6
min read
A- A+
Pročitano

Vurušić o izborima u CG: Svi mogući scenariji

31/08/2020 - 20:49
Autor:Fos Media
1394 pregleda

U ponedjeljak 31. kolovoza, prvi put nakon punu 31 godinu, od 1989, Crna Gora probudila se u posve novoj situaciji, prilično neizvjesnoj kad je riječ o njezinoj budućnosti.

aa

Foto: FOS Media

Piše: Vlado Vurušić

Naime, nakon dramatičnih izbora, uz rekordnu izlaznost od 76 posto, kako sada stvari stoje Milo Đukanović i njegov DPS morat će u oporbu. Milo je (možda) izgubio parlamentarne izbore, ali ne i vlast. On je predsjednik Crne Gore. Doduše, razliku čini samo jedan jedini, mali, malički zastupnik - odnos snaga je, kako izgleda nakon prebrojavanja glasova, 41 za prosrpsku oporbu u odnosu na 40 s koliko ih računa procrnogorska opcija predvođena najdugovječnijim europskim vladarom.

Je li sve gotovo i je li baš sve tako kako se čini? Otvaraju se brojne varijante koje mogu ne samo promijeniti vanjskopolitičke prioritete Crne Gore te dovesti u pitanje i sam njezin opstanak i identitet kao samobitne nacije, nego i drastično izmijeniti strukturu i geostratešku poziciju Balkana i ovog našeg prostora koji se tiče i Hrvatske. Crna Gora, kao i ovaj prostor, možda se nakon ovih izbora nalazi na novoj prekretnici koja može utjecati na odnose u regiji te donijeti sudbonosne i dalekosežne promijene - recimo, od slavodobitnog povratka Vladimira Putina na Jadran i ruskih podmornica u Boki kotorskoj do upitnosti same egzistencije crnogorske državnosti i nacije.

Pobjeda SPC-a

Krenimo redom. Kao prvo, bit je ovih izbora da je ovo pobjeda Srpske pravoslavne crkve, a ne pojedinačnih prosrpskih stranaka i koalicija koje su se upravo pod njezinom palicom udružile kako ne bi bilo prosipanja glasova. Čak i Marko Milačić, šef prosrpske Prave Crne Gore i član koalicije Za budućnost Crne Gore, kaže kako ovo nije pobjeda niti jedne stranke ni politike, "ovo je pobjeda svetog Vasilija Ostroškog" (misli na najznačajniji manastir SPC-a u Crnoj Gori). Naime, upravo je SPC, uz svesrdnu logističku pomoć Srbije odnosno Aleksandra Vučića (kojemu je ovo melem i svojevrsna kompenzacija za ono što ga čeka s Kosovom) i propagandnu mašineriju njegovih medija koji su otvoreno prijetili Milu Đukanoviću - konačno, u Beogradu se nakon objave rezultata više slavilo i veselilo nego na ulicama crnogorskih gradova, kao da se radi o pobjedi Srbije, a nije daleko od toga - mobilizirao i ujedinio sve prosrpsko-proruske snage i upro da dobije izbore kako bi u prvom redu onemogućio provedbu Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim je Crna Gora definitivno trebala potvrditi i utvrditi svoju državnu i nacionalnu suverenost.

SPC je pokrenuo prosvjedne litije, koje su poprimile politički karakter i u kojima je isplivalo sve ono što tišti SPC i sadašnju Vučićevu Srbiju - ne mirenje s osnaživanjem crnogorske samostojnosti i državnosti, nego negiranje posebnosti i inzistiranje na Crnoj Gori kao "srpskoj državi". Sve je to prolazilo i uz potihu podršku i input Rusije koja se još nije smirila zbog ulaska Crne Gore u NATO, čime joj je definitivno blokiran izlazak na toplo Jadransko more. Jedno od glavnih pitanja ove pobjede SPC-a na crnogorskim izborima upravo je promjena vanjskopolitičkih prioriteta Crne Gore te njezin opstanak kao zasebnog državnog i nacionalnog entiteta. Naime, SPC je na ovim izborima spašavao svoju kožu i imovinu jer se radilo o njegovu ne toliko vjerskom koliko političko-nacionalnom utjecaju na Crnu Goru i destabilizaciju jačanja crnogorskog (nesrpskog) identiteta te sprečavanju jačanja Crnogorske pravoslavne crkve. To nisu lake promjene.

Uz sve to dobili su - samo jedan mandat viška. No, to može biti veliki, sudbonosni, kobni i ključni mandat viška. Podsjetimo, baš kad spominjemo NATO, da su prosrpske koalicije Za budućnost Crne Gore i Mir je naša nacija, koje u zajedničkom zbroju imaju većinu uz još neke (skliske) partnere, govorile o pokretanju postupka izlaska iz sjevernoatlantske alijanse te promjeni vanjskopolitičkog smjera Crne Gore u odnosu na Kosovo (Crna Gora je priznala neovisnost, a sad iz pobjedničkih koalicija najavljuju povlačenje tog priznanja) te njezino okretanje u smjeru Vučićeve Srbije i Putinove Rusije, odnosno kao dijela, kako je to definirao srpski radikalni povjesničar Aleksandar Raković, "srpskog svijeta".

Svi scenariji

No, pogledajmo sve moguće varijante koje od gotovog mogu napraviti "veresiju", odnosno nije gotovo dok nije gotovo! Milo Đukanović neće se predati bez borbe i Crnu Goru iščekuju teški koalicijski pregovori uz vrlo moguća pretrčavanja - zapravo, potreban je samo jedan prebjeg ili žeton i stvari se stubokom mijenjaju, za 180 stupnjeva.

Sljedeći dani donijet će tešku partiju šaha između Mila Đukanovića, SPC-a i Rusije. Đukanović je premazan svim mastima 30-godišnje vladavine od Miloševićeva i SANU-ovskog pouzdanika do proeuropskog nacionalnog političara i, konačno, čovjeka koji je već dobio čak deset "povijesnih" izbora i referendum o neovisnosti na kojem je morao osvojiti ne 50, nego 55 posto glasova. No, tu su i SPC s tisućugodišnjom tradicijom opstanka i borbe te Rusija sa svojim moćnim financijsko-obavještajnim aparatom. Naime, kako smo konstatirali, spomenute koalicije tek su marionete Crnogorsko-primorske mitropolije na čijem je čelu moćni Amfilohije Radović te naputaka iz Beograda i Moskve. No, niti jedni neće ispustiti ni šansu, ni mogućnost.

Prvo, treba imati u vidu da je aktualni predsjednik države - još četiri godine - upravo karizmatični Milo Đukanović koji ima poluge vlasti i dovoljno ovlasti i komotnih poteza kojima kohabitaciju može učiniti paklenom i za sebe i za moguću prosrpsku vladu. Puno je toga na stolu, pa i njegova vlastita koža i poprilična imovina. Dakle, ovim porazom na izborima možda je označen početak kraja Mila Đukanovića, ali ovo zasad još nije njegov kraj. Poluge vlasti još su u njegovim rukama.

Važno je znati kako će se ponijeti pet manjinskih zastupnika, tri Bošnjaka i dva Albanca, koji su dosad uvijek bili neupitni partneri Mila Đukanovića. Doduše, već u izbornoj noći iz prosrpskih koalicija ponuđena im je suradnja. Ako mu oni okrenu leđa, Đukanović doista može pakirati kofere, ali - uvijek to ali... - s obzirom na najavljivane prioritete i promjene koje zagovaraju prosrpske opcije, vjerojatno će mu oni ostati pouzdani saveznici.

Ključni glas Hrvata

Ovdje treba reći da je taj jedan ključni glas, koji je prevagnuo na stranu "teokratskih" antieuropskih opcija, i čudno ponašanje Hrvata u Crnoj Gori. Naime, oni su se uoči izbora raskolili na dvije stranke te niti jedna nije mogla dobiti potrebnih 0,35 posto glasova kako bi dobili svog zastupnika u Skupštini pa je baš taj jedan mandat koji je nedostajao taj "hrvatski". Zašto je to tako, tek treba vidjeti, ali najmalobrojnija manjinska zajednica učinila je sudbinski pogrešan korak i ne samo što je isključila sebe iz političkog života Crne Gore (nemaju svog zastupnika), nego je dovela u pitanje i euroatlantsku budućnost Crne Gore, kao i svoj dosadašnji vrlo komotan položaj. Dakle, ako ipak uzmemo da će manjinci ostati uz Đukanovića, jer znaju koliko gube podrškom SPC-ovim stranačkim podružnicama, onda se taj jedan ključni glas traži negdje drugdje.

Mnogi misle da bi ta jedna potrebna ruka mogla doći od najmanje jednog od četvorice zastupnika koalicije Crno na bijelo, koju predvodi URA procrnogorski orijentiranog kontroverznog Dritana Abazovića za kojeg mnogi tvrde da su mu, iako je veliki Đukanovićev neprijatelj, programi prosrpskih opcija ipak nešto dalje. Ipak, na Balkanu ništa nije vječno, a pogotovo uvjerenja. No, svakako da Abazović trenutačno drži ključeve nove vlade u svojim rukama i da je on najpoželjnija udavača za obje opcije u Crnoj Gori. Kako će on ili njegovi zastupnici odlučiti, tek treba vidjeti. Abazović traži vladu stručnjaka, ali iz prosrpskih koalicija već dolaze najave da bi mandatar trebao biti vođa koalicije Mir je naša nacija Aleksa Bečić.

'Pošteni Albanac'

SPC se toliko iscrpio da dobije izbore da je teško vjerovati kako će pristati da vladu preuzme netko koga oni ne mogu kontrolirati. Iako vučićevski mediji Abazovića nazivaju "poštenim Albancem" treba vidjeti kako on sebe zamišlja u eventualnoj prosrpskoj vladi i vlasti. Osim toga, Abazović sebe deklarira kao proeuropskog političara pa je pitanje hoće li on podržati sve te drastične najave (recimo, izlazak iz NATO-a) kojima mašu Mir i Za budućnost. S druge strane, njegova odbojnost prema Milu Đukanoviću tolika je da se za dobru poziciju u vlasti može i odreći nekih svojih postulata. No, ni Milo vjerojatno neće štedjeti s ponudama. Abazović se nije previše izjašnjavao o spornom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, ali će sigurno tražiti dosta, ako ne i puno. U svakom slučaju, ima priliku biti odlučujući faktor promijenjene crnogorske scene.

Milo Đukanović je mačak s devet života i ne zovu ga uzalud Britva, ali ni SPC nije lak protivnik. Puno je toga uloženo.
Zanimljivo je da Bruxelles prilično mlako prati događaje u Crnoj Gori kao da ne shvaća da bi u Podgorici moglo doći do krucijalnih promjena koje bi poremetile zadane odnose na ovim prostorima. Podsjetimo da je Crna Gora jedina otvorila sva pregovaračka poglavlja te da je baš ona, kao članica NATO-a, najbliža ulasku u bruxelleski klub, ali je pitanje s kojim bi referencama, prozapadnim ili proruskim, ušla u završnicu pristupanja.

No, Crna Gora može ući i u dulje razdoblje destabilizacije i turbulentne kohabitacije između predsjednika i vlade koji gotovo u svemu imaju dijametralno suprotna stajališta i prioritete. U pitanju je samo jedan mandat, ali i velika, gotovo nepremostiva provalija između dviju sukobljenih strana. Vidjet ćemo što donosi jesen, ali vjerojatno vrlo teške javne i tajne pregovore i pritiske s obje strane. Tko će izdržati i kakva će Crna Gora ući u pandemijsku jesen? Opet nas čekaju povijesni trenuci i odluke u toj maloj epskoj državi.

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari