4
min read
A- A+
Pročitano

FOS u posjeti ŽRK Trebjesa: Mali kolektiv, velika porodica

20/04/2018 - 11:00
Autor:Branko Krivokapić
807 pregleda

„Trebjesa je mjesto koje Nikšićani posebno vole“ – zapis je sa zvaničnog internet sajta Opštine Nikšić. „Raj za zaljubljene, staza zdravlja za sportiste i rekreativce, kutak za penzionere, pluća našeg grada.“ E, ispod tog i takvog „zelenog ostrva“ prije pet godina iznikao je ŽRK Trebjesa, osvježavajući crnogorske rukometne prostore.

Foto

Foto: ŽRK Trebjesa

„Misija kluba je da djeci iz Nikšića, kao i onima koje dođu u naš grad da studiraju, obezbijedimo dinamičan i slojevit  rukometni razvoj kroz jaka takmičenja“ – uvodi nas u priču Miloš Perović, osnivač, inspirator, predsjednik i trener Trebjese. Nekadašnji igrač Sutjeske, sa kojom je 2009. slavio trofej u Kupu Crne Gore, i Danilovgrada, 2011. je diplomirao na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje. Njegov završni rad na temu „Razlike u nivou morfoloških karakteristika, motoričkih sposobnosti i situacione efikasnosti između rukometašica i učenica uzrasta 12-14 godina“ zaslužio je desetku.

I nagovijestio kamo će voditi njegovi sportski putevi...

U debitantskoj sezoni u Prvoj ligi do Evrope

Iskustvo koje je stekao kao kondicioni trener svih selekcija ŽRK Budućnost (2012-2015) – saradnja potvrđena brojnim trofejima – i u stručnom štabu tadašnjeg selektora muške reprezentacije Ljubomira Obradovića, 30-godišnji Nikšićanin je „naplatio“ i konkretizovao osnivajući svoj klub.

Na 13. jul, dan kada je 1876. međunarodnim priznanjem na Berlinskom kongresu „rođena“ nova država na Starom kontinentu, u gradu piva i čelika je 2013. rođen novi rukometni kolektiv.

„Ime se samo nametnulo. Trebjesa je simbol Nikšića, vedrina, čist predio u samom srcu grada, u kome mnogo ljudi trenira... Gotovo da nema Nikšićanina koji se bavio sportom, a da nije istrčao čuveni krug oko nje.“

Aktivni rad započet je mjesec kasnije, a prva zvanična utakmica odigrana 14. septembra sa Zetom (29:11) – ostalo je zapisano da je strijelac prvog gola bila Miljana Vujačić, a prvi kapiten Sara Blečić.

Foto

U početku, rukometu su podučavani i dječaci i djevojčice, ali je rad na dva kolosjeka bio iscrpljujući na više nivoa, pa se od 2016. Trebjesa profilisala kao ŽRK.

Danas, pod njenim imenom trenira 80 rukometašica, raspoređenih u prvi tim, kadetski, pionirski i mlađi pionirski sastav, uz nezaobilaznu školu rukometa. Stručni rad je pod nadzorom četvorice trenera: uz Perovića, tu su Zoran Rudović, Risto Blagojević i Božidar Anđelić.

„Svi naši pogoni rade po istom principu, uz savremenu metodologiju treninga i brojne neophodne rekvizite.“

A rad i napredak seniorskog pogona – seniorskog, uslovno rečeno, jer ga čine rukometašice čiji je prosjek godina 16,5 – je za dubok naklon. Prošle godine, kao drugoplasirani tim Druge crnogorske lige, male Nikšićanke su izborile nastup u elitnom rangu.

„Cilj nam je bio da u prvoj sezoni stičemo iskustva, da iz meča u meč napredujemo i izborimo opstanak.“

Pogled na tabelu kazuje da su ambicije premašene.

„Ušli smo u plej-of kao četvrtoplasirana ekipa i izborili nastup u Evropi.“

Trebjesa je jedan od tri kluba iz Nikšića u Prvoj crnogorskoj ligi. Da li ih je previše za grad od sedamdesetak hiljada stanovnika?

„Siguran sam da u Nikšiću ima prostora za više klubova, iz jednostavnog razloga što je velika baza, a postoji izraženo interesovanje za rukometom.“

Iznad svih - Trebjesa

Primjetan je trud koji se ulaže da se od Trebjese napravi ne samo rukometna škola, već klub prepoznatljivog imidža. O ozbiljnosti sa kojom Perović i njegove kolege pristupaju svom pozivu govore i brojni grupni izleti, redovno bilježenje aktivnosti na internetu i društvenim mrežama, ugodno dizajnirani i informativan klupski sajt, maskota „Trebješko“ i – himna kluba. Da, prava himna, punog navijačkog ritma, čiji tekst su djeca sama pisala, a izvođenje prepustila grupama Autogeni trening i DST.

Na sve je nadovezan i prikladan nadimak – „medvjedice“.

„Misli globalno, djeluj lokalno“ – misao američkog vizionara i arhitekte Bakminstera Fulera često citiraju ekolozi i ekonomisti.

U ŽRK Trebjesa, misle globalno, a djeluju i lokalno i regionalno.

Dug je spisak turnira na kojima su male Nikšićanke učestvovale, počev od Međunarodnog božićnog turnira u Mostaru (2013). Nekadašnjim putevima bratstva i jedinstva posjećivale su Sloveniju (Vrhnika), Hrvatsku (Koprivnica), BiH (Jablanica, Brčko), Srbiju (Lazarevac, Zlatibor), Makedoniju (Skoplje)... I svuda zasluživale aplauz za talenat i igru, a ni pehara ne manjka.

U skladu sa motom „Trebjesa iznad svih“, koji često prati njihove objave na društvenim mrežama, „medvedice“ su igrale rukomet i na 1465 metara nadmorske visine – u dvorani na Žabljaku generacija 2000/2001. je na međunarodnom turniru „Durmitor 2015“ osvojila prvo mjesto.

„Internacionalna saradnja je segment funkcionisanja na koji mnogo polažemo. Potpisali smo sporazume sa 14 renomiranih klubova širom Evrope, među kojima je i H43 Lund, našeg proslavljenog rukometaša Zorana Roganovića, zatim Tatran, Viborg, Koprivnica... Svjesni smo da je za napredak naših igračica neophodan što veći broj mečeva, kao i poređenje sa ekipama iz okruženja.“

Finansijski teret putovanja preuzimaju generalni sponzor Noa iz Koprivnice, prijatelji kluba, kao i roditelji.

Rad na duge staze

Za zamah koji su uhvatili, Trebjesi fali prostora i vremena u prebukiranom Sportskom centru Nikšić.

„Kao prvoligašu, obezbijeđena su nam tri termina sedmično, kao i utakmica.“

Malo, za narasle potrebe i ambicije "medvedica".

Zbog toga, ali i kao dokaz da u klubu ne misle samo od danas do sjutra, nastao je ambiciozan infrastrukturni plan o izgradnji fiskulturne sale sa 450 sjedišta u krugu Gimnazije u Nikšiću, za koji je već izrađeno idejno riješenje. Dvorana bi zadovoljila prohtijeve Trebjese, ali i dala dodatni impuls razvoju sporta u gradu.

„Sa našim planom upoznajemo lokalnu samoupravu i Ministarstvo sporta u Vladi Republike Crne Gore. Rad na duge staze je naše opredjeljenje, a to nije moguće bez stvaranja odgovarajućih uslova“ – zaključuje Perović.

A ono što izdvaja Trebjesu - koja je od osnivanja nacionalnim timovima u raznim uzrasnim kategorijama podarila 32 svoja člana - je i niz isprepletanih porodičnih veza.

U klubu trenira 13 sestrinskih parova: sestre Lalatović (Irina i Nađa), koje su tu od prvog dana, pa Bajić, Magovčević, Gezović, Milović, Đikanović, Kokotović, Popović, Karadžić, Radulović...

Foto

Simbolika se spontano nazire: ŽRK Trebjesa je možda i dalje mali kolektiv, ali – velika porodica.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off

Komentari