3
min read
A- A+
Pročitano

Šta je za proslavljanje?

08/03/2019 - 10:10
Autor:Fos Media
1615 pregleda

Imam privatni razlog za to što mi je 8. mart ove godine više zadušnica: prije nekoliko dana umrla je Melita Richter, pjesnikinja, sociološkinja, aktivistkinja, feministkinja, koja je od 80-ih godina prošlog vijeka uporno radila na solidarnosti i pomoći drugima: ženama, izbjeglicama, žrtvama jugoslovenskog rata, a zatim drugim izbjeglicama u Trstu. Duša od žene, sad je – možda – samo duša, zavisna od našeg sjećanja. Šta god hoću da kažem o 8. martu vraća se Meliti i ovo je veoma kratak izvještaj za nju: o ne više od četiri stvari.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Piše: Svetlana Slapšak

Prije otprilike godinu dana slovenački bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izjavio je da je najveći ubica 20. vijeka jedna žena – Simon Vel, prva predsjednica evropskog parlamenta i ministarka za zdravlje u francuskoj vladi, koja je uspjela da dekriminalizuje abortus. Boštjan M. Zupančič je pokojnu političarku optužio za ubistvo svih nerođenih. Simon Vel je kao Jevrejka preživjela koncentracioni logor. Bila je verna katolkinja i konzervativna političarka, ali je smatrala da žena mora imati vlast nad svojim tijelom. Zahvaljujući njoj smrtnost žena, posebno siromašnih, zbog nestručno i primitivno izvođenih abortusa, praktično je nestala. U svojim izvrsnim govorima uspjela je da ubijedi čak i neke katoličke popove, koji su javno učestvovali u njenim akcijama. Zupančič je, na pitanje kako to da na sudu nije izložio svoja uvjerenja, odgovorio da ga je sprječavao položaj sudije… U trenutku kad je izveo svoj uistinu nezamisliv napad na Simon Vel, bio je kandidat za odbor za ljudska prava u evropskoj komisiji, i smatram svojom zaslugom što je njegova kandidatura povučena u vladi posle mojih članaka. Nedavno su u Parizu osvanula poštanska sandučad, ona sa likom Simon Vel, prekrivena kukastim krstovima: nacifašizam se ne može zadovoljiti jednim neprijateljem, uvijek je potrebno još – antisemitizma, mizoginije i još i još. Slučaj danas i ovdje šalje nesumnjivu poruku ženama: saradnja i oprez. Abortus nije pravo, nego samo krajnja mjera koja ženama mora biti dostupna u potpunoj vlasti nad svojim tijelom, što moraju omogućavati zakoni, institucije, običaji i javni govor, uz dostupnost i besplatnost. Ili, svedeno na događaj, Nikola Tesla je i inače radio sa keceljom, gumenom, zbog elektrike. A i više volim crvenu boju. Što se Vuka Karadžića tiče, ovaj veliki poštovalac žena svuda je tražio njihovu saradnju i oslanjao se na njihov razum, i kecelja mu odlično stoji. Trebalo se ipak ograničiti samo na vojskovođe, vladare i političare…

Tužba protiv dr Tadeja Strehovca, teologa i aktiviste, pala je prije nego što je suđenje započelo: Strehovac je na svom/crkvenom portalu objavio fotografiju trudnice u čiji je stomak uperen revolver, i uz to dvadesetak imena iz onoga što on naziva „abortivnim lobijem”: denuncijacija za likvidaciju. Na sudu i prije toga u javnosti, Strehovac je izjavljivao da internetski portal nije medij, da se na njemu objavljuje spontano, da je on samo administrator (ili direktor, ili autor, ili urednik, kako-kad) i da neće odati identitet autora priloga, recimo sebe. Strehovčeva grupa organizuje javne molitve sa pjevanjem i za sada bez pucanja pred ulazom u ginekološku kliniku u Ljubljani, gdje vjernici i vjernice pokušavaju da pacijentkinje odvrate od traženja medicinske pomoći. Na kraju je Strehovac izjavio da mu je žao što mu nije bilo suđeno: razumljivo, cirkus bi duže trajao, njegovo mučeništvo bi bilo priznato. Koliko god slučaj bio groteskan, treba se zamisliti nad količinom mržnje prema ženama. Svim tim vjernima nije palo na pamet da obiđu djecu žena ubijenih u porodici, niti da ubjeđuju muškarce da se odreknu porodičnog nasilja, niti da pokušaju da razgovaraju sa mogućnim očevima koji to neće da budu.

A u dane biskupske konferencije u Vatikanu, nekoliko uglednih slovenačkih popova izjavilo je da je pedofiliju crkvi još onomad prikačila UDBA: priča se primila, rascvjetava se na internetu. Crkva dakle nije znala za pedofiliju do 1945.

Na Janšinoj televiziji, odnosno portalu, pojavio se na dan prije 8. marta jedan komentar koji ću pokušati da prenesem što je bliže mogućno: francuski predsjednik Makron nije nikakav muškarac, jer nije u stanju ni da nađe poštenu ribu, nego sa sobom naokolo vuče onu sasušenu p…. Autor je jedan od urednika tog medija.

Poruka i tema za debatu sa Melitom bila bi da nasilje nad ženama, mizoginija, mačo budalaštine, smanjivanje prava i vrijeđanje žena sa idolatrijom materinstva uopšte nije prateći dio, nego glavni sadržaj nacionalizma, danas zapravo nacifašizma i populističkih praksi. Žene proizvode građane i vojnike i nad tim sredstvom mora biti uspostavljena eksploatacija kapitala i nasilna regulacija države. Potpuna vlast nad ženama, strah i nasilje su ključni za uspostavljanje novog nacifašizma. 8. mart više nije za proslavljanje, nego za pripremanje. A pripreme po pravilu moraju biti tajne.

 

Izvor: Peščanik

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari