Kultura

Magazin

&#39;&#39;Predstava &ldquo;Zna&scaron; ti tko sam ja&rdquo; je zasnovana kako na istorijskim likovima Stjepana Zanovića i njegovog brata Primislava, tako i na postupcima mistifikacije kojom su nadograđivali svoje identitete, a koja je bila polazi&scaron;te za kreaciju i drugih likova u predstavi. Uz pomoć sjajnih glumačkih interpretacija i duhovitog teksta, predstava na ironičan način govori o aktuelnim temama kao &scaron;to su potreba za prekrajanjem istorijskih događaja ili mijenjanje identiteta&#39;&#39;,&nbsp;saop&scaron;tili&nbsp;su iz&nbsp;Grada teatra.

Kako navode, reditelj Ivan Penović je otkrio da mu je prijatelj predložio da pročita djela Stjepana i Miroslava Zanovića i da je odatle sve krenulo.

&ldquo;On je meni te knjige predstavio na jedan jako zabavan način, rekao mi je da su fantastični, da su prvi u svijetu doveli avanturizam do te mjere da su uspjeli shvatiti sisteme, u smislu &scaron;ta sve može&scaron; bez lične karte, zatim pitanje identiteta, izmjena identiteta, koliko izmjenom lokaliteta, s obzirom da su oni mnogo putovali, mijenja&scaron; ono &scaron;to jesi unutar novog okruženja. I sve ono do čega dolazimo kasnije. Lik Mama Ubu, koji jeste književni lik, je iza&scaron;ao iz same ove ideje da sam prvo htio da prikažem istorijske ličnosti u tom njihovom aktuelnom trenutku koji su pro&scaron;li i da je postavim u dana&scaron;nje vrijeme u formatu televizijske emisije koja je sama po sebi diktatorijalni aparatus, uslovljava i traži određene senzacije koje nisu nužno vezane uz istinu, ali ni uz ono najvrijednije &scaron;to čovjek ima, već traže od tebe da ne promijeni&scaron; kanal, drže ti pažnju koliko mogu. Na taj način je do&scaron;lo do ovih drugih likova, do jedne pseudo naučne istoričarke, do književnog lika pa zatim i do istorijskih ličnosti. Kako njih sve spojiti u dana&scaron;nje vrijeme, kako ih staviti u TV &scaron;ou i gledati kako će da se pona&scaron;aju. Taj aparatus TV emisije jeste oblikovao sama događanja na sceni.&rdquo;, objasnio je Penović.

&#39;&#39;Predstava bi se mogla okarakterisati kao dru&scaron;tvena parodija, a Penović ističe da čega god se dohvati, nekako uspije da napravi komediju&#39;&#39;,&nbsp;navode u saop&scaron;tenju.

&ldquo;Natupam prema dinamici i ritmici predstave na taj način. Dru&scaron;tvena parodija je uvijek rezultat slobodnog kirtikovanja, to i jeste bio primarni cilj. Pitanje je i za&scaron;to bi me neko pustio da u Hrvatskom narodnom kazali&scaron;tu radim priču o Zanovićima, negdje poprilično daleku temu, Razlog je taj &scaron;to sam prvenstveno i&scaron;ao na kritiku lokalne hrvatske politike, tog svojatanja kojeg je bilo i u spisima Zanovića, a to svojatanje imamo skoro svi mi na Balkanu. Svi imamo tu borbu svojatanja zarad formiranja sopstvene istorije, dok je većina te istorije potpuno zajednička. U tom svojatanju se i gubi neka srž, neka osnova tih ljudi koji su tu istoriju i stvorili. Predstava prvenstveno kritikuje to poglupljeno svojatanje istorije koje je nastajalo od devedesetih pa na dalje jer smo podijeljeni i rascjepkani, a zapravo smo kroz istoriju toliko izvrtjeli sve na&scaron;e granice i nacionalnosti koje imamo i sve lokalitete u kojima živimo da nam se nekako ta istorija topi. Posebno Zanovići, za koje u Hrvatskoj vjerovatno niko nije ni znao do ove predstave.&rdquo;

&#39;&#39;Za svojatanje su krivi brzo stvoreni nacionalni ponosi i identiteti, ali i političari koje jedan od likova u predstavi naziva podvrstom influensera&#39;&#39;, dodaje se u saop&scaron;tenju.

&ldquo;Kad su se stvrale sve ove na&scaron;e sada&scaron;nje države moralo se grabiti po&scaron;to poto i bježati od svega zajedničkog da bi opravdali sve ono &scaron;to smo radili devedesetih godina. Mogu ja sad odmah reći da su krivi političari, ali s obzirom da su podvrsta influensere onda smo u daljem djelovanju važniji mi, oni su samo tu da nas kvazi predstavljaju.&rdquo;, rekao je Penović.

Lik Stjepana Zanovića u predstavi kaže da umjetnost nije održiva jo&scaron; od Altamire i Laska, ali Penović je mi&scaron;ljenja da jeste.

&ldquo;Zato &scaron;to se umjetnost bori rukama i nogama, ne može joj niko oduzeti to &scaron;to ona jeste. Mislim da je na kraju dana ipak održiva. Je li zadovoljna i srećna, je li joj lako - nije. Ali održiva će uvijek biti.&rdquo;

Penovićevo rediteljsko polazi&scaron;te izvrsno su nosili i precizno interpretirali: Livio Badurina, Bernard Tomić, Silvio Vovk, Lana Barić i Nina Violić, navode u saop&scaron;tenju pres-službe &ldquo;Grada teatra&rdquo;