3
min read
A- A+
Pročitano

Seansa: Sport

25/04/2019 - 13:06
Autor:Fos Media
1960 pregleda

Dnevnik pacijenta, unos četvrti: Ženska osoba, oko trinaest godina, u bazi pacijenata evidentirana pod nadimkom Kaplja. Nastavila sa jednomjesečnim posjetama. Razlog današnje posjete – zabrinutost.

- Doktore, je l' pratite košarku?

Doktore, je l' pratite košarku? / Ilustracija, foto: Branislav Božić/ABA

Piše: Milivoje Krivokapić

- Kapljo, opet smo tu.

- Da, doktore. Opet smo tu...

- Rekla si mi da si zakazala današnji susret zbog zabrinutosti. Šta te to toliko brine?

- Ovih dana me je najviše brinuo sport.

- Dakle, baviš se sportom?

- Ne, doktore. Sportom se bave neki od mojih sestara i braće. Ima ih veoma uspješnih u tome. A većina njih prati sport i smatra ga važnim.

- Otkud onda zabrinutost?

- Doktore, je l' pratite košarku?

- Pa, moram priznati da nijesam baš ljubitelj tog sporta, ali ponekad ispratim to što je aktuelno u vezi sa njom.

- Onda ste sigurno upoznati sa haosom koji se desio između navijača dva košarkaška kluba, jednog iz  našeg dovrišta, a drugog iz dvorišta moje drage komšinice.

- Više sam načuo o tome nego što sam upoznat, moram priznati. Ali očigledno je da si ti mnogo bolje upućena od mene, pa budi slobodna da mi približiš ako to ima veze sa tvojom posjetom.

- Da, doktore. Upućena sam, ali ne svojom voljom. I ima veze sa ovom posjetom. Nego, želim biti kratka. Osnovana je ta košarkaška liga, koja je trebala da ujedini klubove i članove one naše bivše porodice. Ono, u fazonu, sve nas spaja sport, zaboravimo sukobe i tako to. Uopšte, za to je bilo osnova, sport ne treba da presijecaju granice, ali doktore... Kad god se primakne finale tog ligaškog takmičenja, na površinu izbiju sva mržnja, bijes i jad koje i ova moja rodbina, a i rodbina mojih drugara iz okruženja tako nevješto prikrivaju. U proteklih deset dana, gotovo da nema uvrede, prijetnje i pljuvačke koja nije letjela sa jedne na drugu stranu. I to zovu navijačkom strašću... To... To je bilo užasno za gledati! I preživljavati!

- I ti si zbog toga zabrinuta.

- Ne, doktore. Mislim, ovo je sasvim dovoljan razlog za zabrinutost. Ali, muči me nešto drugo.

- A to je?

- Brine me u šta bi takvo nešto moglo da preraste.

- Misliš da može da preraste u nešto ozbiljnije?

- O, doktore... Na ovom području su izbijali ratovi zbog mnogo sitnijih povoda. Čak mi se u jednom trenutku učinilo da smo ostali bez razloga za pokolj, pa 'ajde da iskoristimo košarku.

- Ne misliš li da možda uzimaš sukob nekih tamo navijača mnogo ozbiljnije nego što bi trebalo?

- Ma, možda i uzimam, doktore. I jasni su mi navijači – njih ima svakakvih, grupišu se i iz neznanja i iz kukavičluka, pojedini su spremni na sve i svašta, ali pogledajte širu sliku. U tren oka se izgubi kontrola i svi bivaju uvučeni u tu haotičnu predstavu. Onda i oni kojih se košarka i sport ne dotiču, kao i oni koji sport prate iz ljubavi, a konačno i moja drugarica i ja bivamo silom postavljeni na jednu od sukobljenih strana. Tu nema sredine. Ili si naš ili njihov. Niko te ne pita.

- Da... Ali, ako...

- A to je opasno, doktore. Veoma opasno. Na deset uvrijeđenih, kod jednog će se rodtiti mržnja. A kad se to pomnoži sa godinama i godinama trvenja, brojka takvih opasno poraste. Vjerujte mi. I ne pitajte me otkud znam to.

- Dobro... A šta je, po tebi, korijen ovog sukoba?

- Pa politika, doktore. Stara, dobra, prljava politika.

- Sigurna si u to?

- Da li znate ko upravlja našim sportskim savezima? Političari. Da li znate ko su vlasnici naših sportskih klubova? Biznismenčad koja su na povocu političara. Treba li još neki dokaz? I znate šta, doktore?

- Šta?

- Jasno mi je da ljudi prave političke izbore. I da se zeznu, i da budu zeznuti, sve mi je to jasno, po tome se ne razlikujemo od bilo koga drugog. Razumljivo mi je i kad se vlasti dokopa neka budala, uspio je da obrlati narod, glasali su ga, niko im nije kriv. Ali zašto bi, za kojeg vraga, ikad iko bio saglasan sa tim da političari i njihovi lauferi upravljaju sportom? Jasno je zašto politikaneri imaju te ambicije, oni se trude da ugrabe svaku, makar i najmanju vlast i da iz nje crpe interes, ali kako ovo ne bode oči narodu? U redu, evo ti fotelja, evo ti povlastice, evo ti jebeno službeno vozilo, ali odbij od sporta, bre! – zar nema niko od nas to da kaže?!

- Polako, smiri se. Isuviše lično doživljavaš ovaj problem.

- Isuviše lično? Da se Vama deset dana ne suši lice i ime od tuđe pljuvačke, i Vi biste ovo shvatali lično.

- U redu, u redu... Ako ovako postavimo stvari, nameće se pitanje zašto dolazi do ovakvih sukoba.

- Zato, doktore, da bismo se držali zaokupljenima. Ovim se hrane oni kojima haos odgovara. Ubace šaku glavonja u navijačke strukture, potpale malo omladine i eto ti savršen belaj kojim ćeš narodu skrenuti pažnju sa stvarnih problema.

- Ponekad sam iznenađen tvojim zaključcima, s obzirom na to da si veoma mlada.

- Prošli životi, doktore. Prošli životi. Vrijeme mi je poći. Čeka me sunce. I primiče se maj, moj mjesec.

- U redu, Kapljo. Doviđenja.

- Doviđenja, doktore.

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari