3
min read
A- A+
Pročitano

I kad su normalne okolnosti, bolje je kada čovjek ima okućnicu svoju (FOTO)

25/03/2020 - 13:35
Autor:Fos Media
2876 pregleda

U gornjem desnom uglu našeg portala stoji anketa sa vrlo jednostavnim, ali u aktuelnom vremenu, možda i suštinskim pitanjem: Gdje biste sada radije živjeli? Grad ili selo? Što je i logično, selo predvodi sa preko 73 odsto. Kako je ovih dana na selu, da li se šta značajno mijenja u radnim navikama domaćina, cijeni li se još više blago organske proizvodnje, saznalo se, osjetilo u Gornjem Polju, naselju 10 kilometara od Nikšića.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Na stranu što je ovo mjesto obilato prirodnim fenomenima, što je vazduh čist i kada je nivo PM čestica obično vrlo visok u gradskom jezgru, to je sve dio prednosti kada se nađete tamo gdje sve obiluje ‘’irskim’’ zelenilom i lijepim, domaćinskim pristupom.

Proljeće je krenulo prije nekoliko dana, mještani rade na svojim imanjima, priprema se zemlja za obradu, hrani se stoka, uređuju se dvorišta. Lijepo vrijeme iznjedrilo je ljude da posluju, uobičajno. Ne bi se reklo da je korona usporila način života kao što je situacija u gradu, jer u prirodi, seoskoj proizvodnji, sve teče drugačije, smirenijim tokom.

Život van grada

Smireniji tok obogaćen organskom proizvodnjom, svakodnevica je i Branke Radojčić, koja ističe  da nije previše opterećena  akutelnom situacijom oko virusa korona, jer 'srećom'', živi van grada''.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

''To sam zadnjih dana sto puta pomislila ''Hvala Bogu što smo van grada''. Imamo okućnicu, baštu, dvorište, puno posla, jednostavno odvuče svu pažnju. Puno posla u kući, oko kuće, takođe imam četiri psa, fin komšiluk sa kojim se viđam preko ograde. (smijeh) U grad idem samo kad moram, ovo mi baš nešto i ne pada teško. Mislim da je to velika sreća za nas", govori Radjočić, prisjećajući se kako prije 26 godina kada se doselila u Gornje Polje, nije bila baš najsrećnija, jer je odrasla u gradu.

''Međutim, vrlo brzo sam uvidjela sve prednosti. Naime, svu svoju hranu proizvedemo sami, faktički ništa ne kupujemo, jedino meso jednom mjesečno, svakako ga slabo jedemo, pošto nam se hrana bazira na voću i povrću, koje proizvedemo sami. Gajimo aronije, kupine, maline, ribizle, jagode, šljive, jabuke, višnje, trešnje. Od povrća, sve što se može posijati i čije se sjeme može kupiti, imam u bašti. To je najviše zelen, od brokule, karfiola, praziluka, dok smo krompir u manjoj količini posadili prvi put prošle godine nakon više od 20 godina, jer više zelen sijemo. Imamo dva zamrzivača, svu hranu obezbijedimo. U vrtu raste lavanda, neven, ruzmarin, od svega pomalo, objašnajva Radojčić.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Kako ističe sagovornica FOS-a, za život u gradu u ovim okolnostima potrebno je strpljenje, pridržavanje mjera koje je Vlada propisala, redovno prati ruke, jer drugog izlaza nema. Ostavljamo je u sređivanju dvorišta, kako smo je i zatekli. Dodaje da joj u svemu ovome nedostaje samo jedna stvar:

''Možda će ovo biti malo smiješno, ali meni i komšinici najviše nedostaje naša frizerka Naja'', navodi Radojčić.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Ovdje se manje – više živi normalno

Neumornog, i uvijek u poslu, zatičemo i Draška Piljevića, koji napominje da i kada su normalne okolnosti, mnogo je bolje kad je čovjek ''svoj na svome''.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

''I kad su normalne okolnosti, pored vanrednih, mnogo je bolje kad čovjek ima neku svoju okućnicu iz dva razloga. Prvo što se jede zdrava hrana, drugo što je manje zavistan i u redovnim i vanrednim okolnostima od prodavnica, supermarketa, jer čovjek koji živi na selu, obično drži desetak kokošaka, par krmadi, tovi pilad, zasadi se povrća, a dosta ljudi zasadi i svog voća, tako da su prednosti neuporedivo veće. Čim je sredina razređenija, manje ljudi na kvadratnom metru, kilometru, živi se u zasebnim kućama, ulazima, dvorištima, komotnije je, mnogo je manja vjerovatnoća zaraze, jedino ako se donese sa strane. Ovdje se manje više živi normalno, mada smo broj posjeta smanjili, jer gledamo da se svi držimo obaveza i zadataka koje nam je dala Vlada da ispoštujemo, jer ovdje ima dosta i starijih", govori Piljević, domaćina sa velikim imanjem, baštom, voćnjakom preko 250 stabala raznog voća, gdje dominiraju jabuke. Od živog se drži dvadesetak kokošaka, krmad, osam ovaca. Svojim sugrađanima koji nemaju tu privilegiju da žive na selu, apeluje sljedeće:

''Što manje kontakata, izlazaka, da se svede na najmanji mogući nivo, a kontakte što ostvaruju, obavezno koristiti rukavice i maske, jer samo disciplinom možemo da svedemo ovaj virus na najmanji mogući nivo", govori Piljević, koji priznaje da mu pored velikog izobilja, svježeg vazduha, okrepljujućeg rada, ipak nešto nedostaje.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

''Nedostaje mi krug prijatelja sa kojim se čujem samo telefonom, rođaci sa kojima sam blisko vezan, jedva čekamo da se život vrati u normalu", zaključuje Piljević.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Čini se da se to svakodnevlje, ''normala'' koju većina ljudi u gradovima traži nazad, nije daleko ''otišla iz sela''. U skladu sa tim, većina anketa i upitnika ići će ipak na ''seosku vodenicu'', jer dragocjenije je domaće brašno od kupovnog, sada pogotovo.

Milena Radonjić

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari