6
min read
A- A+
Pročitano

FOS priča: "Na prvom intervjuu rekla sam da se bojim visine"

23/03/2020 - 11:06
Autor:Fos Media
4885 pregleda

"U Kraljevstvu Saudijska Arabija, ima oko 400 ljudi zaraženih korona virusom, zabranjen je izlazak nakon osam uveče, osim ako nije potrebno zbog medicinskih razloga. Sve osim toga, policija kažnjava zatvorom od sedam dana uz 'dodatan doprinos' koja se plaća 5000 saudijskih rijala, odnosno 1300 eura", kratko i jasno opisuje trenutnu situaciju u toj zemlji, Nikšićanka Ivana Vukajlović, stjuardesa Saudi Airlines, koja se nalazi na odmoru u rodnom gradu još od 27. februara. 

foto

Ivana Vukajlović, foto: Privatna arhiva

Za naš portal kaže da je trebala da se vrati do 31. marta, ali zbog trenutne situacije na globalnom nivou, od aviokompanije dobili su dodatnih mjesec dana odmora. Nada se, da će se svom poslu, "međ’ oblake" vratiti već oko 30. aprila.

Naime, većina ljudi misli da svoj posao obavlja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, jer je nekako više poznata krilatica "stjuardesa u UAE", gdje nema zanemarljiv broj crnogorskih državljanki. Ipak, kad se prisjetimo geografije iz školskih dana, ubrzo shvatimo da "to tamo’", ipak nije niti zvuči toliko isto.

"Svi misle da sam u Dubajiu, jer većina ljudi miješa te pojmove, ali Emirati su zasebni u odnosu na Arabiju. Oni su praktično konkurenti. Na primjer, cure koje rade u Emiratima imaju bolje uslove života, sami tim što mi u Arabiji imamo curfew -ono vrijeme da moramo biti kući do 3 ujutru. Tu su hostese koje nas kontrolišu, dolazak – odlazak, otisak prsta koji ostavljamo svaki put kad izađemo iz kampa, a granično vrijeme je do 3 ujutru. U Emiratima je druga priča, jer imaju slobodu do 8 časova, a veća je sloboda kada je oblačenje u pitanju. Ipak, život u Dubaiju je preskup", ukratko sagovornica FOS-a pravi paralelu između ova dva konkurenta Bliskog Istoka.

Avion se desio sasvim spontano

Prije aviona, radila je skoro godinu dana u privatnoj školici i vrtiću za engleski jezik u Novom Sadu. Nakon školske godine, vratila se u grad pod Bedemom, tetak je vidio reklamu za posao stjuardese, dao joj mail adresu na koju je trebala poslati određenu dokumentaciju.

Vukajlović priznaje da je znajući neke djevojke koje su prošle za UAE, otprilike shvatala da je to proces koji traje, pa je od starta pristupila neozbiljno, jer je mislila da neće dobiti povratnu informaciju.

"Posle par dana mi stiže mail, u kom piše da sam prošla prvi krug evaluacije i da mogu da dodjem na intervju sa bivšom stjuardesom iste te kompanije u kojoj smo mi sada. Prvi intervju, mnogo djevojaka, opet ja idem pa šta bude, ne uzrujavam se (smijeh)Tog dana su nam provjeravali visinu, težinu. Morale smo doći zavezane kose, obavezan crveni karmin, sako, suknja ili pantalone. Nakon toga smo čule neki uvod o samoj kompaniji, zatim imale intervju na engleskom. Ne zadugo dobila sam mail da sam prošla i ovaj krug i da imam jos finalni. Sedam dana kasnije uslijedio je i krajnji intervju, osim naše Milene(bivša stjuardesa)koja nas je vodila, ovog puta je bilo dvoje ljudi iz moje sad već firme, jedna djevojka i muškarac, kasnije  saznjemo  da su instruktori na našoj akademiji. Prije samog razgovora opet smo imali detaljan pregled, zagledali su mladeže na licu, ruke, naravno tetovaže na vidljivim mjestima nisu dozvoljene, osmjeh iz oba profila. Poslije toga rečeno nam je da izadjemo radi selekcije. E, tad sam već bila zagrijana, htjela sam da prodjem I eto, prodjoh selekciju, par cura nije, da li zbog sitnih ožiljaka, tetovaža, ne znam", objašnjava Vukajlović, dodajući da je razgovor  trajao 30 minuta, nakon čega su morale da obave medicinske pretrage. Zatim su se ubrzo slala dokumenta za vizu, dok je sav process trajao šest mjeseci.

"Iskreno, nisam znala za Džedu (Jeddah) grad u Saudijskoj Arabiji, prije ovoga. Zovu je i Parizom KSA( (Kingdom of Saudi arabia). Zivot u Džedi je u početku bio težak. Prva dva mjeseca pohađale smo akademiju. Opšte informisanje, o zemlji u kojoj živimo, načinu života, o tome šta je dozvoljeno, a šta ne.  Zatim je obrađivan teorijski dio o vrstama aviona kojima ćemo letjeti, servisu. Kada je prošao prvi mjesec obuke, tad smo počele drugi dio treninga Safety, gdje smo stekli znanja kako reagovati u odredjenim emergency situacijama, od pojave požara do smrtnog slučaja u toku leta. Tada, po samom završetku akademije  saznajemo da smo dio programa koji se zove Top5 koji obećava da će dovesti naš Saudi Airlines među Top5 kompanija u svijetu", ističe Vukajović.

Ljubaznost koja se svuda očekuje

Prema njenim riječima, ovaj posao nije lak, jer podrazumjeva mnogo odgovornosti. Dva sata prije leta moraju biti u zgradi gdje se nalaze sa ostatkom posade, zatim ide briefing, upoznavanje, dodijele se pozicije i tek onda idu do aviona, gdje slijedi provjera cjelokupne opreme u zavisnosti od pozicije. Sve se, kako kaže sagovornica FOS-a, provjerava, pa makar i flašica sa vodom na nedozvoljenom mjestu koju treba prijaviti. Tek kad to prođe, slijedi ukrcavanje, i po njenim riječima "lakši dio".

"Tek to kad prodje slijedi ukrcavanje i taj lakši dio gdje je potrebna naša ljubaznost. Tu ljubaznost svuda svi mi očekujemo, bilo da udjemo u butik, kafe, u restoran ili kad sretnemo nekog na ulici starijeg posebno pa pomognemo sa kesama itd, a ne samo u avionu. Tako da ako nekog srdačno pozdravim i odvojim 30 sekundi da ga pitam kako je, već znam da je 90 odsto posla završeno, osmijeh i lijepa riječ ne koštaju ništa. Nije kliše, stvarno je tako", slikovita je Vukajlović.

Vremena za obilazak ima, zavisi koliko imaš energije

Kako dalje ističe, radi već devet mjeseci, a živi godinu dana u Džedi. Što se tiče samog rasporeda, svakog 15. u mjesecu dobijaju linije koje su im dodijeljene, pa  u zavisnosti od toga koliko dugo rade, zapada ih linija koju možda neko stariji nije želio.

Ipak, sad već sa dužim stažom, mogu i da biraju.

"Opet da pomenem, dio smo Top5 programa, pa uglavnom letimo evropske letove, a osim toga Singapur, Malezija, Južna Afrika, Kina, Sjeverna Amerika. Cure koje nisu u tom programu rade uglavnom lokalne letove( to je jedan od razloga što mnoge napuštaju) Ali eto ja sam imala sreće pa umjesto 15 letova mjesečno, radim 8 npr. od čega je 4 sa layoverima( naš mali odmor) a 4 turnaround(  kad se odmah vratimo). Vremena za obilazak ima, zavisi koliko imaš energije, je li let bio naporan, da li je bilo full ili ne. Zavisi od crew-a i kakva ti je ekipa, od toga koliko sati imamo u kom gradu. Kad letiš do Kine 10 sati a imaš samo 24 sata odmora, rijetko će se desiti da ćeš mnogo vidjeti. Isto tako, može se desiti da dobiješ Madrid 3 dana - pravi mali plaćeni odmor. Ne letim mnogo, ima još mnogo toga da se vidi, za sad ono što me ostavilo bez daha su Singapur i Johanesburg. Da budem iskrena nisam nikad ni pomišljala da ću se naći na vrhu poznatog Marina bay sands hotela , ili da ću  posjetiti pravi afrički safari i igrati se sa lavovima. Sve zahvaljujući poslu koji volim mnogo. Trenutno sam na godišnjem odmoru, a već mi nedostaje", govori Vukajlović.

Osmijeh je zarazan kao i negativan stav

Prvi let je vodio za Frankfurt, gost dobija jelo koje nije htio, pritom hladno. Sjedi na poslednjem sjedištu. Scenario za "kako se izvući iz ove neprijatne situacije?’"

"Dok smo stigli do njega, već je bio vidno nervozan, bacio je tanjir, ( u tom trentutku u sebi mislim zašto ja kao  profesor engleskog jezika moram da doživljavam ovo). Međutim, ipak mu kažem: "Sve ste u pravu, potpuno Vas razumijem i ja da sam na vašem mjestu bih bila nervozna. Nakon toga sam prošla, a on me čudno pogledao. Nakon 10 minuta došao je da mi se izvinjava, pohvalio moje strpljenje i osmijeh. Nekad jednostavno moramo tako, koliko god znaju  biti naporni ne svi, nego od 200 može se naći dvoje, a let pritom može trajati od pet do deset sati. Vodimo se time, vidim te sad i nikad više. Naime, ovaj posao nije za svakog, potrebno je mnogo strpljenja i ljubavi za sve te ljude. Ne treba uzimati stvari k’ srcu, a kako rekoh već osmijeh je zarazan kao i negativan stav koji pojedine imaju. Moram reci da ja mimo ovoga imala ijedan drugi problem, često pjevam dok trčkaram kroz avion (smijeh). Jednostavno takva mi je energija i sad mi apsolutno odgovara ovaj poziv. Ljudi te grle kad izlaze, meni su znali pokloniti čokoladice, pisma, pohvale", prisjeća se Vukajlović.

Osjećaš se sigurno i zaštićeno

Crvenokosa Nikšićanka je tokom leta od poznatih ličnosti srela Džon Ledženda sa suprugom. Iako je obučavana za "emergency" situacije, nije ih iskusila, a zanimljivo je da je na prvom intervjuu, rekla da se boji visine, jer ne umije da laže. Doduše, kaže da nema osjećaj kad "nebu pod oblake" na 10 km, radi svoj posao.

"Što se tiče okoline, svi su bili oduševljeni, govorili su da je to posao za mene. Čudno, svi su to vidjeli bez ja, naravno dok nisam otišla. Postojalo je dosta predrasuda o samoj zemlji i životu tamo. Prijatnije se osjećam u Saudijskoj Arabiji nego što sam se osjećala kad sam živjela u USA 4 mjeseca. Imaju određene zakone kojih se svi pridržavaju. Sjećam se prvog puta kad sam otišla kako oni kažu u srce Džede koje je takvo da mi se čini da se nije mijenjalo otkad je svijet nastao. Čekam ja bus i prilazi žena, daje mi svoje kese i torbu da joj pričuvam i govori mi da će brzo doći. Meni već sve to čudno, u međuvremenu dolazi bus, a žene nema. Radnik obezbijeđenja mi govori da to ostavim na ulici i da niko to neće dirati. Poslušala sam ga. Osjećaš se sigurno i zaštićeno", konstatuje Vukajlović.

Kada je tamo negdje na Istoku bliskome, najviše joj nedostaje svjež nikšićki vazduh, jer su ljeta previše vlažna, a voda je tek na listi prioriteta. Sloboda da se izađe u majici kratkih rukava i šorcu kad "upeče Božija zvijezda".

Svakako joj fali i porodica, lud izlazak sa društvom, iako u Džedi živi sa sa koleginicama iz Berana, Podgorice i Cetinja, jer u Džedi nema klubova, pa samim tim se troši i manje para.

Kao što vidite, sve ima svoje prednosti i mane, a biti stjuardesa, nije baš lako. Da je lako, mogao bi baš svako, zar ne?

Milena Radonjić

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari