3
min read
A- A+
Pročitano

Spin

04/04/2019 - 15:57
Autor:Fos Media
4218 pregleda

Da me je neko prije par mjeseci upitao šta je to krstionica – rekao bih da ne znam. Pokušao bih da se izmigoljim nekim klimavim objašnjenjem, jer pravi Crnogorac ne smije da prizna da nešto ne zna, ali teško da bih ubo tačan odgovor.

foto

Foto: FOS Media/Manastir Miholjska prevlaka

Piše: Milivoje Krivokapić

Po onome što sam naknadno saznao, krstionica je onaj ukrašeni bazenčić u koji sveštena lica zamaču sitnu nejač i glave budućih krštenika. Tako se nazivaju i djelovi hrišćanskih vjerskih objekata ili pomoćne građevine namijenjene za obavljanje čina krštenja. Logično.

Ko zna kad bih se obogatio za ovo saznanje da jedno takvo zdanje nije niklo na samoj obali plavog Jadrana. Mitropolija crnogorsko-primorska, poznata po samovoljnoj gradnji, vozdigla je krstionicu na obali mora, u čemu po slovu vjere nema ničeg spornog. Ipak, sa stanovišta inspekcijske i građevinske struke imamo slučaj divlje gradnje, jer za predmetni objekat nijesu pribavljene propisane dozvole.

I žurka može da počne.

Dva momenta su izuzetno sporna u ovom slučaju.

Prvi se odnosi na poštovanje zakona. Zakon mora biti jednak za sve i pred zakonom svi moraju biti jednaki. To je pravno načelo i krajnje je opravdano. Listom svi podržavaju ovo načelo, a mnogi ga proprate i parolom da su siti onih koji radne mimo zakona, a ne omirišu odgovornosti. I to je na mjestu. U državi u kojoj su za pojedine odlikaše zakoni tek prepreka koju treba preskočiti, ova srditost je reakcija. I svi se slažu i svi podržavaju tu vladavinu zakona i pravne države. Sve dok ne dođe do Boga.

Krstionica nije prvi slučaj nelegalne gradnje od strane neke vjerske zajednice. U konkretnom, izvođač je veoma uticajan vjerski subjekt, te je i njegova moć veća, pa ne pita nikoga kad poželi da poperi kakvu sakralnu nepokretnost gdje mu je volja. Limena crkva na Rumiji, recimo. Bogu je to, izgleda, kul. A što i ne bi? Nekretnina na planini, nekretnina na obali mora. Malo li je?

Prije nego se pojedini pri'vate kuke i motike, ponovimo još jednom – zakon je jednak za sve i pred zakonom svi moraju biti jednaki. Slučaj krstionica, slučaj Lipci, slučaj Verige – sve to treba da ide u istovjetne omote spisa nadležnih organa. Fora ćesaru ćesarovo a Bogu božije ovdje ne pali. Dosljednosti, dragi ljudi. Dosljednost u svemu i prema svakome.

Drugi sporni momenat povodom ovog slučaja jeste odnos nadležnih organa. Kako je bilo najavljeno rušenje krstionice, jer se, jelte, radi o divljoj gradnji, jedan broj vjernika se okupio da izrazi protest i spriječi sprovođenje tog čina. To je legitimno. Svako ima pravo da ustane u odbranu svojih ubjeđenja. Po proceduri, bila je prisutna i policija kako bi pomogla sprovođenje odluke o uklanjanju. Međutim, prc! Dok se u slučaju, primjer, barskih čempresa murija nimalo nije libila da uportijebi silu, pa i da posije pokoju prekršajnu i krivčnu prijavu, u ovom slučaju su se njihova zakonska ovlašćenja svela na moljakanje i suzdržavanje od akcije. Strah od Boga, sudbina, šta li je...  Koja je razlika između ova dva slučaja? I u jednom i u drugom su građani branili ono što im je bilo ugroženo.

Dosljednost braćo, dosljednost. A ne klerikalizam i strahovi.

No, sva dosadašnja pisanija je suvišna, jer za krstionicu ipak nema zime. To je osigurao mitropolit Amfilohije bacanjem kletve na onog ko pokuša da je poruši. Time je prizvao svog arhineprijatelja mitropolita Mihaila, koji se ponudio da lično sruši krstionicu ako to ne učini niko drugi, pa neka prokletstvo padne na njega.

I dok se vrhovni popovi igraju Sarumana, a raja čeka spremna da izije svakog u ime Božije, sva se pažnja polako, skoro neprimjetno, skreće sa gabaritnog tovara problema sa kojima se susrijeće vrhuška naše domovine.

Kad god se nategne državna tetiva do granice pucanja, podanicima se servira neka priča na temu vjere. Mora biti konkretna, lako zapaljiva i nadasve ugrožavajuća za konkretnu vjersku grupaciju. Kao po diktatu, tada kreću plotuni sa svih strana, naoštre se koplja, a dimna zavjesa imena Gospodnjeg ili Alaha milostivog prekrije sve što je do tada bilo bitno.

Provjeren scenario. Dokazano uspješan. Nego, zar nije ovo direktno kršenje treće Božije zapovijesti? Zar se u ovom slučaju ne uzima uzalud ime Gospoda Boga svoga?

Naravno da ne! Uzeti ime Gospodnje zarad odbrane države je plemenit čin!

Država ili Bog – isti gazda.

 

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

Pročitajte još:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari