Društvo

Infos

Članica Koordinacionog odbora GI &bdquo;21. maj&ldquo;, Marijana Laković-Dra&scaron;ković,&nbsp;kazala je da je za&scaron;tita ljudskih prava i sloboda jedan od osnovnih zadataka svake države.

&bdquo;Stepen ostvarivanja tog zadatka u životnoj realnosti je mjera demokratičnosti svake države, a i uspje&scaron;nosti njenog razvoja. To je parametar kojim se obezbjeđuje progresivnost nekog sistema, institucija svake države i na osnovu kojih se i države dijele na demokratske i nedemokratske&ldquo;, istakla je Laković-Dra&scaron;ković.

Poručila je da nema demokratije ukoliko se ne po&scaron;tuju razlike.

&bdquo;Za&scaron;titu i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, očekuju svi na&scaron;i građani i građanke, a očekuje i Evropska unija, jer pretendujemo da budemo članica EU.&nbsp;&nbsp;Tako da imamo sijaset kriterijuma koje treba da ispunimo u oblasti ljudskih prava koji su jedna od ključnih oblasti iz Poglavlja 23 koje obuhvata pravosuđe i ljudska prava&ldquo;, rekla je Laković-Dra&scaron;ković.

Direktorica Crnogorskog ženskog lobija, Aida Petrović,&nbsp;kazala je da nakon dvije ipo decenije bavljenja ženskim pravima ne zna kako doći do rodne ravnopravnosti, a da su žene diskriminisane u porodici, na poslu i u politici.

&bdquo;Žene su devedesetih godina krenule u priču sa ženskim ljudskim pravima, ženskom organizacijom SOS telefon za porodično nasilje. Žene su bile mnogo jače i vi&scaron;e smo ih imali u smislu da dolaze u organizacije, otvaraju nove organizacije. Sada je to sve zamrlo. Svako se bori za sopstvenu egizistenciju&ldquo;, rekla je Petrović.&nbsp;&nbsp;

Smatra da bi se vi&scaron;e žena trebalo angažovati kad su u pitanju ženska prava, navodeći da je &bdquo;jedino udruženim snagama moguće pomaći stvari sa mrtve tačke, koje se nisu pomakle već godinu&ldquo;.

Petrović je ocijenila da se nalazimo tridesetak godina unazad &scaron;to se tiče ženskih ljudskih prava.

Predsjednik Upravnog odbora organizacije Queer Montenegro, Danijel Kalezić,&nbsp;ocijenio je da je situacija u državi takva da je mržnja dominantna.&nbsp;

&bdquo;Svi tražimo razloge da usmjetimo mržnju prema nekom drugom. U tom kontekstu je i prema nama koji smo iz LGBT zajednice bila pojačana mržnja u online prostoru i na internetu, na nivou govora mržnje, kad je počela primjena Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola&ldquo;, rekao je Kalezić.

Govoreći o po&scaron;tovanju ljudskih prava LGBTIQ osoba, Kalezić je ukazao i dalje nisu adekvatno sankcionisani govor mržnje i zločin iz mržnje.

&bdquo;To je ne&scaron;to na čemu mora biti rađeno kako bi se ostvario iole dalji napredak&ldquo;, ocijenio je Kalezić.&nbsp;&nbsp;

Podsjetio je da je primjena Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola stupila na snagu 15. juna, ali da Vlada jo&scaron; uvijek nije uskladila 26 zakona, &scaron;to je neophodno za ostvarivanje specifičnih prava koje im taj akt garantuje.

&bdquo;Mislim da kao dru&scaron;tvo imamo neki potencijal ubuduće s obzirom na sve &scaron;ta je urađeno i postignuto unazad deset godina, da pređemo sledeći korak i da prihvatamo ljude onakvi kakvi jesu, kad malo ozdravimo kao dru&scaron;tvo u smislu građanskog koncepta i da shvatimo da je potrebna su&scaron;tinska podr&scaron;ka i prihvatanje, a ne deklarativno&ldquo;, rekao je Kalezić.

Magistrant Pravnih nauka, Anis &Scaron;ljuka,&nbsp;ocijenio je da se OSI danas nalaze u nezavidnom socio-ekonomskom položaju u dru&scaron;tvu, &scaron;to je, kako smatra, pored uslova koji su nastupili ovom pandemijom, &bdquo;rezultat nerada i nedovoljne brige predstavnika izvr&scaron;ne vlasti&ldquo;.

&bdquo;Kada kažem brige, ne kažem da treba posmatrati model pristupa invaliditetu kroz prizmu milosrđa, nego jednakosti i primjene svih done&scaron;enih regulatornih propisa&ldquo;, pojasnio je &Scaron;ljuka.

Govoreći o zapo&scaron;ljavanju OSI, &Scaron;ljuka smatra da u poslednjih godinu dana postoji nezainteresovanost predstavnika izvr&scaron;ne vlasti da uključe OSI u proces zapo&scaron;ljavanja.

&bdquo;Za OSI rad nije samo jedan proces ekonomskog osnaživanja. Za OSI rad je način za dru&scaron;tvenu integraciju i očuvanje kognitivnih radnih sposobnosti&ldquo;, naveo je &Scaron;ljuka.

Ocijenio je da inertan odnos koji sada&scaron;nja vlast pokazuje prema OSI negativno utiče na tu populaciju, &bdquo;i vratio nas je deset godina unazad koliko nam je trebalo da se izborimo za primjenu posmatranja invalidnosti kroz prizmu ljudskih prava i sloboda&ldquo;.

Nacionalna koordinatorka iz Centra za romske inicijative, &Scaron;ejla Pepić,&nbsp;kazala je da je prisutna dvojna diskriminacija kad su u pitanju Romkinje i Egipćanke &ndash; jer su žene i jer su Romkinje i Egipćanke.

&bdquo;One se suočavaju sa brojnim problemima. Prije svega unutar same RE populacije. Tu mislim na stereotipe koje mi trpimo od same RE populacije, a kasnije se te predrasude i sama diskriminacija manifestuju u samom dru&scaron;tvu. Kada mi nemamo pomoć od na&scaron;e zajednice, kako ćemo mi naići na pomoć od većinske populacije&ldquo;, navela je Pepić.

Govoreći o najče&scaron;ćim problemima žena iz RE zajednice, Pepić je kazala da se oni tiču ranog stupanja u bračnu zajednicu, ranog prekidanja osnovnog obrazovanja, kao i da nailaze na diskriminaciju prilikom zapo&scaron;ljavanja.

&bdquo;Iako imamo strategije i akcione planove, programe i aktivnosti, ne vidimo da su tu uključeni pripadnici same RE zajednice. Postoje određeni pomaci u odnosu na prethodne godine, ali to jo&scaron; uvijek nije dovoljno, jo&scaron; uvijek ima dovoljno prostora da se radi na uključivanju RE populacije u dru&scaron;tvo&ldquo;, zaključila je Pepić.