Od rođenja, kroz tradiciju i običaje, muško dijete se u Crnoj Gori često tretira s posebnim povlasticama. Odgojeno da bude "glava kuće", nosilac porodičnog imena i loze, čuvar časti, društvo mu pruža privilegije koje ga često stavljaju iznad žene. No, s druge strane, žene se suočavaju s očekivanjima poslušnosti, podređenosti i (s) trpljenja - od odricanja prava na nasljedstvo, do prećutnog prihvatanja manje vrijednosti u očima patrijarhalnog društva. Ova duboko ukorijenjena nejednakost uloga i vrijednosti oblikuje odnos moći između polova i često rezultira nasiljem koje, nažalost, prečesto završava tragedijom – ubistvom. Vijest o još jednom izgubljenom ženskom životu opominje nas da je krajnje vrijeme da se suočimo s posljedicama ovakvog društvenog modela