4
min read
A- A+
Pročitano

Zoran Filipović za FOS o finalu Kupa Uefa 1983. sa Benfikom: Nisam stigao do trofeja, neka ga Stefan večeras osvoji!

16/05/2018 - 9:24
Autor:Branko Krivokapić
493 pregleda

Prošlo je od tih majskih dana 35 godina. Cijela jedna mladost. Subjektivni osjećaj je, međutim, varljiva kategorija – Zoran Filipović se živo sjeća detalja finalnih mečeva Kupa Uefa u sezoni 1982/1983, nakon kojih je njegova Benfika ostala praznih šaka u sudaru sa Anderlehtom.

Foto

Foto: Arhiva

„Te utakmice se ne zaboravljaju. Doživio sam mnogo radosti tokom karijere, ali bilo je i mečeva poslije kojih je ostao žal. Takav je sportski život“ – kaže u razgovoru za FOS prvi selektor crnogorske reprezentacije. Jedan od dvojice crnogorskih fudbalera koji su igrali u finalima Kupa Uefa.

Kad u vojsku pođeš...

Nije mu bilo suđeno da pravi društvo Nikoli-Ninu Jovanoviću – sa kojim je krajem 60-ih iz Budućnosti pristigao u Crvenu zvezdu – u završnici Kupa Uefa 1979. godine. „Crveno-bijeli“ su u čuvenim susretima sa Borusijom iz Menhengladbaha u ukupnom zbiru ostali kraći za gol (1:1, 0:1).

Foto
Tim Zvezde u finalu Kupa Uefa 1979.

Nije, jer je, nakon osam sezona igranja za beogradski tim, čiji je bio ponajbolji strijelac, crveni dres na godinu zamijenio – sivomaslinasto-zelenom uniformom.

„Nisam gledao ni jednu ni drugu utakmicu finala. JNA je tada bila ozbiljna institucija, disciplinovana vojska, nisam mogao da mrdnem.“

„Bilo mi je žao što propuštam takve mečeve. U isto vrijeme i drago što je ta generacija ostvarila toliki uspjeh i stigla do finala.“

Jedini strijelac Benfike u četvrtfinalu i polufinalu

Kad već nije sa Zvezdom, igrao je u mečevima za trofej Kupa Uefa sa Benfikom, čiji član je postao 1981.

Foto

Sezonu kasnije, lisabonski „orlovi“ su visoko letjeli nad Evropom. U prvom kolu su izbacili seviljski Betis, u drugom belgijski Lokeren, a zatim je na red došao Cirih. U šest mečeva, Filipovićevo ime se četiri puta našlo u koloni strijelaca.

„Te sezone nas je preuzeo Sven Goran Erikson, koji je donio dosta toga dobrog.“

Šveđanin je samo godinu ranije sa Geteborgom osvojio Kup Uefa.

Foto

„Džentlmen, sjajan stručnjak.“

U četvrtfinalu, Benfiku je čekala Roma.

„To je ekipa koja je naredne sezone osvojila skudeto, što dovoljno govori o njenoj snazi. Ipak, nismo bili autsajderi.“

„Vučica“ je bila domaćin u prvom meču. Anćeloti, Vjerhovud, Falkao, Konti... Nisu mogli da zaustave raspoloženog Filipovića, koji je dva puta zatresao mrežu Rimljana i potpisao pobjedu 2:1.

„Izuzetno prijatna sportska sjećanja. Postigao sam i jedini gol za svoju ekipu u revanšu (1:1), i ušli smo u polufinale.“

Foto
Filipović postiže gol Romi

I naišli na prepreku u vidu rumunske Univerzitatee iz Krajove.

„I oni su imali izvanredan tim, sastavljen od brojnih reprezentativaca Rumunije. Očekivali su da će proći.“

Naročito kada su u prvom meču u Lisabonu 5. aprila 1983. izborili remi bez golova.

„Prolaz u finale je u mraku i daleko“ – pisala je portugalska štampa.

Bio je još dalje kada je Univerzitatea dvije sedmice kasnije u Krajovi povela u 16. minutu, ali je prvo rumunsko finale u evropskim kupovima spriječio upravo Filipović. Poslije duge akcije svog tima u 54. minutu, natrčao je na loptu u šesnaestercu, i dodirom rasnog golgetera smjestio je u mrežu.

„Doživjeli smo neprijatne scene u Rumuniji“ – prisjeća se File nečeg drugog.

„I prije i tokom i poslije meča pritisak njihovih navijača je bio ogroman. Čak su nam kamenicama razbili autobus.“

Susrete sa Rumunima pamti i po...

„Povredi skočnog zgloba. Primio sam jak udarac, koji je kasnije uticao na moje igre u finalu. Sjećam se da mi je Erikson bandažirao nogu specijalnim zavojem iz Švedske.“

Gutmanovo prokletstvo

Od trofeja, prvog za klub još od 1962, Benfiku je odvajao Anderleht.

Foto

„Bili smo jači, mada je i belgijski tim, koji je posložio Tomislav Ivić sezonu ranije, bio dobar.“

Anderleht, koji je 1976-1978. igrao tri puta u završnicama Kupa pobjednika kupova, osvojivši dva trofeja, ugostio je Portugalce u prvom duelu 3. maja. Na Hejselu, koji će samo dvije godine kasnije biti poprište krvave fudbalske tragedije...

No, to je druga priča. Filipović Hejsel pamti po tome...

„Što smo tamo praktično izgubili finale. Bili smo bolji, promašili šanse, što nas je skupo koštalo.“

Belgijanci su na revanš ponijeli gol prednosti (1:0).

Na stadionu „Luš“ dočekalo ih je 80.000 navijača Benfike.

„Rekord. Euforija je bila velika, ljudi su došli na stadion četiri sata ranije kako bi zauzeli mjesta. Tada još nisu bile postavljene stolice.“

Foto

Prvi put od početka sezone, najbolji strijelac takmičenja sa 8 golova, nije počeo meč – povreda mu nije dozvolila.

I bez njega, „orlovi“ su u 36. minutu poništili minus iz Brisela.

Ipak, samo dva minuta kasnije, Španac Lozano je poravnao.

„Mislim da nikada ranije u karijeri nije dao gol glavom.“

Benfika je lovila dva pogotka, a Filipović je ušao na teren u 50. minutu.

„Zatresao sam mrežu, ali je sudija poništio gol, zbog navodnog ofsajda, za koji mislim da nije postojao.“

Ostalo je 1:1, trofej je otputovao za Belgiju.

Foto

„Veliko razočaranje. Ipak, predsjednik kluba nas je nagradio premijom, kao da smo pobijedili. Šteta, poslije 17 godina Benfika je igrala evropsko finale, a nije došao trofej.“

Za sve je kriv Bela Gutman i - crna magija.

Sa mađarskim stručnjakom na klupi, Benfika je 1961. i 1962. dva puta osvojila Kup evropskih šampiona.

Foto

Gutman nije ostao u klubu, jer uprava nije htjela da mu isplati premije. Bijesan, na odlasku, poručio je da „orlovi“ još sto godina neće osvojiti evropski trofej.

Zazvučalo je kao kletva.

„Toga su se svi sjetili nakon izgubljenog finala“ – kaže kroz smijeh Filipović.

„Portugalci su, inače, veoma sujevjerni.“

FIlipović je u Benfici ostao još sezonu, a u Portugalu, u kome je započeo trenersku karijeru, još 14 godina.

"Orlovi", sa kojima je radio od 1994. do 1996. kao dio stručnog štaba, i dalje čekaju evropski trofej, iako su se u međuvremenu našli u još četiri evropska finala...

Savić sa Atletikom uzima trofej

Trideset i pet godina nakon Filipovića, crnogorski fudbal ponovo ima svog predstavnika u finalu Lige Evrope, koja je zvanični nasljednik Kupa Uefa.

Večeras u Lionu, u meču sa Marsejom za pehar, u timu Atletiko Madrida biće Stefan Savić, na čiju karijeru je djelimično uticao i naš sagovornik kao crnogorski selektor.

Foto

„Pratio sam njegove igre u BSK-u iz Borče (u sezoni 2009/2010) i prepoznao kvalitet. Razgovorao sam sa tadašnjim selektorom „sokolića“ Duškom Vlaisavljevićem i preporučio mu da ga pozove. Čak sam i Crvenoj zvezdi poručivao da ga uzme, ali se nešto zakomplikovalo, pa je završio u Partizanu.“

Filipović nije podigao trofej Kupa Uefa 1983, baš kao ni Nikola Jovanović četiri godine ranije za Zvezdom.

Da li je vrijeme da se crnogorski fudbaler nađe na pobjedničkom postolju drugog po rangu evropskog takmičenja?

Foto

„Atletiko je jako blizu da osvoji trofej. To je tip utakmice koja donosi mnogo. Rijetki su fudbaleri koji se mogu pohvaliti osvajanjem evropskog pehara. Želim Stefanu puno sreće i vjerujem da će se radovati“ - poručuje Filipović, koji je ostao najbolji jugoslovenski strijelac u evro-kupovima.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off

Komentari