6
min read
A- A+
Pročitano

FOS VIDEO: U posjeti Klinici za psihijatriju: Liječenje duše traje dugo i traži podršku porodice i društva

09/03/2019 - 10:19
Autor:Danilo Ajković
5531 pregleda

Kako se osjećate? Želite li da razgovaramo? Da li ste dobro spavali? Šta Vas muči? Ovo su samo neka od pitanja koja se svakodnevno postavljaju pacijentima u Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore. U parku dvorca Petrovića, nedaleko od glavne zgrade najveće zdravstvene ustanove u zemlji, u više decenija starom objektu odvija se liječenje pacijenata sa mentalnim oboljenjima.

Foto: FOS Media

Foto: FOS Media

 Pogledajte reportažu o Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore:

Napomena: Ukoliko vam se video ne učitava, potrebno je da ažurirate aplikaciju.

Odlazak ekipe FOS-a na Kliniku, radi priče o nužnosti izgradnje novog objekta i uslovim rada u postojećim uslovima, obuhvatio je i niz drugih tema o odnosu ljekara i pacijenata, odnosu sredine prema mentalnim oboljenjima, mladom kadru koji (ne) želi da se bavi ovom granom medicine.

„Ti pacijenti koji imaju bilo kakve psihijatrijske tegobe, oni su skloni velikoj patnji. Mi im obično kažemo, kada nisu stimulisani za liječenje, da smo mi svi tu, od prvog do posljednjeg da im pomognemo da prevaziđu neke stvari“, kaže na početku razgovora za FOS specijalista psihijatrije doktorica Tatijana Perunović-Jovanović.

Istraživanje HRA
Istraživanje HRA

Direktorica Klinike za psihijatriju, dr Aleksandra Ražnatović, navodi da njihov prvi pregled po stručnoj literaturi treba da traje od 40 do 50 minuta.

„Naš prvi intervju zahtijeva jednu veliku posvećenost pacijentu, jer je to naša jedina dijagnostička metoda, dok u drugim granama medicine imate i skenere i magenete i laboratoriju. U psihijatriji imate utisak o pacijentu, a prvi intervju vam daje potvrdu dijagnoze ili odbacivanje iste, i preporuke kako se dalje ponašati prema tim pacijentom“, objašnjava Ražnatović.

A sve to ne bi bilo moguće bez medicinskih sestara koje predvodi glavna sestra Đurđa Garić, koja na ovoj Klinici radi punih 37 godina.

„Kako je bitna verbalna, isto tako je važna i neverbalna komunikacija. Komunikacija treba da bude otvorena, iskrena, jasna, tako da pacijent osjeti jednu veliku sigurnost, da mu naše prisustvo uliva sigurnost, da je siguran i bezbjedan dok se nalazi na liječenju“, kaže Garić.

foto: FOS Media

Kliniku je u više navrata posjećivao stručni tim Akcije za ljudska prava (HRA), koja je vršila monitoring poštovanja ljudskih prava u ustanovama zatvorenog tipa u Crnoj Gori. Nakon apela koji je HRA uputila u aprilu 2016. godine, Klinika je donekle renovirana: postavljeni su novi prozori, okrečeni zidovi, sanirani su fasada i krov, i time su unaprijeđeni do tada, kako su naveli, mizerni uslovi. Međutim, s obzirom na starost objekta i njegovu površinu, jedino trajno rješenje je izgradnja nove Klinike.

„Ova Klinika je podijeljena na više odjeljenja: Odjeljenje za psihotične, to su tzv. najteži psihijatrijski poremećaji, Odjeljenje za neuroze i Odjeljenje za bolesti zavisnosti i Dnevnu bolnicu. Ne možemo da se pohvalimo da ta odjeljenja funkcionišu kao što bi mi htjeli“, kaže Ražnatović.

Liječenje psihijatrijskih pacijenata se odvija, osim na ovoj Klinici, i u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, u Opštoj bolnici u Nikšiću – Odjeljenje psihijatrije, i odnedavno u takvom odjeljenju pri Opštoj bolnici u Bijelom Polju. Ukupno, 310 kreveta u Crnoj Gori za liječenje pacijenata sa mentalnim poremećajima.

Istraživanje HRA
Istraživanje HRA

Evropski komitet za sprečavanje mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) prilikom posljednje posjete Crnoj Gori prvi put je posjetio i Kliniku u Podgorici i konstatovao u nedavno objavljenom izvještaju loše materijalne uslove.

„Zabrinjava i činjenica što su upravo u tim sobama sa po sedam kreveta smještaju pacijenti sa različitim, gotovo nespojivim oboljenjima, i što pacijenti većinu svog slobodnog vremena provode upravo u tim sobama. CPT je konstatovao da su materijalni uslovi na Klinici prilično loši, da su prostorije potpuno bezlične, što sve zajedno stvara jednu depresivnu atmosferu i za pacijente, ali i za zaposlene, koji najveći dio svog vremena provode na Klinici“, kaže socijalna radnica iz Akcije za ljudska prava Martina Markolović.

Foto: FOS media

Izgradnja klinika za infektivne bolesti, za dermatovenerologiju i za psihijatriju su prioritetni infrastrukturni projekat u oblasti zdravstva. Novac za izgradnju klinika za infektivne bolesti i za dermatovenerologiju obezbijeđen je iz Programa IPA 2018 i državnog budžeta, dok za psihijatriju još uvijek nije obezbijeđen.

Odgovore o izgradnji novog objekta smo potražili u Ministarstvu zdravlja.

„Uz saglasnost Ministarstva zdravlja, Klinički centar je uradio glavni projekat, koji je prošao i reviziju, tako da sada imamo potpunu tehničku dokumentaciju za izgradnju te Klinike. Vrijednog tog objekta je 4,7 miliona eura. Država je kroz kapitalni budžet opredijelila izvjesna sredstva ove godine koja se odnose na pripremu tenderskog dokumenta...Ove godine smo ušli u intenzivnije pregovore sa međunarodnim institucijama, kako bi opredijelili nedostajući dio za izgradnju Klinike“, kaže generalna direktorica Direktorata za ekonomiku i projekte u zdravstvu Milica Škiljević.

Direktorica Ražnatović objašnjava da od nove Klinike očekuju mnogo.

„U psihoterapijskom smislu, radno okupaciona terapija za pacijente, uslovnost na jednom potpuno drugom nivou gdje će oni imati sve sadržaje koji će ispunjavati njihov dan. I tada neće biti u situaciji da leže u krevetu, dobijaju terapiju i da nemaju nikakvih drugih aktivnosti“, kaže Ražnatović.

Istraživanje HRA
Istraživanje HRA

Škiljević pak navodi da je sve obezbijeđeno u pogledu prostora i komunalnih naknada za novi objekat.

„Kompletna infrastruktura i tenderska dokumentacija je spremna. Ono što je pred nama je priprema tenderskog postupka i pronalaženje finansijskih sredstva, ali se nadam da nećemo dugo čekati jer već postoje neke međunarodne finansijske institucije koje su zainteresovane za saradnju sa nama“, kaže Škiljević.

Pacijenti se teško odlučuju da borave na Klinici zbog stigmatizacije okoline, ukoliko se pročuje da su bili na psihijatrijskom liječenju. To nam potvrđuje doktorica Perunović-Jovanović.

„Stigma vlada u našem narodu za psihijatrijske pacijente i oni nekad budu svjesni toga: 'Ja ću se vratiti u sredinu, šta će reći moj poslodavac, šta će reći moja familija, pa nisam ja baš toliko bolestan'... Onda mu objasnite da mi na to gledamo kao na bolest, kao na svaku drugu. Kao što neko ima pravo da bude bolestan od srca ili da ima neki karcinom. Za većinu naših bolesti psihijatrijskih, naročito za onu najtežu koja se zove shizofrenija, mi za nju kažemo da je ona karcinom duše, i da je prosto tako posmatramo, kao što gastroenterolozi zovu karcinom želuca tako i mi kažemo da je to karcinom duše i mi smo tu da vam pomognemo da olakšamo vašu patnju“, objašnjava Perunović-Jovanović.

A upravo je Akcija za ljudska prava 2016. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja o opštoj percepciji problema mentalnog zdravlja i distanci koju društvo pravi u odnosu na osobe sa mentalnim oboljenjima.

„Istraživanje je pokazalo da dvije trećine nema stav o mentalnim oboljenjima ili ne posjeduje osnovne informacije o njima. Čak jedna stamena trećina je pokazala da ima potpuno pogrešan stav o mentalnim oboljenjima, što nije dobro“, kaže Markolović.

Istraživanje HRA
Istraživanje HRA

A kod odnosa okoline, najvažnije je pitanje odnosa porodice. Perunović-Jovanović kaže da imaju adekvatnu saradnju sa članovima porodice.

„Što se tiče prihvatanja u društvu, time baš i nismo zadovoljni. Često ćete vidjeti da ako je neko bio na bolovanju, ako je neko bio liječen na kardiologiji onda će regularno nastavi da radi, a bogami ako se čulo da je bio na psihijatriji vrlo će mu brzo zaprijetiti otkazom ili promjena radnog mjesta, iako je on sposoban da obavlja iste poslove koje je do tada obavljao“, navodi Perunović-Jovanović.

Iako je jako teško zbog nedostatka prostora sprovoditi radno okupacionu terapiju, nastoje da bude redovna. U trenutku posjete pacijenti su pravili narukvice i jednu takvu je sestra Garić dobila na poklon od pacijenata za osmi mart.

„Jedno sedmično terapijska zajednica, gdje su svi pacijenti zaposleni, to je veliki sastanak. Ja sam baš dobila ovu divnu narukvicu od njih“, kaže Garić.

Klinika za psihijatriju je otvorenog tipa i ne mogu nikoga zadržati prisilno. Jedina ustanova u Crnoj Gori koja ima tu mogućnost je Specijalna bolnica u Kotoru, koja i sama ima velike probleme sa neuslovnošću i manjkom adekvatnog prostora, čega su njihove kolege iz Podgorice, kako kažu, itekako svjesne.

„Kada vam dođe pacijent koji ugrožava okolinu, kada ne pristaje da bude dobrovoljno liječen, vi kao onaj koji ga gledate u tom momentu, vi morate donijeti odluku i poslati pacijenta na dalje liječenje jer ukoliko se desi neki problem svako će da pita zašto ljekar nije proslijedio pacijenta u odgovarajuću ustanovu“, objašnjava Ražnatović.

Ona navodi da bi rad Klinike olakšalo to da postoji portirska ili služba obezbjeđenja, makar u prijepodnevnim satima. Imaju obećanja da bi se to uskoro moglo ostvariti.

„Mi se ne plašimo naših pacijenata, mi imamo savršenu saradnju sa njima, ali ovo je takva profesija da se dešavaju i neke nenadane stvari koje mogu da ugroze nekog od pacijenata ili osoblja i to bi sa portirskom ili službom obezbjeđenja bilo u daleko manjem riziku“, navodi Ražnatović.

Psihijatrija nije jednostavna grana medicine i zahtijeva niz stručnih znanja, ali i strpljenja za rad sa pacijentima. Doktorice Ražnatović i Perunović-Jovanović, kako su nam otkrile, željele su da se bave psihijatrijom i same su izabrale ovu oblast medicine. Međutim, nije svako spreman da se na početku karijere odluči na taj korak.

„Moja koleginica i ja radimo na fakultetu kao stručni saradnici i pričajući sa studentima svake godine i imamo utisak da se svake godine sve manji broj ljudi odlučuje za oblast psihijatrije. Šta na to utiče sa sigurnošću ne mogu da vam kažem: možda zato što vide loše uslove, možda zato što vide da je potrebno jako puno strpljenja i truda. U psihijatriji ne možete brzo vidjeti rezultat svog rada kao u nekoj drugoj grani medicine“, objašnjava Ražnatović.

Rad sa psihijatrijskim pacijentima zahtijeva strpljenje i maksimalnu posvećenost. Upravo zbog toga nije lako ostaviti njihove životne priče za sobom po završetku radnog vremena, kaže doktorica Perunović-Jovanović.

„Trudimo se, nekim drugim sistemima ventilacije, ali to nikad nije dovoljno. Evo sada slušamo da smo u sferi 'infekta od gripa', i to se stalno priča, a mi smo uvijek pod infektivnošću psihijatrijskih pacijenata, i mi to nosimo, mi živimo sa njihovim mukama i patnjama svakodnevno“, navodi Perunović-Jovanović.

Volje za rad sa psihijatrijskim pacijentima zaposlenima ne fali. A samim tim, i pacijenti su motivisani da se pridržavaju pravila kako bi im bilo bolje. Jedino fali novi objekat kako bi liječenje bilo još uspješnije a boravak na klinici dostojanstven. Nakon decenija čekanja, dugujemo im ga.

Pogledajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari