2
min read
A- A+
Pročitano

Ručna izrada sapuna: Radionica opojnih mirisa i magije (FOS VIDEO)

13/11/2017 - 7:00
Autor:Violeta Rovčanin
1778 pregleda

Pravljenje sapuna je u početku važilo za tehniku koju poznaje mali broj ljudi. Kasnije, recepti su postali poznati, pa su ga čak i naše bake i prabake pravile. Danas, iako imamo mogućnost da sve kupimo u prodavnici, još uvijek postoje oni koji se okreću prirodi i domaćim proizvodima. Tako i Podgoričanke Nena Raičević i Snežana Vidaković već nekoliko godina, u maloj radionici, ručno proizvode biljne sapune. Posjetili smo ih i prenosimo vam postupak izrade ovog proizvoda.

video

 

Opojni mirisi lavande, kamilice, eukaliptusa... šire se malom radionicom za proizvodnju sapuna u Podgorici. Nena i njena kuma Snežana već nekoliko godina ručno proizvode domaći, biljni sapun. Postupak je dugotrajan.

"Izmjere se soda i voda. Jako je burna reakcija i onda taj sistem treba da se ohladi. Zatim se izvagaju ulja koja treba da se zagriju. Kada se izjednači temperatura sode sa temperaturom ulja (do 45 stepeni), onda kreće magija", kaže za FOS Nena Raičević, diplomirani inženjer tehnologije.

Dodaju se eterična ulja i bilje koje njeguje kožu, a zatim slijedi ljepši i, naravno, zanimljiviji dio posla. 

"Smjesa se izlije u drveni kalup koji zatim prekrijemo i ostavimo da odstoji 24 sata. Tako ušuškan, sistem odrađuje proces saponifikacije i onda ga režemo. Poslije faze rezanja ide faza pečatiranja. Međutim, da bi sapun bio upotrebljiv, mora da odstoji mjesec dana", kaže naša sagovornica.

Kažu da uvijek sa nestrpljenjem očekuju rezanje kako bi vidjele šaru koja je nastala i koja nikad nije ista.

Zanimalo nas je u čemu su prednosti domaćeg biljnog sapuna u odnosu na industrijski, a odgovor na to pitanje nam je dala Snežana Vidaković, koja sa Nenom učestvuje u stvaranju ove šarene i mirisne magije.

"Osnovna razlika je u tome što se tokom industrijske saponifikacije, glicerin koji nastaje tokom tog procesa odvaja i ponovo se prodaje za neke druge stvari. Prirodnom, ovako da kažem tradicionalnom proizvodnjom ručno rađenih sapuna, taj glicerin ostaje unutar samog proizvoda. A zašto je glicerin bitan? Pa upravo zbog toga što je on humektant, zadržava vlagu u našoj koži i usporava proces starenja."

Osim ovog, njihovi sapuni sadrže još neke korisne sastojke.

"Za sad smo se odlučili za ovu varijantu koja sadrži kokosovo, maslinovo, palmino, ricinusovo i suncokretovo ulje. Ta kombinacija se pokazala odlična jer daje koži hidrantnost, odnosno potrebnu vlagu bez isušivanja. Navikli smo da nam je sa običnim sapunom isušena koža, a sa ovim nije taj slučaj", kaže Nena za FOS.

Smatra se da su tehnologiju pravljenja sapuna prvi poznavali Vavilonci. U početku je pravljenje sapuna važilo za ekskluzivnu tehniku, međutim, recept je kasnije postao poznat većem broju ljudi. Sigurno se mnogi sjećaju sapuna koji su pravile naše bake i prabake i koristile ga uglavnom za pranje odjeće.

"Majka mi je govorila da je i moja baka tako pravila sapun, ali ona taj recept nije uzela. Pravio se tako što se isto koristila soda koja se miješala sa kišnicom, jer nisu imali destilovanu vodu. Koristili su ostatke od mesa, što masnije to bolje. Kuvanje je trajalo jako dugo. Zatim se vršilo cijeđenje kako bi se uklonili ostaci koji nisu iskuvani, a ostatak se izlivao u drveni sanduk sa rupicama. Tu se sapun cijedio a zatim su ga rezali", prisjeća se gospođa Nena tradicionalnog načina pravljenja sapuna. 

Međutim, u ovoj radionici, prave se samo biljni sapuni, a Nena i Snežana su prošle brojne seminare i obuke kako bi napravile što bolji proizvod. Takođe, nadaju se da će jednog dana imati veliku firmu za proizvodnju, kako vole da kažu, ove mirisne magije.

 

 

 

Komentari