3
min read
A- A+
Pročitano

Divlja ljepota

28/08/2019 - 9:33
Autor:Fos Media
1025 pregleda

Već godinama unazad imam određeni broj malih tradicija koje sam stvorio i koje poštujem onoliko koliko sam u mogućnosti. Možda su to više rituali nego tradicije, međutim smatram da su ta dva pojma isprepletana više nego što mislimo. I ritual i tradicija se ponavljaju, imaju sličan ciklus, frekvenciju. Svaka tradicija ima ritualnu stranu, a rituali su tradicionalni.

Foto

izvor: Facebook Wild Beauty Art

Piše: Milo Radonjić

Svakog ljeta po nekoliko dana boravim na Žabljaku. Ovakva ekskurzija je inicirana sasvim neočekivano, spontano i mlado. Ponavljanjem je dobila svoju formu čija je sadržina uvijek drugačija i smatram da je to njeno bogatstvo. Prije ovogodišnjeg godišnjeg odmora sam razgovarao sa poznanicima o putovanjima, smijali su se mojoj izjavi kako uskoro idem za Napulj, međutim jedva čekam da se vratim kako bih išao na Žabljak. Nije Žabljak novi Napulj, ili bilo koja evropska metropola, međutim jeste atrakcija za sebe koja živi i koja se na sebi svojstven način mijenja i evoluira. Jako je značajno da posjećujemo sve ono što svijet nudi kad za to imamo mogućnosti, međutim jednako je značajno da ono gdje smo ponikli upoznamo do najsitnijih detalja, kako bismo stekli potpunu sliku o tome ko smo i što nas definiše.

Između ostalih stanja koje sebi pripisujem svakodnevno, pa me često nazivaju hipohondrom, jeste ta da meteopatski ne podnosim visoke temperature, te da tokom ljetnjih mjeseci (iako sam sa mora) volim da bježim planini kad god mi se ukaže prilika. Mislim da to ima veze sa mojim odrastanjem uz babu i đeda na Lovćenu, sa svim pričama iz kojih sam učio o svom guvernadurskom porijeklu, o čojstvu i junaštvu predaka o kojima sam slušao, a slušajući se pribojavao da nijesam dostojan svega onoga što su oni stvorili. Prošlost nas izuzetno oblikuje i uči, a mi nikako da savladamo bazične lekcije. Mislim da je Bukovski kazao kako „istorija uvijek ponovo pravi budale od ljudi“. Razmislimo o tome.

foto: privatna arhiva
foto: privatna arhiva

Analitički podaci pokazuju da iz godine u godinu sve više Podgoričana tokom ljentnje sezone boravi na Žabljaku. Svi imaju nešto protiv toga. Nemalo puta sam čuo rečenicu „tamo se ne može od Podgoričana“, ili „đe god da se okreneš moraš se nekome javiti“. Ne znam zbog čega svi imaju problem sa boravkom Podgoričana u bilo kojem drugom gradu, isto kao što ne znam zbog čega Podgoričani imaju poriv da kroz parole slične onoj „Podgorica Podgoričanima“ „brane“ svoj grad. Smatram da ne postoji manje države sa više podjela na svim postojećim osnovama svijeta do naše. Valjda je to odlika male sredine. Ne postoji manje države sa više televizija. Londonu je dovoljan jedan Fashion Week, međutim Crnoj Gori su potrebna tri do četiri na godišnjem nivou. Čini mi se kako se rasipamo, umjesto da koncentraciju uložimo ka nečemu konkretnijem, većem.

Podgorica je centar kojem svi teže. Kroz formalnost zakona – građaninom drugog grada od svog matičnog se postaje. Evo, u mojoj ličnoj karti, igrom slučaja, spletom oklnosti – piše da sam iz Podgorice. Nije da se tako osjećam, ono što je Kotor usadio teško može drugo područje pokositi, međutim, radujem se da negdje drugo, u ovom slučaju u Podgorici, kalemim ono što je Kotor usadio. To je ono što je naše drugo bogatstvo. Upravo ta raznolikost koju kroz podjelu kudimo, a kad bismo je samo veličali, koliko bi se novih mogućnosti otvorilo.

foto
izvor: Facebook Wild Beauty Art

Digresije me često definišu, ali sjećam se kako sam počeo da pričam o Žabljaku, te ću napokon nastaviti. Neizmjerno sam srećan kad imam mogućnost da se u sred ljeta pokrivam jorganom, doručkujem organske namirnice koje svake godine kupujemo od iste gospođe koja se bavi poljoprivredom, imam priliku da iz drugačije perspektive vidim sva mjesta kojima se ponovo vraćam.

Ove godine je upravo tamo organizovano prvo izdanje festivala „Wild Beauty Art“. Na Crnom jezeru, kao i na brojnim drugim, besprekornim lokacijama organizovani su programi umjetničke i popularne muzike, koji su kroz izuzetno sadejstvo stručnosti umjetnika, preduzimljivosti organizatora i savršenog pejzaža kreirali proizvod koji je izuzetno konkurentan državama koje mnogo više novca izdvajaju za organizaciju kulturno-umjetničkih programa. Ove godine, to je bila moja fascinacija na Žabljaku, ono što me je oduševilo i ubijedilo u činjenicu da i dalje postoje umovi koji misle široko. Bio sam izuzetno sretan da na Žabljaku tih dana sretnem Podgoričane, Kotorane, i sve ostale stanovnike naše izuzetno male države kako uživaju u jedinstvenoj simbiozi. Ubijeđen sam da su mnogi prvi put vidjeli Crno jezero, a da ne govorim o ostalim lokalitetima crnogorskog sjevera koji velikom procentu našeg stanovništva i dalje, nažalost, ostaju nepoznanica.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari