6
min read
A- A+
Pročitano

Daj, okreni, taj ringišpil: Ko je sve vodio Budućnost od osamostaljenja

08/05/2018 - 8:00
Autor:Branko Krivokapić
2035 pregleda

Za njihov poziv kaže se da je sa devet kora: (fudbalski) treneri, za svaki slučaj, uvijek imaju spakovane kofere. Osjetili su to na svojoj koži oni kojima je tokom prethodnih godina „dopala nezahvalna dužnost“ da vode Budućnost. Podgorički klub je od osamostaljenja od svoje klupe napravio vrtešku/ringišpil – smjena Vladimira Vermezovića u nedjelju je 18. otkako su „plavi“ ušli u prvu sezonu državnog šampionata.

Foto

Foto: Photojoiner

Svako poređenje sa evropskim velikanima bi kaskalo – a za Arsenal je u tom periodu bio zadužen samo Arsen Venger; Barselonu su vodila šestorica, Real osmorica, a Bajern devetorica .

Ne razlikuje se, međutim, Budućnost od ostalih klubova sa prostora bivše Jugoslavije koji teže da budu najveći u svojim državama, i sa kojima se rado mjeri: Partizan  je 14 puta posegnuo za izmjenom na klupi, Željezničar 15, Crvena zvezda 18 puta, Hajduk 20, Dinamo 21...

Pritisak u tim sredinama je veći, prostor za greške sužen, a živci uprava i navijača tanji.

1. Miodrag-Grof Božović (jun 2006 – januar 2007)

Prvi trener Budućnosti u nezavisnoj Crnoj Gori. Doveden zbog titule.

Grofovski se gurao sa Zetom u šampionskoj trci koja je prelazila granice sportske: na polusezoni, „plavi“ su bili ispred jedinog rivala za krunu, ali...

Foto

„Osjećao sam jak pritisak tokom čitave (polu)sezone. Da kažem jednostavnije, imao sam opoziciju iz vrha kluba“ – rekao je 10. januara Miodrag-Grof Božović povlačeći se sa stadiona pod Goricom. Da bi uskoro, samo nakratko, preuzeo Grbalj.

2. Branislav Milačić (januar 2007 – mart 2007)

Drugi mandat Brana Milačića na klupi „plavih“ i, za razliku od prvog trogodišnjeg – obilježenog trijumfom u Podgorici u julu 2005. nad Deportovom, godinu ranije polufinalistom Lige šampiona, i drčnom opaskom jednom od vodećih igrača gostiju „Diži se, Munitisu, babo jedna“ – znatno kraći.

Foto

Bio je privremeno rješenje, a ubrzo ga je naslijedio...

3. Božidar-Keca Vuković (mart 2007 – jun 2007)

...koji je ostao na klupi do kraja šampionata. Zeta je presjekla vrpcu sa dva boda više od „plavih“.

4. Saša Petrović (jun 2007 – novembar 2007)

Debitovao je u 19. jula 2007. u meču sa Hajdukom na stadionu pod Goricom, u prvom kolu kvalifikacija za Kup Uefa (1:1).

Foto

Ispostavilo se da niko nije prorok u svom mjestu – već početkom novembra je dobio otkaz, zbog loših rezultata i velikog kašnjenja za vodećom Zetom.

5. Branko-Sosa Babić (novembar 2007 – septembar 2008)

„Pristao sam na ponudu Budućnosti zbog toga što ovaj klub ispunjava dva uslova koja su mi i najbitnija – ima potencijal da napuni tribine i ogromnu ambiciju da osvaja trofeje u nacionalnom takmičenju, kao i da igra pristojnu ulogu u Evropi“ – kazao je preuzimajući tim 57-godišnji Beograđanin, donoseći klubu racionalnost i mirnoću.

Prvi uslov je ispunio: donio je Budućnosti prvi trofej šampiona, vezujući 19 mečeva bez poraza. Uporedo, otkrio je Fatosa Bećiraja.

Foto

Kola su krenula nizastranu neispunjavanjem drugog uslova – već u prvom meču kvalifikacija za Ligu šampiona „plavi“ su poraženi od finskog Tamperea.

Budućnost je u prvih pet kola treće sezone crnogorskog prvenstva ispustila sedam bodova i Sosa je podigao sidro.

6. Miodrag Ješić (septembar 2008 – maj 2009)

„Uprava mog novog tima je izuzetno ambiciozna“ – rekao je nekadašnji trener Partizana 11. septembra 2008, kada je imenovan za prvog stručnjaka Budućnosti.

Nije bio na nivou tih ambicija – „plavi“ su prvenstvo završili na drugom mjestu, iza Mogrena, dok su u Kupu ispali u polufinalu (Lovćen).

Foto

Ješić se povukao neposredno nakon meča posljednjeg kola odigranog sa Jezerom u Plavu (2:2, 30. maj).

Prethodno, stigao je i da zarati sa zvaničnicima Mogrena i Saveza, sudijama...

7. Mihailo-Miki Ivanović (jun 2009 – april 2010)

Treći put zaredom Budućnost je trenera potražila u Beogradu.

Miki Ivanović, koji je prethodno vodio Čukarički, Voždovac, Rad, OFK Beograd, a bio i novinar JSL Sport – stigao je 11. juna 2009. u Podgoricu, kao prvi stručnjak u kratkoj eri Tomislava Čelebića na čelu kluba, a na inicijativu sportskog direktora Vlada Bulatovića.

Foto

Istog onog koji je 2. aprila 2010. objasnio smjenu riječima:

„Rezultati u drugom dijelu sezone nisu na nivou i klub je morao da reaguje.“

8. Radisav Dragićević i Nenad Vukčević (april 2010 – jun 2010)

„Imaju kvalitet i vjerujemo u njih“ – najavio je sportski direktor postavljanje mladog trenerskog dvojca, kome je pruženo povjerenje do kraja sezone.

Foto

Ipak, trofeji su otišli za Pljevlja – Rudar je osvojio i prvenstvo i Kup, pobijedivši u finalu 19. maja 2010. upravo Budućnost.

9. Nikola-Peco Rakojević (jun 2010 – decembar 2010)

Nagomilano trenersko iskustvo i šmek nisu pomogli Pecu da se duže zadrži u Podgorici.

Foto

Upravljačka kriza kluba, i rat Varvara sa predsjednikom Tomom Čelebićem odrazili su se na učinak na terenu – „plavi“ su na polusezoni kaskali za liderom Mogrenom pet bodova, a ispali su u četvrtfinalu Kupa.

10. Saša Petrović (decembar 2010 – jul 2011)

Vratio se u Budućnost burno 22. decembra 2010. Na njegovom predstavljanju, upali su nepozvani gosti – grupa od 30-ak Varvara se upustila u verbalni sukob sa predsjednikom Čelebićem.

„Trenutak nije najbolji, kako zbog atmosfere oko kluba, tako i zbog činjenice da ekipu preuzimam na polusezoni. Ipak, ne plašim se izazova“ – kazao je novi trener.

Izazovi su, međutim, bili jači. Petrović je izdržao do kraja sezone u kojoj je Rudar osvojio titulu sa istim brojem bodova, ali i boljim učinkom u međusobnim mečevima od Podgoričana.

Čelebić je, po završetku sezone, napustio predsjedničku fotelju, a nekadašnji golman „plavih“ je dočekao još samo jedan susret na klupi Budućnosti – povukao se 7. jula 2011. poslije poraza od Fljamurtarija na početku kvalifikacija za Ligu Evrope.

„Znate kako mi je bilo? Kuvarice na stadionu su me dočekivale pitanjem - preživje ovaj vikend? Ljudi na ulici su me pozdravljali sa 'đe si bivši treneru'“ – otvorio je srce na odlasku.

Prostor je bio otvoren za Nebojšu Vignjevića, ali trofejni stručnjak neće postati trener kluba iz ulice Vaka Đurovića...

11. Miodrag Radulović (jul 2011 – jul 2012)

„Dvanaest godina sam nosio dres Budućnosti i sada zatvaram krug“ – kazao je 6. jula kada je objelodanjeno da mu je uprava, sa predsjednikom Draganom Mijajlovićem, prepustila tim.

Zaobilaznim putevima – trenirao je Zetu, Borac iz Čačka, omladinsku reprezentaciju SCG, uzbekistanski Pahtakor, bio pomoćnik Željku Petroviću u Boavisti i Dinamu iz Moskve – vratio se kući.

I poslije tri godine vratio titulu na stadion pod Goricom.

Foto

„Titula pripada igračima, oni su jedini bili pravi sve vrijeme, od početka, pa do kraja. Naravno, uz navijače, koji su najveća snaga kluba“ – rekao je na slavlju 27. maja.

„Ne bih sada o tome ostajem li na klupi.“

Nije ostao – zbog razmimoilaženja sa upravom potražio je novu sredinu...

12. Radisav Dragićević (jul 2012 – jul 2013)

A čelnici Budućnosti okrenuli su se ponovo Radisavu Dragićeviću, dotadašnjem pomoćniku Radulovića.

Ugovor je potpisan na dvije godine.

Raskinut je nakon sezone u kojoj se centar crnogorskog fudbala preselio u Nikšić (Sutjeska), ali je Dragićević donio „plavima“ prvi trofej Kupa od obnove nezavisnosti.

Za sada i jedini.

Zbog želje da se potpuno posveti radu u reprezentaciji, u kojoj je bio saradnik Branka Brnovića, Dragićević se povukao 23. jula 2013, slučajno ili ne, šest dana nakon što je Budućnost dobila novi Upravni odbor, sa Bojanom Šarkićem kao predsjednikom...

Foto

13. Nenad Vukčević (jul 2013 – mart 2014)

...a naslijedio ga je Nenad Vukčević, sa kojim je tri godine ranije dijelio klupu.

Iako je pred početak sezone najavljeno da sa podmlađenim timom trofeji neće biti imperativ, mladi stručnjak je dao ostavku 27. marta 2014, nakon 23. kola 1. CFL, u trenutku kada se Budućnost nalazila na četvrtom mjestu, sa 11 bodova manje od lidera Sutjeske.

Foto

„Želio sam više i bolje“ – pojasnio je.

14. Goran Perišić (mart 2014 – jun 2014)

Trenerska pozicija povjerena je privremeno djetetu kluba, Vukčevićevom pomoćniku Goranu Perišiću, koji je bio u šampionskom sastavu iz 2008.

Foto

Budućnost je prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, najslabijoj od 2007.

15. Dragan-Gaga Radojičić (jul 2014 – jun 2015)

Na stadion pod Goricom došao je kao dvostruki najuspješniji trener 1. CFL (2011, 2013), sa dvije uzastopne titule osvojene sa Sutjeskom.

Ni on nije izvukao Budućnost iz rezultatske letargije – neko će reći i agonije – iako je, za razliku od većine prethodnika, makar dovršio sezonu. Na čijem kraju su se „plavi“ našli na trećem mjestu.

Foto

Zbog nesloge čelnika kluba, dolazilo je i do komičnih situacija, poput one kada su ga u aprilu 2015. smijenila tri člana Upravnog odbora, ali je ostao, jer su od preostala četiri - trojica bila za njega, a jedan uzdržan.

16.  Miodrag-Miki Vukotić (jun 2015 – maj 2017)

Trener sa najdužim stažom u Budućnosti od 2006.

U prvoj sezoni je stabilizovao sastav, koji je na kraju bio drugi, dok je u maju 2017. slavio sa „plavima“ treću titulu crnogorskog šampiona.

Nedovoljno da se zadrži na klupi.

Foto

„Odbor direktora FK Budućnost je na sjednici održanoj 31.05.2017 godine odlučio da... se zahvali na dosadašnjoj saradnji šefu stručnog štaba Miodragu Vukotiću“ – saopštili su čelnici kluba, koji je 1. septembra 2016. dobio novog predsjednika, Žarka Burića.

„Valjda ću jednog dana dobiti odgovor (zašto nisam ostao)“ – odgovorio je bivši trener Podgoričana u saopštenju objavljenom 17. juna.

17. Dragan Kažić (jun 2017 – novembar 2017)

Imenovanjem rođenog Podgoričanina Dragana Kažića, posljednjih godina uglavnom angažovanog na Islandu, rukovodstvo Budućnosti je 6. juna 2017. iznenadilo javnost.

Foto

Potez koji je ostao bez rezultata. Pet i po mjeseci kasnije, „plavi“ su imali 13 bodova manje od lidera Sutjeske. Otkaz je bio logičan.

„Navedena odluka donijeta je isključivo na osnovu trenutne bodovne situacije na tabeli domaćeg šampionata“ – oglasio se Bord direktora 27. novembra.

18. Božidar-Keca Vuković i Dejan Jelenić (novembar 2017 – decembar 2017)

Vodili sastav u posljednja tri kola jesenje polusezone.

19. Vladimir Vermezović (decembar 2017 – maj 2018)

Poslije sedam i po godina, Budućnost je ponovo našla trenera u srpskoj prijestonici.

Nekadašnji  igrač i stručnjak Partizana došao je u Crnu Goru sa pristojnom radnom biografijom, ali i u čekanju posla još od 2014.

Foto

„Prepoznao sam dobar i interesantan projekat“ – kazao je na predstavljanju 28. decembra 2017.

Četiri mjeseca i dva trijumfa u 13 kola 1. CFL kasnije, „Čika Crni“ je postao omraženi lik za navijače Budućnosti. Nakon ispadanja u polufinalu Kupa bilo je jasno da su mu trenerski dani u Podgorici odbrojani.

Zvanično, smijenjen je 6. maja.

20. Miodrag Džudović (maj 2018)

Foto

Vodiće "plave" u posljednja četiri kola šampionata.

 

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off

Komentari