Dok je Sartrovog Rokantena obuzimao onaj osjećaj ispraznosti, neodređenosti i besmisla, jedan crnogorski dvadesetogodišnjak nije shvatao zbog čega mu se to dešava. Do tada,  mučnina ga je asocirala na vanredno neugodno stanje organizma, izazvano lošom hranom, autobuskom vožnjom ili litarskim vinom. No, kako to biva, prozvani dvadesetogodišnjak je silom prolaznosti života promijenio uzrast, a uz to poznao ispraznost, suočavao se sa neodređenošću i nalazio besmisao. 

"Mitropolitovo je načelo da strancima ne treba vjerovati, osim kada se zalažu za vjerske slobode u političkom okruženju neblagonaklonom prema SPC".

Piše: Milivoje Krivokapić

Dnevnik pacijenta, unos četvrti: Ženska osoba, oko trinaest godina, u bazi pacijenata evidentirana pod nadimkom Kaplja. Nastavila sa jednomjesečnim posjetama. Razlog današnje posjete – zabrinutost.

Planuo je Notr Dam. Suvišno bi bilo dodavati dalje opise. Tu, pred našim očima, na našim displejima, nestajala je jedna od civilizacijskih ljepota, jedan od simbola Pariza. Fotografije su govorile za sebe, mediji su jurcali za ekskluzivama, tekle su suze. Nevolja.

Sedmogodišnji boravak Džulijana Asanža u ambasadi Ekvadora u Londonu je završen i Asanž je sada, zahvaljujući američkom predsjedniku čijoj je izbornoj pobjedi i sam doprinio, u britanskom pritvoru sa izgledima da bude izručen Sjedinjenim Državama. Postavlja se pitanje šta zapravo znači, a šta ne znači upravo otpečaćena optužnica koju jeTrampovo ministarstvo pravde podiglo protiv njega – za Asanža, za britansko pravosuđe koje treba da odluči da li da ga isporuči, ali i za slobodu medija u Americi.

Ko u fotelji ak’ imalo sjedi, lakše živi no onaj koji ga plaća – tako bi se mogla opisati skorašnja izjava čelnog čovjeka Regulatorne agencije za energetiku, popularne RAE. To je ona državna firma koja aminuje svako poskupljenje elektrike, pod parolom da to tako mora, da je to u skladu sa evropskim i inim međunarodnim standardima, da se takvi postupci temelje na zakonima i ostalim propisima, jašta.

Da me je neko prije par mjeseci upitao šta je to krstionica – rekao bih da ne znam. Pokušao bih da se izmigoljim nekim klimavim objašnjenjem, jer pravi Crnogorac ne smije da prizna da nešto ne zna, ali teško da bih ubo tačan odgovor.

Dnevnik pacijenta, unos treći: Ženska osoba, oko trinaest godina, zavedena pod nadimkom Kaplja. Posjete zakazivane jednom mjesečno u protekla tri mjeseca. Razlog posjete – žali se na bol.

Vrag bi sad mogao znati koji od njih dvojice zbori istinu. Jedan tvrdi da mu je dao torbu punu para. Sportsku torbu, plavu. On odgovara da se to nije desilo. Prvi uzvraća da ima video dokaz o primopredaji. Drugi ga čika da prikaže to ofiranje. Lopta čas 'amo, čas tamo.