3
min read
A- A+
Pročitano

Razbijanje fikcije

24/11/2018 - 11:16
Autor:Tamara Cupać
643 pregleda

"Ovdje smo zbog slobode, niko nas nije platio da dođemo", to je bila jedna od parola građana sa protesta povodom visokih cijena goriva. Ali ne kod nas. Taj transparent nosio je neko od Slovaka. Naime, prije nekoliko dana, svijet su obišle slike gdje hiljade Evropljana protestuje zbog povećanih cijena goriva. Pored Čeha, Slovaka, Grka, Bugara protestovali su i Britanci, Francuzi i Norvežani.

Foto

Foto: Ilustracija, FOS Media

Piše: Tamara Cupać

Pomenute države tj. građani uradili su ono što Crnogorcima nije pošlo za rukom ljetos. Doduše, nije da im nije pošlo već su vjerovatno procijenili da je previsoka temperatura te da se bolje spustit do Jaza, iako naše cijene goriva skoro su iste kao njihove, a što nije slučaj i sa platama.

A i to je skroz u redu. Uraditi, odnosno kazati ono što misliš, ispravno je. To je taj demokratski princip, sloboda govora kojem težimo kao društvo.

I tako bješe sve do prije nekoliko dana kad su javnosti predstavljeni rezultati istraživanja koje je sprovelo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, kada je kao bomba odjeknuo jedan od "škakljivijih" rezultata anketirane mladosti Crne Gore.

Malo toga je crnogorsku javnost "na srce" zaboljelo kao procenat onih mladih ljudi koji su kazali da ne bi stupili u brak sa osobom drugačije vjeroispovijesti. Sablažnjavanje glumaca Crne Gore nad kojim bi se i vrsni glumci poput Džeka Nikolsona i Al Paćina zamislili u zemlji u kojoj je, maltene, po gradovima, raspoređeno stanovništvo u odnosu kojoj vjeri pripada, i koje je, maltene, ogrezlo u patrijarhatu, moglo je proći samo u ovom "demokratskom" vremenu od isto takvih zagovarača slobode govore. Dakako lažnih, jer je izgleda reći ono što misliš najveći evropski grijeh!

Sva demokratija prestaje kada borcima za slobodu kažete ono što ne ‘’korenspondira’’ sa njihovom istinom. Čini se da bi anketirani bolje prošli samo da su, ne daj bože, rekli da bi ubili osobu druge vjere! U novinarstvu kažu da više nije vijest kada pas ujede čovjeka, već obrnuto – kada čovjek ujede psa. To i ovdje možemo da primijenimo. Dakle, novina bi bila da su rezultati drukčiji, a kako nisu, u najmanju ruku licemjerno je da se pučanstvo iščuđava nad onim što je istina, koliko to god gordo zvučalo. Možda je istina ‘’poražavajuća’’ kako su je imenovali lideri jednakosti ali je svakako bolja od fikcije u kojoj je dosad, po svemu sudeći, živjela ta histerična masa.

Čudo kako je zabrinutim crnogorskim komitama sa društvenih mreža promakao podatak da bi se većina anketiranih radije zaposlila u državnom sektoru negoli privatnom, i time ostvarila crnogorski san. Državni posao, pa ugovor na neodređeno, kredit za svadbu i redom, spram očekivanja porodice i okoline. To što mladi ljudi muku muče da nađu posao, prihvataju i manje od onog što zaslužuju, nikad neće biti tema broj jedan u ovoj državi i nikad neće zavrijediti ovoliku pažnju. Ali njihove "grešne" istine hoće. A to jeste zaista poražavajuće.

Opet je fokus usmjeren na pogrešnu stranu, no to smo makar doktorirali.

Osim ovog istraživanja, tema za ‘’tvitovanje’’ u posljednje vrijeme bilo je i previše. Smjenjivale su se pošalice na račun crkve na Rumiji, zabranjenog Bećkovića, uz razvlačenje Tare do neiscrpne teme - Podgoričke skupštine. Sudeći po komentarima i pričama iz gradskih kafana nema Crnogorca a da nije prokljuvio bezobraznu vlast kako im sve navedene teme servira kako bi zaboravio na realne problem. Ali opet je misterija kako to da je i dalje upravo ta identitetska karta ravna džokeru, pa po ‘’difoltu’’, više decenija, odvraća Crnogorce od bunta nalik onome iz Češke, Norveške i ostalih država, sa početka teksta.

No, biće da su građani, po ugledu na opozicione lidere, vidjeli da od ulice nema ništa, da vlast na koju toliko kidišu nisu u stanju da smijene ni na izborima, a ni sa ulice, riješili da uzmu tastaturu u svoje ruke. Sada su svi zajedno u borbu protiv Demokratske partije socijalista ušli do zuba naoružani, i to sa plaćenim oglasima, lažnim stranicama po društvenim mrežama, vickastim saopštenjima, međusobnim optužbama u kojima više niko i ne bira riječi. A dok su dokoni pisali ta vickasta saopštenja, Skupština je usvojila Zakon o eksproprijaciji kojim će država po hitnom postupku moći da oduzima privatnu imovinu, isplaćujući vlasniku onu naknadu koju utvrdi vladina komisija. Iako se vlasnik bude žalio sudu, to neće odgoditi izvršenje odluke države. Ali to je sve toliko beznačajno da ne zaslužuje čak niti jedan ‘’tvit’’. Taman koliko i (ne)zaboravljena petlja ‘’projekta vijeka’’.

Iz godine u godinu samo jedno očigledno je: ni u čemu opozicija nije tako ujedinjena kao u tome da DPS održi na vlasti.

Iako je ostalo još mjesec i koji dan do 2019. šanse da ćemo u nju ući kao stabilna zemlja graniče se sa nemogućim. Doduše to bi se moglo desiti jedino ako se svi 1. januara probudimo u Norveškoj, Finskoj... Međutim, pošto se snovi ostvaruju ali uvijek drugome, ostaje nam kao svojevrsna utopija da i naredne godine, sanjamo ekonomsku stabilnost i demokratiju skandinavskih zemalja. A usput i da se pripremimo na niz novih žalbi koje ne odlažu rješenja.

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku FOS Media.

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari