Kultura

Magazin

Poznati bugarski&nbsp; pisac i pozori&scaron;ni reditelj Petar Denčev&nbsp; prvi put gostujući u Podgorici i na sajmu knjiga, predstavio je svoje djelo ,,Priče u pro&scaron;lom vremenu&rsquo;&rsquo;, objavljeno u&nbsp; izdanju ,,Partizanske knjige&rsquo;&rsquo;, a u okviru projekta podržanog od strane Kreativne Evrope. Denčev koji se u svom dosada&scaron;njem književnom stvarala&scaron;tvu fokusirao na&nbsp; pisanje romana i kratkih priča, kazao je da je koncept ,,Priča u pro&scaron;lom vremenu&rsquo;&rsquo; nastao poslije objavljivanja njegovog prvog romana koji je dobio nagradu 2007. za najbolji rukopis u Sofiji. 

,,Naslov&nbsp; knjige je u direktnoj vezi sa likovima u priči, ali se one ne de&scaron;avaju u pro&scaron;losti već u sada&scaron;njem, aktuelnom trenutku, jer su i teme svakodnevne - smrt, melanholija, nostalgija, tragične ljubavi, istraživanje bola i trauma iz pro&scaron;losti i potreba da se one, u apsurdnom i paradoksalnoma svijetu sakriju&rsquo;&rsquo;, objasnio je Denčev. 

Budući da je vrlo aktivan i kao pozori&scaron;ni reditelj i dramaturg kazao je da su taj donekle suprotstavljen i drugačiji način funkcionisanja u&nbsp; književnosti sa jedne i teatru sa druge strane ono &scaron;to stvara balans u njegovom stvaralačkom radu. 

U kontekstu prevođenja knjiga čiji su autori sa ex jugoslovenskih prostora, Denčev je kazao da se u Bugarskoj konkretno, malo zna o crnogorskoj književnosti, jer ne postoji ni poseban interes za savremenu književnost u regionu. Dodao je da tome doprinose predrasude prema jugoslovenskoj kulturnoj i književnoj sceni koje datiraju jo&scaron; od Hladnog rata, ali da se nada da će se napraviti otklon od takvog stava zarad buduće saradnje na regionalnoj književnoj sceni. 

U nastavku pratećeg programa, sinoć je predstavljen i novi roman poznatog pripovjedača i dramskog pisca Enesa Halilovića &bdquo;Ljudi bez grobova&ldquo;, koji je od objavljivanja izazvao veliku pažnju javnosti, književne kritike i čitalačke publike u svim zemljama regiona. Halilović je građu za ovo djelo skupljao 26 godina, navodeći da je roman složen, vi&scaron;eslojan i za čitaoce veoma uzbudljiv. Dodao je da se počev od ljubavne priče koja je osnova romana, jedan veliki dio događaja koji se opisuju zaista i dogodio, ali i da veći dio likova u njemu postoje ili su postojali. 

Ističe da mu je naročito drago kad knjiga dođe u ruke dobrog znalca, dobrog tumača književnosti i kada takav čitalac dosegne neko drugačije značenje i poruku, ali i pronađe ne&scaron;to svoje. On smatra da je poezija jača od čovjeka, kao i da pisci vrlo često o nečem nesvjesnom govore ba&scaron; kroz poeziju, te i sam za sebe uvijek kaže da je ,,pjesnik pa i u prozi&#39;&#39;.

,,Ovo je idealno vrijeme za literaturu i pisanje, jer je prepuno paradoksa i nelogičnosti, a pisac mora nekad svom vremenu da ,,gurne prst u oko&#39;&#39; - poručio je Halilović. 

Razgovore sa Petrom Denčevim i Enesom Halilovićem vodila je Valentina Knežević.

U zavr&scaron;nici drugog dana, priređen je program u okviru kojeg je predstavljeno izdanje ,,Jeretička liturgija, deset dramskih komada&rsquo;&rsquo; pisca i jednog od najznačajnih jugoslovenskih pozori&scaron;nih&nbsp; reditelja Zlatka Pakovića.

Monumentalno i kompaktno djelo ,,Jeretička liturgija&rsquo;&rsquo; predstavlja sistematično dokumentarno-arhivsko svjedočanstvo o deset proteklih godina, kroz deset Pakovićevih drama koje nijesu zbirka već povezana cjelina, te na jedinstven i artistički način prikazuju događaje iz stvarnosti -&nbsp; zločine, genocid, nacionalizam kao realne po&scaron;asti dru&scaron;tva, ali i želju da se uhvatimo u ko&scaron;tac sa svim tim i njima sličnim problemima sa kojima živimo.

Upravo pozori&scaron;te ima tu mogućnost, kaže Paković, da kao specifična, čudesna umjetnost&nbsp; stvori predstave koje su zamka za hvatanje zločina koji se de&scaron;avaju u dru&scaron;tvu, da najdirektnije interveni&scaron;e u stvarnost i pozove na odgovornost, ali i osude oni koji siju zlo u raznim formama. U svojim dramama, koristeći metodu dijalektičkog pozori&scaron;ta, ali i ironiju, imenujući i osuđujući kulturnu intelektualnu elitu,&nbsp; ispunjava ,,svoju obavezu da koristeći pozori&scaron;te kao mehanizam, podstakne da se oni koji su sprovodili zločine i nepravdu nađu na stubu srama i budu žigosani&rsquo;&rsquo;.&nbsp; 

Paković ipak ne gubi nadu da će slobodarske i humanističke ideje izroniti nekada ponovo,&nbsp; možda ba&scaron; onda kada ,,najgori ne budu vladali&rsquo;&rsquo;.

U dijelu razgovora o korelaciji umjetnosti i poltike, Paković je ukazao i na to da iako živimo u dru&scaron;tvu pod stegama konzumerizma, kapitalizma i klerikalizma, pozori&scaron;te nam daje tu mogućnost da korigujemo stvarnost, da stvorimo viziju zajednice kakva ne postoji, ali bi mogla da se kreira. Umjetnost i time daje sebi ima pravo da zadire u politiku i u one kojima politika daje ,,monopol na nasilje&rsquo;&rsquo;. Umjetnost, dodaje, treba bez zadr&scaron;ke da opominje i poziva na suočavanje sa ratnom pro&scaron;lo&scaron;ću. 

Ono &scaron;to ga kao reditelja odlikuje je da pred publiku, u dru&scaron;tvu, državi ili gradu u kojem radi, uvek iznosi sadržaje za koje je ona odgovorna, u formi koja će najjasnije provocirati tu odgovornost. 

Prema njegovim riječima, kada bi imao priliku da radi u Crnoj Gori, tema i ličnost koju bi odabrao je Njego&scaron;, za njega velika i nepresu&scaron;na inspiracija, ali i izazov, jer zahtijeva ogroman trud i istraživanje.

Razgovor sa Zlatkom Pakovićem vodila je urednica sajamskog segmenta ,,Umjetnost i politika&rsquo;&rsquo; Nela Gligorović.