3
min read
A- A+
Pročitano

Milice, hvala ti!

22/11/2018 - 15:37
Autor:Fos Media
4566 pregleda

Prošla godina, bokserska svlačionica nakon treninga, njih četvorica, svaki po sredini puberteta. Trojica potkačili ovog preostalog, ušemili ga zbog neke curice. Iz njihovog glasnog podbadanja postaje jasno da se pomenuta cica, pritom opisana kao veoma lijepa, prilično zagledala u zajebavanog. Da se odbrani od zadijevke, a i da konačno objasni svoje neinteresovanje za naočitu neznanku, on govori  da ne može da ima ništa sa njom jer je muslimanka. Smijali su se. Oni. Rođeni juče.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Piše: Milivoje Krivokapić

Nije neočekivano što je novo istraživanje pokazalo da skoro svaki drugi crnogorski student ne bi stupio u brak sa osobom druge vjere. Nije neočekivano, nego je poražavajuće i opasno. Najbitnije je što ističe sveprisutnu i poroznu laž o multietničnosti i međuvjerskom skladu naše domovine.

Rezultat ovog istraživanja, pritom iskren do peta, ocijenjen je kao šamar toleranciji u koju se naša zemlja zaklinje skoro kao i u regionalno liderstvo.

Kad je tako, kad smo već našamarali ponosno lice tolerancije, hajde da idemo do kraja i pogledamo je u oči. Iskreno. Bez kićenja i šminkanja. Ako to učinimo, shvatićemo da je ta naša slavna tolerancija samo fasada. Deklarativna je – rekli bi ovi što nose kravate i kad ne moraju.

Tolerancija je po smislu svjesna odluka po kojoj prihvatamo i imamo uobičajenu interakciju sa onima koji su po nečemu drugačiji od nas. Poentu treba usmjeriti na ovo svjesna odluka. Bez toga nema tolerancije. Ova tolerancija koju mi kao društvo prodajemo je pod falšem – niti je svjesna niti je odluka. Ona nam je nametnuta. Uslovljeni smo njome od strane međunarodnih bičeva, od domaćih fejk demokrata, od dilera laži poput transparentnost ili inkluzija. Istina je da se mi samo predstavljamo kao tolerantno društvo, kako bi smo se ogrebali za kakav štrik u evropskim izvještajima i zorili pred komšijama. Nijesmo tolerantni zato što želimo, nego zato što moramo. Mi se, u stvari, trpimo.

A trpeljivost žulja nas, Balkance. Bar to ne moramo da dokazujemo. I daj silo da to nikad više ne učinimo.

Možda bi se i našao trun razumijevanja za ovaj sramotni akademski stav o odbijanju multivjerske bračnosti da je stigao od populacije koja se spotakla o sav jugoslovenski jad s kraja prošlog vijeka. Ali, kad ovo stigne od studenata, od onih koji bi, oprostite mi na zanesenosti, trebali biti napredni dio građanštine, onda imamo problem. Imamo zatrovanost. Imamo takav procvat regresivne misli, da se njenih plodova treba bojati na vrijeme.

Primjer? Od jednog istorijskog momenta u kojem je žena doživjela najveći stepen emancipacije na ovim prostorima, a brakovi lišeni vjerskog tega postali uobičajena pojava, danas imamo sistematsko reprogramiranje žene u mašinu za rađanje kroz diskriminatorske naknade za majke sa troje i više djece, dok studentarija ne želi da se uzima sa krivovjernima. Čemu onda sve te bajke o budućnosti ako idemo unazad?

Da od goreg biva gore, pokazalo se i ovom prilikom. Istraživanje koje nam je donijelo popularnost univjerskih brakova među akademcima, častilo nas je još jednim mučnim podatkom – čak 70 odsto ispitanih religiju smatra važnom u moralnom oblikovanju ličnosti. Zamislite samo – više od dvije trećine mladih i obrazovanih, onih koji žive u vremenu slobodnog znanja i njegove lake dostupnosti, biraju da budu moralno ustrojeni po zaostalim vjerskim normama. Ovo je kukavičluk. Strah od drugačijeg. Ovo je poraz za cijelo društvo.

Zato naši studenti, ta naša budućnost, neće u bračnu postelju sa inovjernima. Zato je i naš mladi bokser sa početka priče odbio da se njuška sa lijepom curicom. Pokajaće se zbog toga. To mu jamčim.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa u vezi sa ovom temom, jedna Milica je odgovorila: „Veza sa partnerom druge vjere dok traju studentski dani mi je prihvatljiva ali u momentu kada dođe pitanje braka, smetalo bi mi da se udam za nekoga ko je druge vjere ili druge nacije“. Svi treba da se zahvalimo Milici. Svi do jednog. Zbog toga što je rekla golu istinu. Zbog toga što je podsjetila na raskošni razvrat studentskog života. Zbog toga što je priznala da je seks prije braka uobičajena pojava, a kako nije po hrišćanski, nije bitno da li partner ima krštenicu. Zbog toga što je nama hereticima pojasnila da je brak jedna od svetih tajni, pa se u njega ne može kročiti sa kakvim nekrstom. Zbog toga što je izričita da je vjera važnija od ljubavi kada se sklapa brak.

Posebno, hvala joj zbog toga što je potpuno nesvjesno ogolila selektivno i licemjerno poimanje morala i vjere koje je svojstveno našem narodu.

Milice, hvala ti!

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku FOS Media.

 

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari