2
min read
A- A+
Pročitano

Filmski program

30/05/2019 - 15:00
Autor:Fos Media
2399 pregleda

Nekad je bilo jednostavno – postojala je jedna partija i jedna država. U takvoj postavci, partija je bila sve i u svemu, pa je tadašnji film bio plodno polje za propagandu. Velike bitke iz Drugog svjetskog rata su prenošene kroz spektakularna ostvarenja „A“ produkcije, glavne likove su oživljavale vodeće holivudske face tog doba, dizali su se mostovi na čuvenim rijekama, heroji su bili heroji a barabe to što jesu. I svi su imali svoje mjesto u tome. Imalo se, moglo se. Neki bi rekli – i moralo se.

Foto

Foto: FOS Media

Piše: Milivoje Krivokapić

Da, nekad je bilo jednostavno.

Kada je Balkan prije nekih tridesetak godina otvorio svoju malu prodavnicu užasa, u ponudi se našlo sve ono što razumno biće ne bi poželjelo da vidi ni na filmu. No, svaka roba ima svog kupca, pa se većina grabila oko artikala sa etiketama nacije, vjere, teritorije, granica. Nije se žalilo pare, koja je za ovaj grdni pazar štampana krvlju. Političke partije su bile posebno primamljive kao nova moda. Više ništa nije bilo jednostavno.

Nekako se otresosmo tog krvavog zla, ali oni marljivi kupci ne ustuknuše, nego pokrenuše svoje biznise i plasiraše svoje proizvode. Partije su se posebno oseftarile na devedesetima. Drže dobru ponudu i dalje. I taman kad se siroti smrtnik osmjeli pomisliti da je vidio i kušao sve što one imaju da serviraju, zadesi ga novi jad.

Desio se kongres jedne crnogorske opozicione partije, a na kongresu film. Kratki metar. Zle sile interneta ga učiniše dostupnim prije premijere, pa oni koji ne bi da pokvare ugođaj gledanja sada mogu bataliti čitanje. Mada, ovo nije kritika tog ostvarenja. Ovo je upozorenje.

U ovom filmu riječima nije bilo mjesta. Ono što se smatra fabulom preneseno je tako da se okom čuje poruka. Po teoriji režije i drame – ništa sporno. Za sada.

Film predstavlja mladog političkog lidera u mesijanskom duhu. On predano obavlja posao drvodjelje, imun na svoje dušmane oličene u osobama starije životne dobi. Svojim nepokolebljivim i predanim radom, naročito onim što je zapravo proizvod njegovog zanatskog djelanja koji će ujedno biti i nosilac raspleta ovog ostvarenja, on privlači mlade ljude, one koji su spremni da se otrgnu pogrešnim naukama otaca svojih. Jasno se razaznaje otpor novog prema zastarjelom, mladog prema starom, opet ništa sporno, iako spoj trenerke i novozavjetne Judeje malo goni na nelagodu.

Neizostavan je, a i upečatljiv portret žene u ovom filmu. Njena svrha je dostavljanje svete riječi koja prelazi u muške ruke i biva usađena u temelje novog simbola vjere. Ma i tu ne bi bilo ničeg spornog da u ovom filmu žena nije pokrivena. Triptih njenog lika krasi veo u bojama trobojke. Ako se vratimo na poruke koje bi trebao da šalje ovaj film i ako je neka među njima nerazumljiva, ova to definitivno nije. Konzervativni odnos prema ženi kako i dolikuje filmu sa religijskim motivom – imamo. Dalje.

I sve ovo do sad bi nekako moglo da se predevera – i neo-Nazarećanin, i klimavo odrađen sukob mladog i starog, i tradicionalni odnos prema ženi. Sve bi to moglo da se podvede pod podnošljivo, mada veoma upitno, da nije samog finala.

U raspletu, naš nepokolebljivi zanatlija uz pomoć svojih istomišljenika uzdiže drvenu rukotvorinu čiji vrh krase vjerski simboli – dva krsta, jedan pod kojim se okupljaju pravoslavci, a drugi koji ljube katolici i polumjesec sa zvijezdom, koji bi trebao predstavljati našu braću od islama. Bam! Kakav finiš!

U jednoj zemlji koja je Ustavom uređena kao građanska, jedna partija koja se predstavlja kao građanska direktno totemizuje najveće vjerske grupe, vidljivo ističući da se identitet određuje isključivo u odnosu na vjeroispovjest. Direktno se potire ustavno određenje ove naše svemu izložene zemlje i iz kruga zajedništva isključuje svako ko se ne krsti ili klanja. Jeretici – stop! Manje vjerske grupe – takođe stop! Ne daj silo da se još pomenu oni mrski ateisti, korijen zla svakojega.

Religija treba da predstavlja samo dodatni činilac u definisanju identiteta, čak i sporedan, a ovdje imamo slučaj da je ona okosnica, nametnuti idol oko kojeg svi treba da se okupimo i zaplešemo. Ovo je parodija ideje o zajedništvu, jer uključuje samo one koji pripadaju najbrojnijim vjerskim grupama, one koji su malo u čemu jedinstveni osim u nepriznavanju nečijeg prava da ne bude religiozan ili drugačiji.

Pobjede ispred podjela? Sve su prilike da tog filma nećemo gledat'.

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

 

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari