3
min read
A- A+
Pročitano

Bjeković: Stroge mjere da budu izuzetak

26/03/2020 - 14:35
Autor:Fos Media
174 pregleda

Stroge mjere za sprječavanje širenja infekcije COVID 19 moraju biti izuzetak i uvoditi se kada normalna ograničenja u cilju očuvanja javnog zdravlja nijesu dovoljna, ocijenio je crnogorski ombudsman Siniša Bjeković.

f

Foto: PR Centar

On je kazao da se Crna Gora nalazi u svojevrsnom stanju akutne društvene potrebe za uvođenjem hitnih mjera kojima se djeluje na sprečavanje širenja infekcije COVID 19.

Bjeković je objasnio da je ravnoteža koju traži pravo ljudskih prava u ovakvim okolnostima, a time i reakcija nadležnih organa uključujući i instituciju Ombudsmana, usmjerena ka takozvanim nederogabilnim pravima, koja se ne mogu ograničiti pod bilo kojim uslovima.

Bjeković je rekao da su druga kategorija takozvana derogabilna, odnosno opciona, koja se ograničavaju u situaciji "javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije".

Evropski sud za ljudska prava, u svojoj jurisprudenciji pod ovim pojmom označava „posebnu kriznu situaciju ili vanrednu okolnost koja pogađa cjelokupno stanovništvo i predstavlja prijetnju organizovanom životu zajednice neke države ili njenog dijela”.

"Ako ovo primijenimo na postojeću situaciju, stroge mjere kojima se smanjuje opasnost moraju biti izuzetak i uvoditi se onda kada normalne mjere i ograničenja u svrhu očuvanja javnog zdravlja, jednostavno rečeno nijesu dovoljne", kazao je Bjeković agenciji MINA.

On je ocijenio da je ta ograničenja moguće uvesti upravo u situaciji kakva je u Crnoj Gori iz najmanje dva razloga.

"Prvo, stepen rizika od infekcije za javno zdravlje je takav da traži hitan i efikasan odgovor, i drugo, iskustva onih koji su prije nas bili na prvom udaru pandemije govore da manje restriktivne mjere nijesu donijele očekivane rezultate", smatra Bjeković.

On je kazao da je u Crnoj Gori u fokusu bilo nekoliko ograničenja, ona koja se tiču prava privatnosti, slobode izražavanja i slobode okupljanja.

Bjeković je rekao da su, ako je u početku bilo rezervi na djelovanje vlasti kojima se ograničava sloboda izražavanja, a koje su se odnosile na rigidne mjere krivičnopravne prirode u odnosu na one koji su putem medija produkovale po kazivanju nadležnih lažne vijesti, primjeri iz okruženja pokazali da to nije samo iskustvo iz Crne Gore.

Prema njegovim riječima, to mora biti istinski izuzetak i posljednje sredstvo.

"Postoje razlozi da se na više nivoa razmotre efekti takvih mjera, naročito kod krivičnog djela izazivanja panike i nereda, mada je teško izvodljivo dobiti perfektnu normu. Zato je potrebno da sudovi kroz praksu standardizuju normu i ujednače njenu primjenu u praksi", rekao je Bjeković.

On je naveo da je ograničenje slobode okupljanja ponajprije dobilo potreban društveni konsenzus i da je dobro što je tako.

"To se odnosi ne samo na opštu javnost, već i na sve ključne institucionalne aktere društvenog života u Crnoj Gori. Osim toga, iz takvog miljea je, proistekla svojevrsna društvena solidarnost i razumijevanje trenutka koji preživljavamo", rekao je Bjeković.

On je kazao da su mnoge dileme koje je proizvelo objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji i pojava posebne aplikacije za mobilni telefon za praćenje tih lica u neposrednoj blizini korisnika, i nakon toga mišljenje Agencije za zaštitu podataka o ličnosti otvorile pitanje pravovaljanosti ovih mjera.

Bjeković je naveo da legitimnost cilja ograničenja nije sporna, ali se čini se da se o tome ne postavlja pitanje i da je tačka sporenja zakonitost mjere, odnosno proporcionalnost u odnosu na cilj koji se želi postići.

"U ovom trenutku prednost je data legitimnom cilju, a ne sredstvu. Akt, odnosno radnja miješanja u privatnost je nastala i proizvodi dejstvo, pa ćemo o valjanosti uvođenja ove mjere nešto više znati nakon ocjene ustavnosti, uz oprečne stavove civilnog sektora i organa vlasti", kazao je Bjeković.

On je naveo da je dodatno pitanje koje opterećuje javnost i struku zašto se sa istim podacima ne obavještava javnost u svim slučajevima, naročito kod onih koji ne poštuju mjere i zakon.

Bjeković je rekao da je pritisak na državu i vlast veći jer se ne suočavaju samo sa reakcijom na virus kao mjerom opreza i očuvanja zdravlja, već i obavezom sprečavanja destrukcije svih resursa jednog društva i države: ljudskih, ekonomskih, razvojnih itd, a očekuje se da to prihvati i javnost.

"Kada govorimo o dobrima koja su pod udarom mogućih i/ili već primijenjenih ograničenja, treba imati u vidu da standard mora ići za tim da uzme u obzir: prirodu prava na koja ograničenje utiče, okolnosti koje su dovele do ograničenja u okolnostima hitne situacije i njihovo trajanje", naveo je Bjeković.

On smatra da vlasti moraju pokazati da redovne mjere nijesu bile dovoljne da odgovore na prijetnju uzrokovanu javnom opasnošću, da su one istinski preduzete kao odgovor na vanrednu okolnost, da se koriste u svrhu za koju su uvedene i da se ograničenje sprovodi u odgovarajućem obimu, uz naznačenje činjenica koje to potkrepljuju.

Bjeković je ocijenio da je vlastima ostavljeno da procijene postojanje da li je potrebno uvesti vanredno stanje ili ne, odnosno da utvrdi da li se radi o “javnoj opasnosti” koja prijeti opstanku nacije.

On je rekao da Evropski sud za ljudska prava ne tumači formalno zahtjev da javna opasnost treba biti "proglašena zvaničnim putem" (posebnim zakonom, odlukom), već da nalazi dovoljnim da to može da bude čak i izjava ministra unutrašnjih poslova jedne evropske zemlje koja je "odgovarala formi zvaničnog proglašenja".

"Ovo mora biti shvaćeno u zavisnosti od okolnosti svakog posebnog slučaja, mada pandemija, njene razmjere i brzina širenja jesu situacija koja daje državi veliku marginu procjene kod ustanovljavanja određenih mjera i bez proglašenja vanrednog stanja, na temelju zakona kojim se propisuju mjere u suzbijanju zaraznih bolesti", rekao je Bjeković.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari