Ukras svijeta

Vraćam se često unazad, do tamo neke '89-e, kada su kola natovarena nečim što se zvalo Jugoslavija pošla nizbrdo i krvavo se prosula u nešto što je sada poznato kao region. Od tada, pa evo do trenutka dok neko čita ove riječi, takmičimo se rvanjem u tranzicionom blatu, boreći se koga će Zapad srdačnije da pogladi po glavici pametnoj. Vraćam se tako u to doba i krivim roditelje i svu njihovu bezbrižnu generaciju koja je dozvolila da ih nosači torbi socijalističkih funkcionera uvuku u krvoproliće, koja je na ratne pokliče odgovarala sa pušti budalu i koja je u tom pretklaničnom raspoloženju zanemarila stvarni dio budućnosti – svoju djecu.

Pušački ustanak

Moj stari je govorio da je pušenje čist sebičluk. Moj stari se takođe i svojski držao tog sebičluka, osnaženog neprebrojivim pokušajima i obećanjima da ga se otrese. Nije išlo i tačka. To je i jedan od razloga zbog kojih je prva rečenica napisana u perfektu. Zbog toga je stari samo sinonim za imenicu otac, a ne titula stečena starošću. Nedočekanom.

Seansa: Odlazak

Dnevnik pacijenta, unos deveti: Ženska osoba, starosti trinaest godina. U evidenciji pacijenata se vodi pod nadimkom Kaplja. Kao razlog njene današnje posjete navodi – odlazak.

Opet na nišanu

Kao da mu nije dosta to što su ga mučili nakon hapšenja i što su ga po suđenju sproveli kroz grad vezanog kao vola i strijeljali. Kao da mu je malo to što mu u potonjih nekoliko decenija unižava ime kako ko stigne – neko da se okoristi o njegov lik, a neko da ga omalovaži lažima da je bio umobolnik pa se zato onda smijao u lice straljačkom vodu. Kao da mu je bilo po volji da prolazi kroz skorašnju spomeničku pomamu, al' ajde, zaslužio je znamen u tom gradu, ma koliko bile sporne okolnosti iza tog čina. Kao da je sve ovo bilo nedovoljno, pa se prije nekoliko dana opet našao na nišanu.

Nema se, može se

Svjetski dan borbe protiv siromaštva pada danas. Kako to vole da sroče u medijima – obilježava se. Šuplje je da li ga obilježava sirotinja ili oni koji stvaraju sirotinju, ali da ne brazdam previše u to. Dan je borbe protiv siromaštva, jedne očito uzaludne borbe, jer zbilja ne vara – siromašni postoje u svim zemljama svijeta i njihov broj raste. Osim u Švajcarskoj, valjda. 'bem li im one nožiće crvene!

Orvelov dug

Otkad je nastupila epidemija društvenih mreža, postalo je passe citirati ga. U njegovim predskazanjima mnogi su nalazili hiper-mudrost ili su tek htjeli da ispadnu digitalni buntovnici, nužno ne čitajući njegova djela, već samo trijebeći citate na koje su nabasali hipnotisani skrolovanjem. Ma ko danas i ima vremena da čita nekakve knjižurine? Brz se život vodi, a ako što i valja po tim knjigama, neko od onih dokonih čitalačkih frikova će već objaviti zanimljive djelove.

Obična priča

Ova priča se prethodno zvala Petlić Pevač bez posla. Međutim, kako su se riječi postrojavale jedna za drugom, a tema dobijala oblik, naslov prvijenac je polako postajao neodgovarajuć. Umjesto njega nametao se drugi, neumoljiv i adekvatniji. Izlaktao se i eto ga sad tu, ugnijezdio se iznad. Tako je to sa pričama, a i sa životom – često želite jedno, a dobijete nešto drugo.