2
min read
A- A+
Pročitano

Razglednica iz Zadra: Nogometno ludilo u gradu košarke

11/07/2018 - 9:57
Autor:Fos Media
897 pregleda

Oni su vam kući, ali ne pričaju za novine. Neće vas pustiti unutra. Njihova je kuća ona velika s lila detaljima, ljepša od ostalih, kazali su mi stanovnici sela Raštević prije nego sam krenula u Zagrad. Iz Raštevića je Boja, a iz Zagrada Jovo, Subini roditelji. Suba je Danijel Subašić, golman hrvatske reprezentacije koji je u dvije utakmice braneći penale Hrvatsku odveo korak naprijed, zasad do polufinala. Dalje ćemo vidjeti.

Foto

Foto: Mare Knežević

Specijalno za FOS iz Zadra: Mare Knežević

Ušla sam kroz velika vrata u prostrano dvorište. Sami fotoaparat i ja. Duž očito obnovljene velike obiteljske kuće koja, kao mnoge u zadarskom zaleđu, ima više kuhinja, kupaonica i soba, pratila sam zvuk televizije. Kucnula sam na masivna drvena vrata.

- Jeste vi Subašići? – Jesmo!, kaže veseli čovjek dok sjedi na kauču. Njegova supruga pogleda me sitnim crnim očima i produži u kuhinju.

Foto
Foto: Mare Knežević

- A jeste vi što Danijelu? – Nego što, to mi je sin, kaže mi Jovo nakon što mi je Boja u jednom od već mnogih đireva između kuhinje i primaće kimnula u znak pozdrava. Sutradan je njihov sin junak dana. Boja tu i tamo nešto kaže, ali nema šanse da mi da da je slikam.

Luka Modrić, Šime Vrsaljko, rezervni golman Dominik Livaković i Suba su iz Zadra. Tri iz prve postave i jedan rezervni iz petog po veličini grada u Hrvatskoj. U tako malom gradu, ako ne znaš nekoga direktno, onda si s njegovom sestrom išao u školu, njegova mama ti je vadila krv na upisu u prvi razred ili si od njegovog strica jednom naručio janje kad si dobio dijete. Ili sina, što bi se reklo iz zafrkancije.

Sa svakom utakmicom raste broj ljudi na terasama kafića i veličina televizora na njima. Dresova sa Subašićevim imenom kronično nedostaje, jednostavno nema dovoljno proizvedenih kolika je potražnja.

Foto
Foto: Mare Knežević

Sve je u crveno bijelim kvadratićima. U dućanima se prodaju Crompiri kao hrvatski čips (!), a išlo se tako daleko da možete kupiti i navijački kiseli kupus. Djeca kojoj je završila škola više uopće ne skidaju navijačke majice. Prema izgledu i flekama, čak ni dok spavaju. Na gradskim plažama napucavaju lopte s turistima, pa dok mali stranac više „here comes Christianooo“, mali plavi viče „ajmo Lukaaa!“.

Kao zadrta Milanistica (kakav mazohizam, hvala na pažnji), ne gledam penale još tamo od onog finala Lige prvaka u Istanbulu, Liverpool, Milan, znate priču. Sad sam se nekako našla u škripcu jer su svi televizori u zadarskom Varošu bili glasni, bilo ih je svugdje i negdje se pokušati skloniti jednostano nije bilo mjesta. Nekako sam izdržala.

Foto
Zadarski heroji: Luka Modrić i Danijel Subašić, foto: Fifa

Sutradan se javljam Jovi.

- Dođi majko, mi smo u Zadru.

Jovo je teško bolestan. O detaljima ne želim pisati, ali vjerujte mi na riječ. Nije dobro, a u isto vrijeme je super. I, kaže, ništa ga ne boli. Stručnjaci bi vjerojatno zaključili da se takve stvari znaju desiti kad vam sin s tri obranjena penala reprezentaciju uvede u četvrtfinale.

Boja ima divnu novu haljinu. Nasmijala mi se jednom.

U Zagradu se na dan utakmice na velikom polju snima fotografija iz zraka, a fanovi u navijačkoj odjeći formirali su oblik Subašića u paradi. Na otočiću Galešnjak kojeg je priroda napravila u obliku srca, navijači su se skupili, zapalili baklje i stali su po rubu otoka i u obliku „srca Vatrenog“.

Vatrogasci su uspjeli ugasiti požar nakon pola sata.

I dok se sjećamo fantastičnog Goranovog Wimbledona od prije 17 godina, on sa BBC-a poručuje da su Englezi bahati i da možemo od bilo koga izgubiti, ali od njih ne. Zadar pomalo tone pod najezdom turista, a večeri utakmica su one u kojima broj domaćih u staroj gradskoj jezgri nadmaši broj stranaca. Nakon jedne, druge, treće... pobjede pleše se na ulicama i pale se baklje.

Boja dan nakon Rusije već nazdravlja žesticom pred kamerama. Kad ti je sin tolika zvijezda nema se smisla skrivati. Nasmije se tu i tamo, samo kad se kamere maknu. Kao da ne smije, da ne bi štogod urekla.

Nadam se da će mi navečer dati intervju.

*Autorka je freelance novinarka, nekadašnja urednica Zadarskog lista, dobitnica stipendije BIRN-a za 2014. godinu

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari