2
min read
A- A+
Pročitano

Paranoja

13/12/2018 - 12:13
Autor:Fos Media
1511 pregleda

Postao sam paranoičan. Vrijeme je da to priznam. Treba živjeti sa tim, pa se valja i suočiti sa problemom. Kažu da je to prvi korak ka ozdravljenju. Prije nego što potpuno isprepadam okruženje i sebe, moram da naglasim da se ne radi o kliničkoj paranoji. Nemam strah od toga da me neko proganja sve vrijeme. Jasno razbiram maštu od stvarnosti, u većini slučajeva. Intelektualne sposobnosti su mi uglavnom neuzdrmane. Skraćeno – držim se.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Piše: Milivoje Krivokapić

Paranoja koja me pohodi je specifična, posebna na svoj način. Paranoia specialis.

Nije posrijedi hobi, krenulo je samo od sebe. Izazvano je, a ne inicirano. Ovih dana sam se zatekao kako pokušavam da prokljuvim šta se krije iza cijelog ovog cirkusa sa teatralnim lišavanjem slobode dvojice poslanika. Koje se kolo plete iza svega toga. Kakav će to teški bagaž da nam bude natovaren na kosti dok nam um vri oko ustavnih i krivično-procesnih kontroverzi cijelog slučaja.

Tada sam shvatio – gotovo bez izuzetka, bez ijednog isključenog slučaja, tražim skrivene motive iza svih političkih igrarija. I radim to nesvjesno. To je jedan i jedini uzrok moje paranoje. I to me sada čini nemirnim.

Prije nego što cinično uzdahnete, uzmite u obzir da larma u vezi sa hapšenjem poslanika traje više od deset dana. Toliko i ja mozgam o tome. To nije malo vremena. Vjerovatno sam imao pametnijeg posla za to vrijeme – da razmišljam o budućnosti ili o ukanjanju biznis barijera, da vjerujem u horoskop ili da radim na sebi. Ali eto, ja sam svoje ionako teške misli natovario ovim zavjereničkim jarmom. A da otežam sebi, što svaki pošten čovjek redovno čini, shvatio sam da se ovim bavim odavno.

Sada, kao opružen na psihijatrijskom kauču pokušavam da spoznam kada je sve počelo.

Davno je počelo. Sjećanje je krhko, pa se ne mogu sjetiti tačnog trenutka. Ono što sa ove tačke opažam jeste da se iza svake afere, iza svakog političkog potresa krila namjera koja nije u interesu raje. Nije ovo nikakvo epohalno otkriće, nema eureke. U pitanju je provjerena politička finta. U armiji bi to nazvali diverzijom.

A kako sam, kao i većina, svaki put bio navučen na tu foru, očigledno sam podsvjesno razvio strah od svršenog posla na moju štetu. Odgojio malu paranoju. Zato danas, poput penzionisanog udbaša, tražim tragove i dokaze za zavjeru u svemu što zavarniči pod političkim kresivima. Zasad imam stoprocentan učinak neuspješnosti.

Onda i ne treba da čudi što, i pored svakog samosvjesnog upozorenja, ja i dalje nasijedam. Uspiju da me navuku. Da me isprovociraju. Izjavama. Postupcima. Pozivima. Huškanjima. Dozovlim da me obrlate. Iako ne umijem da im vjerujem, nekako uvijek budem zajeben.

Izgleda da mi ostaje da priznam nesposobnost i u auri ove pretpraznične atmosfere čestitam sebi zasluženu Novu paranoju.

Možda paranoja i nije prikladan izraz. Može biti da je pretjeran, da bi bilo dovoljno reći da je u pitanju nepovjerenje. Oprez. Iskustvo. I sve to je na mjestu. Ali kad to traje i ne vidi mu se kraja, onda počne da izaziva strah. A strah je parazit u mozgu društvenog bića.

U jednoj knjizi koja se bavi kliničkom psihijatrijom pronašao sam da paranoja može biti izazvana nečim što se zove induktivna psihoza. U tom slučaju paranoik svoje sumanutosti uspješno prenosi na blisko okruženje.

Ovo me koleba. Možda u stvari nije problem u meni nego u onima koji diktiraju politike. Možda su oni paranoični, a ja zdrav kao višebojac, pa me truju. Možda je ova moja paranoja državni projekat i možda se od mene, kako uzornog člana društva, traži baš to – da svoje vrijeme trošim na besciljnu analizu političkih muljanja, a da se tamo, u nekom trećem redu, dešavaju stvarne zakulisne igre.

Ne znam, ne slušajte me. Ja sam paranoičan. Možda su i oni. Ne vjerujte mi. Ne vjerujte im.

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku FOS Media.

 

Pročitajte i ovo:

 

Tagovi

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari