4
min read
A- A+
Pročitano

Limbo Emanuela Makrona

30/08/2019 - 13:42
Autor:Fos Media
966 pregleda

U sjedištu kancelarke Njemačke, Angele Merkel, 2017. u Berlinu naišao sam na grupu novinara koji su govorili francuskim jezikom. Skupili su se oko čovjeka čiji lik nijesam poznavao, ali sam čuo kako ga oslovljavaju sa „monsieur Macron“. Ime mi je bilo poznato. U haotičnoj predizbornoj trci te godine u Francuskoj mesje Makron je bio apsolutni autsajder i nije ni bilo potrebe da šira javnost za njega zna. Ali, jeste šačica Francuza u Berlinu i, igrom slučaja, njihov kolega iz Crne Gore. Suprotno načelima novinarstva, nijesam mu se obratio, vođen njegovom irelevantnošću u datom momentu.

Foto: Tanjug

Foto: Tanjug

Piše: Marko Vukajlović

Nekoliko mjeseci kasnije nijesam imao petlje da priznam nadređenima da je čovjek kojeg gledamo na TV-u, novi predsjednik Francuske, „juče“ stajao pored mene. Era Emanuela Makrona mogla je da počne.

Nakon istorijskog podviga Fransoe Olanda, da ne bude predsjednik u drugom mandatu, i njegove političke apatije u Republici se desio neviđen presedan. Kampanju su pratili brojni obrti, a već viđeni Olandov nasljednik – Fransoa Fijon posrnuo je pred skandalom o zapošljavanju rodbine i prijatelja. Dama u usponu od koje Evropa drhti i danas, Marin Le Pen, imala je otvoren prostor za manevar, ali je bivši premijer imao druge planove. Emanuel Makron osnovao je novu političku opciju i za samo nekoliko mjeseci izbio na prvo mjesto u anketama. Francuzi su u tom momentu jednostavno birali između manjeg zla: da li da glasaju za Le Penovu i okrenu zemlju skroz u desno, ili da nade polože u manje poznatog i neiskusnog političara. Desilo se ovo drugo. Makron je na startu obećavao mnogo. Osvrnuo se na goruće probleme nezaposlenosti, ogromnog javnog duga i smanjivanja robusne administracije. Parlament je popunio mladim ljudima željnim dokazivanja i ženama, što je naišlo na veliko odobravanje javnosti. Radnja se odvijala kao na filmu. A, kako to obično biva na velikom platnu – nakon razrade slijedio je obrt.

Tek što je kročio u Jelisejsku palatu, sastao se sa Frau Merkel. Tokom kampanje potencirao je saradnju Pariza i Berlina jer tu osovinu vidi kao posljednji bastion odbrane Evropske Unije od svih pošasti koje priželjkuju njen krah. Ali, Merkelova do sada nije dala zeleno svjetlo za bilo koju zajedničku inicijativu vrijednu pomena, iako su se sastali nebrojeno puta. Pritom, ona odlazi sa najmoćnije pozicije u Evropi, što znači da će Makron do kraja mandata imati još teži zadatak da sprovede nove ideje, poput osnivanja vojske Evropske Unije.

Iako želi da se nametne kao lider progresivnog i sveobuhvatnog pan-evropskog pokreta na Starom kontinentu, Makron će imati vraški težak posao. Sudbina Velike Britanije nije poznata, a novi premijer Boris Džonson spreman je da Briselu ne plati između 30 i 50 milijardi eura na račun Bregzita. Lideri zemalja Višegradske četvorke u otvorenom su “ratu” sa njim. Čak je pokušao da ih odobrovolji i dao je podršku kandidatima iz istočnog bloka za visoke pozicije u novom sazivu čelnih tijela EU. Ali, Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka imaju svoju teoriju – kako bi Evropa 21. vijeka trebalo da izgleda. To se apsolutno ne poklapa sa njegovim idejama. Rusija nastavlja sa agresivnom politikom i potkopavanjem situacije u Ukrajini. Turska je praktično odustala od približavanja evropskoj porodici. Italija je u političkom i ekonomskom rasulu. Ekonomski rat SAD i Kine već daje negativne rezultate po sve, a Donald Tramp se ispostavio da nije tako dobar prijatelj kao što je on mislio.

U moru tih problema, potegla se priča o proširenju kao vidu infuzije koja bi Evropu mogla “vratiti iz mrtvih” i dati joj novu vrijednost. Ali, Makron je zakucao posljednji esker u kovčeg nade zemalja zapadnog Balkana da će u skorije vrijeme postati dio elite. Čvrst je u stavu da proširenja ne može biti dok se ne riješe interni problemi. Pored svih nabrojanih i kako sada stvari stoje, oni se samo gomilaju i nema naznaka da će se do 2022. i njegovog pohoda na još jedan mandat nešto promijeniti.

To znači da je i sudbina Crne Gore, u neku ruku – u njegovim rukama. Jer ako ne ponovi “uspjeh” prethodnika Olanda i obezbijedi drugi mandat, gledaćemo ga do 2027.

A, da li će se to dogoditi reći će Francuzi. Izbori za Evropski parlament pokazali su promjenu u glasačkom tijelu. Od baze mladih ljudi željnih promjena, koji su poticali iz lijevog političkog spektra, Makrona sada glasaju pobornici desnog centra i pripadnici kategorije: treća dob. Mladi Francuzi okrenuli su se „Zelenima“.. Radnička klasa ga optužuje da je isti kao i svi prije njega, da pripada establišmentu i da nema sluha za njihove potrebe. Tu sliku je pokušao da razbije organizovanjem javnih skupova na kojima su “obični” građani dobili priliku da mu se obrate lično. I, upalilo je. Prema posljednjim istraživanjima – popularnost mu je između 34 i 40%. Pokret “Žutih prsluka” najavljuje nove masovne proteste čim se svrši ljeto i to bi dodatno moglo da oslabi njegovu reputaciju

Na njegov reizbor uticaće i ekonomska slika.

Analitičari upozoravaju na ogroman javni dug koji trenutno iznosi oko 100% BDP-a, što je daleko od mastrihtskih kriterijuma i npr. njemačkih 60%. Rast ekonomije ove godine projektovan je na oko 1.3%, što je takođe daleko od 6.7% koliko je projekcija za Irsku. U svemu tome, Makron se pod pritiskom protesta „Žutih prsluka“ obavezao na povećanje budžetskih izdvajanja od oko 17 milijardi eura. Takođe, nije ni blizu cilja smanjenja glomazne javne administracije koja crpi više od 55% BDP-a. Umjesto projektovanih 50 hiljada otkaza, do kraja mandata će ih biti tek oko 15 hiljada.

Tako najmlađi predsjednik u istoriji Republike ostaje da bije veliki boj na dva fronta jer sopstveni portret spasitelja Evrope i liberalnih vrijednosti još nije uspio da opravda. Uglavnom su to bili pucnji u prazno. A, to je pokazao i nedavno završeni samit G7 u Bijaricu kojem je bio domaćin. Blago rečeno: lideri najjačih svjetskih sila složili su se da se ne slažu. Kod kuće, takođe, čeka puno posla. Gorući problem u posljednjoj deceniji nakratko je saniran. Nezaposlenost je na rekordno niskom nivou u posljednjih 10 godina, na oko 8.4%. Ali, to je i dalje daleko od magične brojke od 7%, koliko je Makron obećao do kraja mandata.

Dvije godine kasnije, Emanuel Makron djeluje kao da i dalje ima goriva i motiva. Pitanje je samo - da li će imati znanja i političke moći da svoju viziju iznese do kraja. Za sada se čini da je u nekoj vrsti limba, između želja i stvarnosti.

 

Napomena: Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala FOS Media.

Pročitajte i ovo:

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari