2
min read
A- A+
Pročitano

Kad čujem da je Tesla primjer ili Đoković...

10/01/2019 - 13:25
Autor:Fos Media
7204 pregleda

Kad čujem da je Tesla primjer ili Đoković, ili ne znam ko spektakularno uspješan, to kod mene pobuđuje filozofsko nadimanje.

Teniser Novak Đoković i naučnik Nikola Tesla

Teniser Novak Đoković i naučnik Nikola Tesla

Piše: Milan Ceković

Prvo, ne treba Đoković da bude primjer. 
Tesla još manje.
Sudbina Đokovića je jedna u milion sudbina i to u rasponu od 100 godina. 
To je posebnost, to je čitav niz teško objašnjivih veza između talenta, životnih poteza njegovih roditelja, okolnosti. 
To je prije fenomen nego primjer.
To su neka dostignuća koja su takva da samo izuzecima slijede.
To je pakt sa Univerzumom, to su izabranici. 
Možemo se diviti, biti inspirisani, identifikovati se, navijati, ali to uzimati kao primjer gubi smisao, jer nije predviđeno da bude dostignuto, osim u nekim, opet, izuzetnim sudbinama.
A nama nije potrebna izuzetnost. Nama je neophodna normalnost.

Ko treba da bude primjer?                       

Primjer treba da bude neki učitelj koji svoj posao obavlja etički, sa puno ljubavi i koji radi na sebi, ne dozvoljava da u procesu rada postane prevaziđen. Neki taksista koji će potruditi da vam pruži uslugu na adekvatnom nivou i neće voziti petoro zato što se plaši kazne, već zato što to nije u skladu sa bezbjednošću, normalnošću i kvalitetom usluge. 
Primjer treba da bude čistač ulice koji tu ulicu čisti kao da stvara svoje remek-djelo. Primjer treba da bude potreba svakog običnog čovjeka da da svoj maksimum u okolnostima u kojima živi.
Primjer je ona žena koja tegli pocijepan ceger i doziva promrzle kučiće ne bi li ih nahranila. 
Treba se maniti vip tripova, slave i koječega. 
Primjer je moj kum koji je smršao 50 kg.
Primjer je onaj tamo za tezgom koji je svoje jabuke i kruške poređao tako da je to milina gledati.
Primjer su stanari neke zgrade koji su se dogovorili pa skupljali i sakupili pare za novu fasadu, pa podijelili poslove i sredili okruženje.

Primjer treba da bude neki direktor, neke ustanove koji ima svijest o tome da je tu da bi stvari unaprijedio, a ne samo da bi bio tu gdje je koeficijent veći.
Primjer je onaj koji je odolio da bude u dilu otimačine.
Primjer je onaj čovjek koji zastane i pokupi otpadak sa pločnika i ubaci ga u korpu za otpatke.
Primjer su oni ljudi koji u vremenu otuđenja bar jednom nedeljno organizuju viđenje i razgovor o koječemu.
Primjer je konobarica koja neće da vas potkrada i koja će biti magnet za bakšiš jer je ljubazna, vedra i vrijedna.
Primjer je onaj koji neće zaslepljen svojim egom na prvu uvredu nasrnuti, već će tu uvredu obesmisliti do izvinjenja.
Primjeri su u radionici, primjer je osoba u trafici koji će taj kvadrat prostora ispuniti toplinom svoje energije i svog smislenog postojanja bez obzira što za tu platu neće moći da se valjano nahrani.
I nije primjer to što ta osoba radi za male pare, već je primjer stanje duha i dobre volje.
Primjer je onaj koji svaki stav argumentuje, a ne onaj koji govori ''e, baš zato!!!''.
Primjer je onaj koji je spoznao svoju zabludu i to priznao.
Primjeri su u učionici, amfiteatru, prodavnici, na ulici...
Primjer je onaj menadžer koji je izvršio adekvatnu selekciju, stvorio tim kompetentnih i tako doprinio pozitivnom rezultatu.
Primjer je onaj što stalno pravi kvalitetan sladoled, a ne čim posao krene mlijeko zamijeni vodom.

Ne treba nama 7 milona Đokovića, 7 miliona šampiona, nama su potrebni normalni ljudi, koji kvalitetno obavljaju neke svoje poslove, jer bez šampiona Đokovića nekako možemo, ali bez dobrih učitelja, ljekara, pravnika, radnika, čistača, teško da možemo. Bez titula se može, ali probajte da živite bar neko vrijeme bez onih koji prazne kontejnere.

Kada u tim ljudima prepoznamo inspiraciju, i njihov rad počnemo cijeniti kao skup poslova koji vode do pobjede, sve će biti drugačije. Svi ćemo imati neki svoj mali doprinos pobjedi, što je veoma važno razumjeti.

A, Đokoviću svaka čast, kapa dolje, bravo... 
Nije Đoković sporan, ali primjeri su tu negdje među nama i moguće je da sve bude bolje, kada bismo ih spoznali, cijenili i od sebe napravili primjer. 
Sve dok to ne postane normalno. 
E, kad to postane normalno - POBIJEDILI SMO!

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari