Komunikacija u doba korone

Sigurno ste svi čuli da je Crna Gora za sada jedina coronavirus-free zemlja u Evropi. U duhu dobrog crnogorskog humora, sad bismo mogli da se šalimo da smo uvijek po nečemu lideri, a šalimo se i da virus ne dolazi, jer kod nas nema šta da radi (aluzija na crnogorsku lijenost).

Panika

Juče smo osvanuli u mučkoj opsadi. Koronavirus, službeno označen kao COVID-19, od milošte Korona, širi svoju strahovladu i pokorio je sve zemlje Evrope liše nas. Kažu da mu se i Kosovo opire, ali njih po običaju niko ne uzima u računicu.

Normala

Jednom prilikom sam od tipa koji je bio IT tehničar u Kabulu u jeku avganistanske frke čuo da tada nije najveći užas bio neopisivi haos koji je vladao svuda okolo i to što je sve živo i neživo moglo biti bomba, već je najveći užas bilo to što je takvo stanje svima postalo normalno.

Seansa: Špijanje

Dnevnik pacijenta, unos trinaesti: Ženska osoba, starosti trinaest godina. Nastavila sa dolascima i nakon godinu dana terapije. U evidenciji pacijenata zavedena pod nadimkom Kaplja. Kao razlog današnje posjete navela je – špijanje.

Razgovor

Iz buljenja u tablu sa kursnom listom me je prenulo pitanje – koji je ono broj, oprosti? Dozvao sam se i promrimljao nekakvo molim? – Broj, redni, koji je? – upitao je opet, pokazujući rukom, držeći papirić, put treptave digitalne brojke koja je označavala redosled pristupanja šalteru, čiju je promjenu za jedan naviše najavljivao nenapadni ton. Broj je 334 – odgovorih brzo, nesvjesno se iskupljujući za malopređašnju odsutnost. Dodadoh i jedno izvinite, a on odgovori – ništa, ništa, oprosti ti, zaboravio sam đavolje cvikere pa slabo dobacam odavde.

Parazit(i)

Kritika je dala jedinstven sud – to je početak novog doba Holivuda. Konačno se desio dugo čekani proboj neameričkog filma kroz utegnute stereotipe Američke filmske akademije. Parazit, fantastični južnokorejski film reditelja Bong Džun Hoa, dokazanog i vještog filmadžije, oduvao je svu konkurenciju sa uglačane scene holivudskog Dolbi teatra na minuloj dodjeli Oskara, nekoliko večeri unazad.

Haos

Strašljiv i sumnjičav kakav inače jesam, tu negdje između predsjednikovog gostovanja na Javnom servisu i priče da treba otić' odavde, upitao sam majku kako je mirisalo ono vrijeme s početka dvedesetih, kad se Balkan zalijetao u šutku. 

Seansa: Zagađenje

Dnevnik pacijenta, unos dvanaesti: Ženska osoba, starosti trinaest godina. Već godinu dana redovna na terapiji, u evidenciji zavedena pod nadimkom Kaplja. Za razlog današnje posjete istakla je – zagađenje.

Oko mene

Oko mene su Džamonjina zbirka, vidno korišćena gramatika srpskohrvatskog jezika, crni čajnik i istobojni astal. Tu su i par Zabavnika, potonji broj NIN-a, jedan Lalić i jedna krpena lutka. I lampa, bezlična i jeftina, ali poštena u svom jedinom poslu. I glava je tu, veze ove rečenice i šalje ih u prste, dok tamo niže noge gube toplotu, a s visine klima uređaj melje kilovate i boli ga spoljna jedinica što je nogama prijatno kao na Igmanu januara '42.