4
min read
A- A+
Pročitano

Oko kazana za rakiju, kao nekad oko ognjišta – nikad dosta čašice razgovora

13/01/2020 - 13:20
Autor:Fos Media
1633 pregleda

Dobra  i kvalitetna rakija ište da se ispoštuju sve procedure, dok je za čašicu razgovora potreban drug, prijatelj i iskrena priča o svakodnevnim stvarima koje uljepšavaju ili pak sijenče svakodnevlje, ali uz pratnju smijeha i žive riječi. 

Foto

Foto: Milena Radonjić

Procedura je možda previše administrativan opis, ali u atmosferi brzog života, digitalnog standarda gdje se sve manje čuje razgovor, a više klik kao izjavna rečenica, ovaj termin donekle je i adekvatan. Kako život ne bi bio samo jedno ispunjavanje agende proceduralnih karakteristika, postoje i duži ''školski odmori'', gdje se napravi pauza i đaci poslije ''ispitivanja, pismenog zadatka''živo razgovaraju, dijele iskustva, kao nekad, u vrijeme ono, oko ognjišta gdje se sa lakoćom pripovjedalo. Na tim ''školskim odmorima'' od ubrzanog života, Draško Piljević, diplomirani inžinjer metalurgije, menadžer čeličane ''Toščelik'', peče rakiju, okuplja prijatelje, rođake, komšije oko ručno rađenog kazana, svojevrsnog pandana ognjištu, gdje se razgorjeva živa riječ, koje danas itekako fali.

''Ovaj posao počeo sam da radim ima punih trideset godina, jer sa nepunih dvadeset, otac mi je već bio zaslabio, tako da sam morao preuzeti neke obaveze ovdje. Od njega i od pokojnog ujaka naučio sam najviše o tom poslu, to mi je bio neki start. Onda, vremenom, taj posao se usavršavao. Dosta mi je umijeće pečenja rakije pomoglo i za vrijeme studija, mogu reći da sam tada, dok su bile sankcije, mnogo rakije ponio studentima i prodao (smijeh), pa se na fin način punio moj studenski budžet, prisjeća se Piljević.

Najbolji ručno rađeni kazani

U gimnaziji, pohađao je hemijski smjer, što mu je kasnije pomoglo da se bavi ovim poslom, s' obzirom da je tako stekao teorijska znanja uz stručnu literaturu, a značajni činilac bile su  i konsultacije sa kompetentnim tehnolozima koji se bave proizvodnjom rakije.

f

Foto: Milena Radonjić

''Što se tiče pečenja rakije, to je manje više univerzalna priča. Prije svega, za dobru rakiju moraju da se ispoštuju sve tehnološke procedure, od početka do kraja. Voće mora biti čisto, zrelo i od njega kljuk ili trop koji se napravi treba u sebi garantovati dovoljnu koncentraciju etil – alkohola, a to se vidi prilikom pečenja. Takođe, kazan mora biti dobar, odnosno nije svejedno u kojem se kazanu peče. Najbolji su ručno rađeni, kovani kazani od čistog bakra. U njih je najbolja rakija, mnogo bolja nego kod kazana koji se kupuju u poljoprivrednim apotekama nastali u presama, masovno proizvedeni kazani koji brzo gore, ističe sagovornik FOS –a.

Jabukovača – eliksir zdravlja

Crna Gora je, tvrdi Piljević, zahvaljujući geografskim osobenostima, bogata i prirodnim ''derivatima'' za spravljanje rakije. U južnom djelu dominira loza, u Nikšiću i okolini jabuka, dok na sjeveru preovladava šljiva, mada se to, kako kaže, već mijenja.

'' Na primjer, u južnom djelu je loza, već ovdje Nikšić i okolina, traži se jabuka, dok je na sjeveru šljiva, mada i jabuka tamo preuzima primat, a nadam se da će se to proširiti na čitavu Crnu Goru, jer po mom mišljenju, jabuka je najkvalitetnija rakija, eliksir zdravlja, normalno ako se koristi u nekim ograničenim količinama, navodi Piljević, dodajući da zbog prisustva slada najveća količina rakije dolazi od grožđa, zatim idu šljiva, kruška, jabuka, dok najmanje ovog pića izađe od dunje.

Na pitanje da li se može proizvoditi rakija od južnog voća, kao što su mandarine, pomorandže, Piljević cijeni da svako voće koje u sebi sadrži šećer, fermentacijom može da proizvede alkohol pri čemu nastaje voćna rakija, ali je pitanje, koliko je u tom slučaju ekonomski isplativo.

Podrška porodice

Piljević posjeduje veliko poljoprivredno gazdinstvo, koje zbog primarnog posla kojim se bavi, ne bi mogao da vodi bez podrške porodice.

''Posao u Željezari uzima puno vremena i svako slobodno vrijeme koje imam, koristim ga da provedem kod kazana. Bez podrške porodice, ne bih pomislio da bilo šta od ovog radim. Kod kuće imam tri ipo rala zemlje pod voćnjakom,  kad sam zasadio, nijesam znao kud ću sa tolikim voćem, nije moglo da se proda, pa sam počeo sa pečenjem rakije. Tako je i krenulo. Ponešto prodaj, pa dokupi, i sve tako, postepeno, dok nijesam došao do ovog sad. Trebalo mi je puno truda, prolivenog znoja, da bi se steklo sve što danas imamo. Iako sam čovjek koji je na položaju, trudim se da omogućim svojoj porodici da jede zdravu hranu. Imamo ovce, držimo domaće svinje, kokoške. Dobro se i zdravo jede i pije, sve organski, napominje Piljević.

Prema njegovim riječima što se tiče okupljanja,  sa tim nema problema.

'' Imamo skupinu vjernih ljudi, to su moji rođaci, komšije, prijatelji. Svakodnevno se oblilazimo, razmjenjujemo mišljenja, ponekad se možda i popije, ali ograničeno, degustira se proizvod (smijeh). Mnogo lijepi događaji, mnogo lijepe sjednice, evociramo uspomene. Dolazi i drugih ljudi, koje sam kroz ovaj posao upoznao. Zahtjevan je, ali mnogo lijep posao. Posebno me raduje što ima veliki broj mladih ljudi koji se interesuju, žele da se bave pečenjem rakije, to je ustvari naš napredak. Takođe, moram pomenuti našeg narodnog pjesnika, Zeka Peroševića sa Lukova, koji je bio oduševljen ovim okupljanjem, da mi je u drvetu napravio jednu veoma lijepu sliku sa stihovima, koju ponosno držim kod kazana, a ti stihovi  lijepo opisuju suštinu ovog stvaralačkog procesa, sa osmjehom zaključuje Piljević.

''Da nema ovog kazana, trebalo bi ga izmisliti''

Toplo je oko kazana, dok napolju duva sjeverac. Djeca se igraju, trče po tom velikom prostoru, dok stariji razgovaraju i degustiraju proizvod u nastajanju. Kada ih pitate šta ih asocira na kazan, svi su saglasni u jednom: vesela atmosfera i lijepo druženje.

'' Ne bih imao gdje doći i sa kim pričati.Ovo je mala pečenjara, u koju svi dolazimo, sjedimo, šalimo se, poijemo po rakijicu, u granicama finim. Živio sam četrdeset godina u Dragovoj Luci, ne bih se vratio, da mi daju svu ulicu. Pomažemo pomalo, cijepamo drva, šegamo, pečemo rakiju, govori Šćepan Adžić, dok Beli Jaredić tvrdi da se tu peče vrhunska rakija, a za to svakodnevno dobija potvrdu kada ga zovu drugovi i prijatelji sa svih strana da pohvale Piljevićevo umijeće.

'' Da nema ovog kazana, trebalo bi ga izmisliti. Fino druženje, priča, raspoloženje. Više se čuje smijeha nego ičega, kada je pauza od rada kazana. Sa dobrim ljudima, dobar posao se radi. Veselo je, fine se priče pričaju, nema ništa da se zateže, stalno je društvo tu. Primamo i nove članove, samo moraju proći pregled kod specijaliste (smijeh), dodaje Zoran Tadić.

Prema riječima Veska Tadića, iako se ima posla preko dana, svi dođu da pomognu, onoliko koliko mogu. Za doček prošle Nove godine, kako ističe Tadić, Draško je okupio sve,'' preko dvadeset malih i velikih'', pa se uz roštilj, piće i muziku proslavila najluđa noć.

Milena Radonjić

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari