3
min read
A- A+
Pročitano

Razmišljanje

02/04/2020 - 19:37
Autor:Fos Media
1577 pregleda

Sužen je izbor tema za pisanje ovih dana. Šta god da se odabere kao okosnica priče, vući će na isto –na ono što nas je gurnulo u nesigurnost, što nas je prikovalo za informativu u iščekivanju tamnih statistika i prognoza i zbog čega smo svi po naređenju u svojim domovima mnogo više nego što bismo htjeli.

aa

Ilustracija

Piše: Milivoje Krivokapić

Neka prethodno ne bude shvaćeno kao pakovanje kreativne blokade u omot opravdanja. Naprotiv, ovo je pravi šamar – svima nam je pokazao kako u par trenutaka sav život i sve što ga čini može da se spakuje u jednu jedinu jednoćelijsku temu.

Sve se brzo promijenilo, od dnevnih rutina do dugoročnih planova, stala je tutnjava svakodnevice i zavladao sablasni mir. To je za posljedicu imalo da odjednom dobijemo vrijeme koje do juče nijesmo imali, ono vrijeme koje smatramo ključnim nedostajućim elementom u svim našim životnim neostvarenostima.

I eto ga tu, to vazda faljivo vrijeme, i mi u njemu i sa njim. Pored toga što svako za sebe nalazi načine da ga utroši, to novo vrijeme nam je svima podarilo, htjeli to ili ne, bar jedan vanredni dnevni termin za razmišljanje.

Poveden time, tamo negdje pred policijsku uru, kao u nekom klasiku ili plitkoj romansi naslonim se uz balkonska vrata i gledam van.

I razmišljam...

Pusto je. Ljudi su se stisli pod krovove. Neki od njih su sada kao osuđeni, pritisnuti su svojim pogrešnim životnim izborima. Primorani su priznati da su kiksali kad su sklapali zajednice jer je vakat više, jer joj se vidi stomak ili da se ne bi ostalo u samoći. Neki su sada, baš dok odmiču ove riječi, zatočeni sa svojim nasilnim izabranicima, od kojih im je jedini predah bilo tih nešto malo sati kad su van kuće jedni ili drugi. Neko sigurno strijepi zbog posla ili će ga izvjesno izgubiti. Drugi opet nemaju nikakvu predstavu šta će sa životom kad se ovo završi, kao što je nijesu imali ni prije. Neki su u frci kao i inače, a neki su usamljeni... Bili sami ili ne.

S druge strane, za neke je ovaj kućni pritvor momenat rijetke sreće. Sigurno ima roditelja koje je obradovalo to što imaju više vremena za djecu i što imaju prostora da se, pa eto, međusobno više vole. Neko vjerovatno i uživa u ovim danima neredovnog stanja, lišen bagre od šefova, bijednih poslova, iscrpljujuće trke i susreta sa svakakvim šljamom. Nekome je opet ovo dobro došlo da se pregrupiše. Bindžeri cvjetaju od sreće ovih dana, garant.

Ima i krupnih misli, naivnihi rabljenih, ali su tu i neizbježne su u datim okolnostima. Razmišljam, onako klinački, koliko bi se brže nalazili protivotrovi za boleštine kad bi se u nauku trpala kinta koja se spaljuje kroz ratove ili koja se sipa selebritijima za apsolutno ništa zauzvrat. Ili, koliko bi se poboljšali uslovi za život da se novac donira bolnicama i školama umjesto što se meće pred oltare i kandidate. Šta bi se sve moglo kad bi se sredstva logično i pravično dijelila... Ali, ovim se već klizi u zemlju snova.

Razmišljam i o majci prirodi. Mora da joj prija iznenadno osvježenje, ovaj reset od ljudskog sebičluka. To me navodi na pitanje – da li ćemo, kao ovako smetena i ubilačka vrsta ustati išta razumniji iz ovog globalnog nokdauna? Sunce mu, bilo bi potpuno očekivano da se priberemo, da skontamo šta smo i koliko smo zaista moćni, da preispitamo samovolju politike, moć bogova, postojanje elita, trulež kapitalizma, uticaj velikih sila, besmisao granica, laž o neizbježnosti siromaštva, potrošačke navike, okove konzumerizma, posljedice pseudonauke, prostor dat budalama, nametnutu neophodnost banaka i opsesiju novcem.

Bilo bi očekivano. Ali znajući nas, čim se otresemo zaraze nastavićemo po starom. Naša posla.

Vjerovatno bih trebao razmišljati i o politici i njenim izlučevinama, o pizdovanima koji plaču nad ekonomijom dok narod mre, o hijenama koje žele da se okoristi o svaku muku i o cmizdravcima koji žive u tripu ovo samo meni može da se desi. Ali, ne ide mi. Suvišno je to činiti, jer je ova pandemija kao poplava – tokom nje će isplivati sve, i dobro i loše. Kad se jednom voda povuče, pokazaće se ko je bio heroj, ko je bio jajara, ko je bio u pravu, a ko ispao budala.

Ovo posljednje me nagoni na sve poplarniju misao – kako li je sad antivakserima? Boli li ih mnogo?

 

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari