Kako su Betty Boop, Disney i Looney tunes zadužili animaciju današnjice

Fluidno kretanje likova, prijeteća lica na neživim objektima, jazz muzika, izjave likova koje su se i dječjem mozgu činile kao da govore nešto više od onog što govore i nepresušna količina nasilja – sve su to karakteristike crtanih filmova koji su nam obilježili djetinjstva, iako možda prvenstveno nisu bili stvoreni kao animirani filmovi namijenjeni mlađoj publici.

 

Sedam filmova neobične dužine trajanja

Podjela filmova po dužini metra je kriterijum kojim se oni često razvrstavaju, prikazuju i nagrađuju. Pogled na program bilo kojeg festivala to potvrđuje. Ipak, kriterijumi nisu uvijek jasni. Po jednima (npr. Američkog i Britanskog instituta) u dugometražni film spadaju ostvarenja duža od 40 minuta, dok po drugima, nazovimo ih francuskim kriterijumima, potrebno je da je film duži od sat vremena. Ipak, kojoj god definiciji se priklonili niko ne spominje maksimalno trajanje filma, što određenim autorima predstavlja umjetnički izazov.

Pavla Levi:Filmski dnevnik iz karantina- Nefiltrirane kinomisli u doba pandemije

Tri klasična distopijska naučno-fantastična filma iz sedamdesetih godina - Soylent Green (Zeleno sunce, 1973.), The Omega Man (Čovjek omega, 1971.) i Logan’s Run (Loganov bijeg, 1976.) - nude korisne metafore za razumijevanje nekih od aspekata sadašnjeg trenutka.