6
min read
A- A+
Pročitano

FOS u posjeti Šahovskom klubu Crnogorac: Podstanar sa krunom ili o gambitu koji se isplatio

10/08/2019 - 8:00
Autor:Branko Krivokapić
683 pregleda

Za šah je rečeno da je umijeće analize, čija se tajna – vještina, prije – sastoji u tome da nikada ne povlačite potez dok ne shvatite poziciju.

Foto

Foto: Bajko Stanojević/Šahovski klub Crnogorac

Da se vodila isključivo tom logikom – promišljajući poziciju i perspektivu drevne igre u Crnoj Gori – grupa šahovskih entuzijasta sa Cetinja možda nikada ne bi odlučila da u maju 2012. pokrene ŠK Crnogorac. Ipak, nad razumom su prevagnule emocije. Zanesenost.

„Klub je dobio ime na predlog Božidara-Bonje Ivanovića“, kaže u razgovoru za FOS Nebojša Pobor, jedan od osnivača i predsjednik kluba koji je 28. jula prvi put postao crnogorski šampion.

„Cilj je bio prevashodno da se posvetimo radu sa djecom. U tom trenutku to je izgledalo teško, gotovo neizvodljivo, s obzirom na to da smo krenuli od nule, najnižeg ranga takmičenja. I to bez svojih prostorija.“

Foto
Božidar Ivanović dodijeljuje priznanja nakon odigranog posljednjeg kola Premijer lige; foto: ŠSCG

U tom smislu se ništa nije promijenilo. Crnogorac i dalje nema svoj prostor. Podstanar, da, ali sa krunom.

Zebnja

Kako se šah nosi sa izazovima 21. vijeka? Da li je milenijumcima zanimljiv u eri digitalnih tehnologija i raštrkane pažnje?

„Šah je kod nas i u istočnoj Evropi postao drugorazredni sport – ako se sportom i može nazvati, jer kažu da je više od sporta, a manje od nauke, da je dio kulture. U državama kao što su SAD, Turska, Indija, Indonezija, Iran; zatim zemlje Skandinavije, dalekog Istoka, zapadne Evrope, itekako je popularan, igra se više nego prije. Pojava kompjutera, prenošenje partija preko interneta, doprinijeli su rastu interesovanja.“

U Crnoj Gori ne. Nekada je Bonja Ivanović, prvi crnogorski velemajstor, dvostruki prvak SFR Jugoslavije (1973. u Sutomoru i 1981. u Borovu), bio u rangu pop zvijezda. Danas je zanimanje za igru na 64 polja, upražnjavanu na crnogorskom tlu još u prvoj polovini 19. vijeka, svedeno na usku grupu posvećenika.

„Status igrača i šaha na prostoru bivše Jugoslavije nije kao što je bio. Zbog toga smo sa dosta zebnje ušli u priču. I danas je imamo.“

Foto
Nebojša Pobor (prvi slijeva) sa šampionskom ekipom Crnogorca

Zebnju, koja ih ne parališe.

„Jedna od Bonjinih vizija je bila da će priča dobiti svoje pune dimenzije kada se roditelji uključe u rad kluba. Tako je bilo. Počeli smo sa klupskim treninzima koje su vodili Saša i Jovo Batrićević. Jedan dio djece je došao iz OŠ Lovćenski partizanski odred – tu su nam pomogli nastavnik Zdravko Pejović, kasnije i Veljko Đukanović – da bi zatim uspostavili saradnju i sa OŠ Njegoš. Napravili smo selekciju, napredovali iz godine u godinu i počeli da postižemo rezultate u mlađim uzrastima. Onda nam je pala na pamet ideja da dovedemo trenere sa strane kako bismo napravili priključak sa okruženjem, jer smo na međunarodnim takmičenjima uvidjeli da zaostajemo. Angažovali smo velemajstora Dragana Kosića, koji je igrao za seniorsku ekipu, i pomogao nam u šahovskom obrazovanju djece.“

Za Kosićem, kao učitelji su dovedeni i srpski velemajstori Igor Miladinović i Miloš Perunović, a odnedavno i Bugarin Ivan Sokolov.

„U nekoliko mjeseci saradnje sa Sokolovim osjetila se kvalitativna promjena. Kosić radi u klubu već šest godina, pa nam je trebala svježa krv.“

Gambit se isplatio

Aktivnosti kluba tekle su uporedo na dva kolosjeka. Prvi – podučavanje mladih, a drugi, u službi prvog, stvaranje snažne i konkurentne seniorske ekipe.

„Htjeli smo da spojimo takmičarsko sa edukativnim, da velemajstori, koji igraju za nas, podučavaju našu djecu. Prioritet nisu bili rezultati, već stvaranje kadrova. Kako kažu šahisti, Kaisa treba da bude naklonjena, pa da se sve posloži prema tvojim željama.“

Foto
Željko Đurović, Nebojša Pobor, Jovo Batrićević (kapiten ekipe), Saša Batrićević, Dragan Kosić

I Cetinjani su bili miljenici šahovske boginje. Preciznije, radom i planiranjem su se izborili za njenu naklonost. Takmičarsko bitisanje započeli su od Druge lige.

„Brzo smo ušli u Prvu, a iz Prve ekspresno u Premijer ligu. Uskoro su stigli i vrlo dobri rezultati, dva puta smo bili drugi u prvenstvu, a dva puta treći. Uspjeli smo da okupimo profesionalce koji nešto predstavljaju u regionu. Među njima je najpoznatiji Ričard Raport, mađarski velemajstor koji ima rejting iznad 2.700, a u jednom trenutku je bio 9. igrač na planeti. Imali smo sjajne ekipe i više puta ponovljene, ali nismo se domogli prvog mjesta u Premijer ligi.“

Zato je u klupske prostorije unešen pehar pobjednika Kupa 2017, prvi šahovski za prijestonicu u nezavisnoj Crnoj Gori.

Ove godine, Crnogorac je u Premijer ligu ušao, šahovski rečeno, spreman na gambit: da žrtvuje rezultat kako bi mlađi igrači, ponikli u klubu, sticali iskustvo.

„Iskreno, nismo se nadali tituli. Rezultat nam nije bio prioritet, planirano je da budemo među prve tri ekipe. Podmladili smo sastav, od 9 kola 7 smo igrali sa tri omladinca. Zbog toga i osvajanje trofeja dobija na značaju. Od titule, koja je kruna sedmogodišnjeg rada, draže nam je što imamo mlade igrača, Danila (18 godina) i Mila Pobora (15), Nikolinu Koljević (18), tu su i Savo Vujović (15) i Peko Đurović (13), vjerovatno najveći crnogorski talenat.“

U 9 kola, Crnogorac je proslavio 8 pobjeda uz jedan remi.
FotoPut ka tituli prokrčen je u 7. rundi, u kojoj je rival bila do tada neporažena Budućnost.

„Filmski scenario, od Boga pripremljen. Na posljednje četiri table su igrali braća Batrićević, kao i Danilo i Milo Pobor, inače, moji sinovi. Rezultat je bio 2:2: prvo je pobijedio Danilo, pa Milo, Jovo je remizirao, tako da smo dobili meč, bez obzira na stanje na tabli kod Saše Batrićevića.“

Sa strane gledano, djeluje da i nije teško osvojiti crnogorsku šahovsku titulu na „o-ruk“: sa relativno nevelikom svotom novca se sakupi tim velemajstora iz inostranstva. Crnogorac je odabrao drugi put.

„Najmlađa smo ekipa koja je osvojila titulu u nezavisnoj Crnoj Gori. Uz iskusne Kosića i Perunovića, kao i Jova Batrićevića, tu su bila tri omladinca i mladići od 23 i 25 godina. Prosjek je bio 30 godina, a svih preostalih ekipa, sa izuzetkom Omladinca, preko 30.“

U klubu su, podjednako koliko na titulu, ponosni na rezultate u mlađim kategorijama.

„Nikolina Koljević je četiri godine zaredom omladinska šampionka Crna Gore, a ove godine i seniorska. Postiže najbolje rezultate, igra dobar šah, i za stepenicu je iznad konkurencije." 

Foto

"Prošle godine naši pioniri su osvojili titulu u svom uzrastu, zauzevši prve tri pozicije pojedinačno. Peko Đurović je dvije godine uzastopno pionirski prvak; Savo Vujović je nedavno bio prvi u kadetskoj kategoriji, Danilo Pobor je u omladinskoj konkurenciji zauzeo treće mjesto. O njihovom napretku najviše govori rezultati u seniorskoj konkurenciji na pojedinačnom prvenstvu države. Milo Pobor je odigrao toliko kvalitetno da je popravio rejting za 100 poena, Peko i Savo su takođe imali zapažene uloge. Vidno je da imaju kvalitet koji je na crnogorskom nivou za poštovanje.“

Podstanari

Sve je lako dok se borba za održanje i napredak kluba svodi na 64 polja. Problemi nastaju kada se izmjesti u realan svijet.

„Dobar dio finansija koje smo koristili i koristimo za život kluba su iz privatnih izvora. Od Bonje Ivanovića, Veska i Nebojše Vujovića, mene... Preduzeće 'Martex' nam je više puta pomagalo, kao i neki drugi ljudi iz oblasti privrede i politike, koji su prepoznali naša nastojanja: ne da budemo šampioni, već da sklonimo djecu sa ulice, uputimo ih na lijepa dešavanja, igru, druženje, putovanja, takmičenja...“

Obrni-okreni, priča se vraća na podstanarski status.

„Najveći problem je nedostatak prostorija: sedam godina, od oktobra 2012, bitišemo u iznajmljenim“, podsjeća Pobor.

Foto

„Godišnje za te potrebe izdvajamo između 3.500 i 4.000 eura sa komunalijama. Najviše se obraćamo lokalnoj samoupravi, koja nam, u skladu sa skromnim mogućnostima, i izlazi u susret. Ali, najveću pomoć bi nam pružila davanjem prostora. Ne treba nam više od tridesetak kvadratnih metara, toliko da postavimo sedam-osam stolova u kojima bi djeca boravila, za odvijanje nastave, igranje mečeva.“

Da stvaraju nove šampione

Brižljivo planiranje poteza dovelo je ŠK Crnogorac do trofeja. Iskustvo uči da je lakše doći do vrha nego na njemu ostati.

„Upravo radimo na tome da to ne bude jedina titula u našoj vitrini. Zavisiće dosta od naših mladih igrača i njihovog individualnog napretka, od angažovanja trenera, sredstava koje prije svega možemo sami da obezbijedimo, pomoći od opštine, države, na osnovu postignutih rezultata.“

Foto
Savo Vujović, Milo Pobor, Miloš Pečurica, Peko Đurović, Danilo Pobor (slijeva na desno)

„U službi smo djece, a ne rezultata. Želimo da jednog dana mi, koji smo sada u upravi, sve ovo posmatramo sa strane, a da klub preuzmu oni i takmičarski i organizaciono. Ne želimo da afirmišemo sebe. Već smo napravili dobre osnove za šahovsku i vaspitnu priču, ali mnogo koraka nam još predstoji.“

Koji su prvi naredni?

„U narednoj sezoni tim će biti još podmlađeniji. Stariji igrači će biti tu da popune rupe. Doveli smo i dva, objektivno gledano, seniorskoj reprezentaciji najbliža mlada igrača, Aleksandra Tomića iz Nikšića i Baranina Miloša Pečuricu, koji imaju po dva bala za intermajstore. Vjerujem da će biti vodilja našim mladim igračima, dobar sparing partner, i ulog u budućnost kluba.“

Neposredna budućnost donosi Crnogorcu učešće na Kupu šampiona u Ulcinju, u novembru.

„Biće to najmasovnije takmičenje ove vrste, sa preko 90 klubova. Nemamo takmičarskih ambicija! Mlađi će igrati bez ikakve pomoći sa strane. Kao šampioni, bićemo sufinansirani od strane Šahovskog saveza Crne Gore. Naša odluka je ispravna, i želimo da stičemo iskustvo.“

Foto

A od početka nove školske godine slijedi i nova potraga za talentima.

„Teško je da se ponovi ovakva generacija. Za svu Crnu Goru je uspjeh, a kamoli za Cetinje. Ne možemo ponovo očekivati te i takve rezultate, ali moramo raditi na tome da privučemo djecu da zavole šah, pa ćemo postepeno stvarati nove šampione.“

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari