3
min read
A- A+
Pročitano

Vatra

18/04/2019 - 14:05
Autor:Fos Media
1351 pregleda

Planuo je Notr Dam. Suvišno bi bilo dodavati dalje opise. Tu, pred našim očima, na našim displejima, nestajala je jedna od civilizacijskih ljepota, jedan od simbola Pariza. Fotografije su govorile za sebe, mediji su jurcali za ekskluzivama, tekle su suze. Nevolja.

Foto: Twitter/AFP

Foto: Twitter/AFP

Piše: Milivoje Krivokapić

A vatra ko vatra, nastavila je da se širi. I i zahvatila je internet.

Brzina kojom je plamen proždirao Kvazimodov dom bila je jednaka onoj kojom su obećavani  basnoslovni prilozi namijenjeni vraćanju prvobitnog mu sjaja. Za nekoliko sati, taj fond se popeo na stonine miliona eura. I to je bio benzin na oganj.

Rasplamsao se bijes dijeljem mreže zbog tako brze reakcije najbogatijih Francuza kada je u pitanju obnova neke građevine. Prigovara im se da nijesu tako orni kada se treba boriti protiv svjetske gladi, manjka obrazovanja i gadnih boleština, i da bi jedna ovakva akcija riješila nevolja mnoge unesrećene. Podvucimo crtu – ova reakcija je opravdana. Onda, zašto nema pomoći tamo gdje je najpotrebnija?

Odreći se novca u konkretnom slučaju je u uskom svijetu elite stvar prestiža. U njemu je pažnje i troška vrijedno samo ono što je u trendu. Gladna usta po tamo nekim afrikama, bezakonja po bliskim istocima i robovlasništvo po Indokini su odavno isfurana priča. A i to su područja odakle ona nedodirljiva svjetska manjina crpi svoje goleme novce, pa i ovi čija će imena biti zlatom ispisana na obnovljenoj katedrali Gospe od Pariza. Rešavanje svjetskih problema bi zavidalo česmu visoke zarade. Otud i rampa na širu pomoć.

I ne mora se ići po globusu da bi se tražio čemer. Dovoljno je ostati u zonama pariskih arondismana, po kojima tumaraju milioni beskućnika. Jedan potpis na čeku ovih hitrih donatora riješio bi im svu nevolju, ali koja je vajda od toga? Nije slučajno što je ovaj grad, taj simbol sjaja, fantastični Karakaš nazvao sjajnim mjestom za nesreću.

Realnost je sledeća – da bi jedan tako lako darivao milione eura, mnogi drugi moraju da budu gladni. Tako fercera ovaj svijet.

Još bolnije – nevolja je stvarna samo ako se desi na zapadu. Jadi ostalog svijeta su samo vijesti u sporednim medijskim rubrikama.

Onda se vatra proširila na Balkan, što je i očekivano. Malo ga je koji plamen mašio.

Potpirila se raja u naslađivanju time što je pakleni oganj stigao jedan simbol mrskog zapada i još mrskijeg katoličanstva. Gospod ili Alah, zavisno ko koga ima za poglavicu, se rasrdio na zapadnjačke neprijatelje i odlučio da servira malo osvete tako što će spaliti jednu od svojih kuća – provuče se jedan sarkazam tuda. Čudni su putevi bogova, ne? Jok braćo, čudni su oni koji ne kontaju riječ njegovu. A i opasni.

Potkovaće ovi pravdoljupci svoju mračnu zadovoljštinu time što su ovuda spaljivani manastiri, crkve i džamije, što su padale bombe i što niko nije plakao nad njihovim stradanjem. Bolne su to rane, tu dileme nema, no ostaje pitanje – po čemu se onaj koji je pretrpio nevolju razlikuje od onoga koji mu je nanio, ako se raduje istoj takvoj nevolji kad zadesi drugoga?

Neko se odvažio da kaže i da je plamen u Notr Damu čin kosmičke pravde. Ne, dragi moj. Ta vatra je posledica nesrećnih okolnosti, radovanje tuđem jadu je vrhunac besramlja, a kosmosu se savršeno jebe za iskrivljene osvetničke onanije. Cijeniti narode, njihova dostignuća i zaostavštinu kroz postupke njihovih vođa je pogrešno i sebično. Ne bi ni nama bilo po volji da bivamo posmatrani kroz takvu lupu.

Oduvijek su se rušile bogomolje. To je jedno od onih jezivih oruđa za brisanje nečijeg identiteta, za potiranje kulture i postojanja, bez obzira da li neko vjeruje u bogove. Balkanski narodi su to proživjeli i preživjeli. Zbog toga bismo, zbog svih onih planskih i krvavih pokušaja čišćenja, baš mi trebali da kontamo tuđi bol.

Katedrala Gospe od Pariza nije samo simbol Pariza, niti je treba posmatrati dijelom religijskog feuda. U pitanju je plod napredne arhitektonske vještine, umjetničke raznovrsnosti, jednog istorijskog razdoblja. Simbol je ljudske sposobnosti. Učiniti ga na sve to simbolom buržujskog nadmetanja i osvetničkog sladostrašća je sramno i nedostojno njene bitnosti.

Obnoviće se Notr Dam, ljudske ruke su moćne. I treba da bude obnovljen, zaslužuje to stara gotičarka. Dio je svjetske baštine, samim tim pripada svijetu, pripada nama. Ali i ljude treba obnoviti. Treba ih opraviti, totalno su zarđali. Osušili su se, pa su lako zapaljivi.

A nema opakije vatre nego kad ljudi planu.

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

 

Pročitajte i ovo:

 

Tagovi

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari