razumljivo i prihvatljivo da se vjerske zajednice u prvom redu zanimaju za pravo na slobodno ispovijedanje vjere. Međutim, za pojedine predstavnike SPC tu i prestaje razmišljanje o konceptu građanskih prava i institucijama demokratske pravne države. Time se stvara utisak da se „univerzalnim ljudskim pravima i slobodama“ pristupa selektivno.

Najveća zabilježena kršenja ljudskih prava građana albanske nacionalnosti odigrala su se za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića na prostoru Kosova i Metohije. Ta činjenica nije spriječila mitropolita crnogorsko-primorskog da nedavno nahvali Miloševića koji je „ostao u vjernosti kosovskom zavjetu“. I predloži da se posmrtni ostaci bračnog para Milošević-Marković prenesu iz Srbije u Crnu Goru, pošto za državnika Miloševića, žalostan je mitropolit, „nema mjesta u alejama velikana ili zaslužnih građana u Beogradu“. Sramotno je ponašanje države Srbije prema bivšem predsjedniku i njegovoj porodici, smatra mitropolit. Dodajući da je Sloba bio sin teologa i vjeroučitelja i da mu nije bilo lako da raste bez oca.

Mitropolit sebe predstavlja kao Miloševićevog intimusa: „Davno prije hapšenja pričali smo o pripadnicima Unprofora u Srpskoj Krajini… kada su ih postavili kao među sa Hrvatima. Pitam ja Slobu da li je siguran da oni neće okrenuti cijevi na nas, a on mi odgovara: ’Ma, daj bre, Amfilohije, šta to pričaš? To je nemoguće!’ Nažalost demantovali su ga dani koji su uslijedili. Vjerovao je strancima i to ga je skupo koštalo“. I još: „Ali bio je i prilično naivan. Vjerovao je onima koji su vodili Evropu i Ameriku da neće udariti na SRJ“. Mitropolitovo je načelo da strancima ne treba vjerovati, osim kada se zalažu za vjerske slobode u političkom okruženju neblagonaklonom prema SPC.

Vjernici Kosovskog zavjeta poznaju svoj put: „Nije prihvatio ucjenu iz Rambujea, koja je bila jednaka ucjeni Austrougarske 1914. godine. To je kasnije i dovelo do bombardovanja zločinačkog NATO, koji je sa 19 najmoćnijih zemalja svijeta kidisao na jednu malu i miroljubivu zemlju. I Milošević je bio primoran da potpiše Kumanovski sporazum. I kamo lijepe sreće da su oni koji su došli posle njega sačuvali makar taj sporazum. Nadamo se da ovi danas koji vladaju Srbijom ne pođu njihovim stopama“. Nema veće počasti od ugledanja na zavjetnog vođu, blaga je preporuka današnjem vladaru Srbije.

Slobodan Milošević je bio predsjednik male, ali ne i sasvim miroljubive zemlje. Tako da je na kraju s pravom završio na sudu u Hagu pod optužbom za ratne zločine i genocid na prostoru Kosova, BiH i Hrvatske.

Mitropolit ima drugačije viđenje: „Riječ je o sramnom činu koji nije smio da se dogodi… to Srbija nije smjela da dozvoli. Posle me je u ćeliji ubjeđivao da će Kosmet opet biti srpski. Govorio mi je: ’Amfilohije, opet ćemo imati svoju državu u svojim granicama. Vratićemo naš narod na Кosovo i Metohiju, budite sigurni’. U tom optimizmu se i upokojio“. Nismo u stanju da potvrdimo ili opovrgnemo autentičnost riječi pripisanih Miloševiću. Njegova navodna izjava oslikava osobu nesvjesnu realnosti i položaja optuženika za ratne zločine. Ličnost nesposobnu da preuzme trunku sopstvene moralne odgovornosti. Pa ipak, pitati se da li je Miloševićeva izjava istinita navodi na krivi trag. Smisao mitropolitovog pripovedanja je konstruisanje usmenog predanja o Slobodanu Miloševiću – zatočeniku Kosovskog zavjeta.

Odgovorni u SPC se zaista nalaze na razmeđi dva carstva: opštevažećih ljudskih prava ili pravdanja politike koja ih je masovno kršila. Ne mogu se služiti dva gospodara, znamo to iz Svetog pisma.

Izvor: Peščanik

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

 

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari