Kultura

Magazin

Bogdan je, u intervjuu koji je dao srpskom Radaru, na neizbježno pitanje u ovoj regiji, ono je li bosanskohercegovački ili hrvatski glumac odgovorio: &ldquo;Glumac je od publike, pripada publici. Ja sam njihov prvenstveno. &hellip;Ovi prefiksi su geografska odrednica i to je samo to. Ja jesam glumac koji je rođen u BiH u &Scaron;irokom Brijegu i po nacionalnosti sam Hrvat. Ali sam i mnogo vi&scaron;e od toga.&rdquo;

Čovjek koji je ćutao&nbsp;

Bogdan je jedan od glumaca koji su iznijeli film &ldquo;Čovjek koji nije mogao &scaron;utjeti&ldquo;, prvi hrvatski film koji je dobio Zlatnu palmu u francuskom Kanu, na jednom od najpoznatijih filmskih festivala u svijetu.

&ldquo;Mislim da smo napravili dobar posao. Koji je prepoznat i nagrađen. Ne bih cjepidlačio i izvlačio neke političke zaključke. Nije nam to bio cilj. Priča je istinita. Ona se dogodila. Mi smo smatrali da je treba ispričati. Sad, ako neko drugi ne smatra tako i ima svoja čitanja i interpretacije, kao &scaron;to čitam u medijima, i to je legitimno i neka im samo bude. Mi smo htjeli ispričati tu priču, ona je nama bitna iz kojih god razloga, ali oni nisu politički nego intimni, na&scaron;i. I to ti je tako. Da citiram bend Zoster&rdquo;, kaže Bogdan.

&ldquo;Dobro je da se priča o tome. Na&scaron;e sjećanje na njih i pominjanje njih, a ne glorifikovanje zločinaca koje je toliko često ovdje u na&scaron;im krajevima, približava nas na stranu dobra i daje nam nadu ili nas barem malo udaljava od ponavljanja istih situacija&rdquo;, govori.

Upoređenje s velikanima

Goran Bogdan sada ima 43 godine i 95 filmsko-televizijskih stavki za nepunih 20 godina rada. Uz sve trenutne projekte i one koje planira, na putu je da (pre)stigne Batu Živojinovića koji je ostao nenadma&scaron;en u broju uloga koje je snimio tokom jedne godine.

&ldquo;Nije mi cilj stići ikoga. Niti mi je cilj kvantitetom se baviti. Uop&scaron;teno se ne bavim brojevima. Sve se nadam da je ovo čime se bavim umjetnost, pa me ba&scaron; briga koliko uloga imam. Htio bih da one imaju smisla i da dobro radim. Koliko? Nije mi bitno. &hellip; O Bati, iskreno nisam puno razmi&scaron;ljao. Volim ga kao ikonu, naravno. Pogotovo rane radove. &lsquo;Tri&rsquo; mi je jedan od dražih filmova. Ali, ja bih radije gradio neki svoj put. Ma kako god on krivudav i kvrgav bio. Moj je. I ja razbijam koljena na njemu. Svoja koljena, i tako učim&rdquo;, kaže skromno.

Jo&scaron; jedan poznati glumac, Rade &Scaron;erbedžija, nedavno je rekao kako je ovo vrijeme Gorana Bogdana. A upravo upoređenje sa &Scaron;erbedžijom Bogdan ne uspijeva izbjeći.

&ldquo;Goran Bogdan je jedina istinska zvijezda post-Jugoslavije i živi dokaz da jedinstveni kulturni prostor jest preživio. I bez obzira na to jeste li imali sreću da ga gledate u pozori&scaron;tu, u Fargu, u &Scaron;utnji, filmu Otac ili u sjajnoj ulozi Mustafe Golubića, u Senkama nad Balkanom, svima je očito koliko je taj čovjek talentovan i koliko je sve ono &scaron;to je nominalno moglo biti protiv njega pretočio u svoju korist&rdquo;, pi&scaron;e o Bodanu istoričar Dragan Markovina.

Jugonostalgija

&ldquo;Mene ne mogu nazvati jugonostalgičarem jer sam premlad i ne znam na &scaron;to bih bio nostalgičan. Ja sam tu praktičan. Za mene je jedinstveni kulturni prostor &scaron;iri od planete Zemlje jer kultura nema granice. Ona je ili dobra ili lo&scaron;a, ona je neopipljivo, duhovno stanje čovjeka&rdquo;, kaže Bogdan i dodaje: &ldquo;Kratak je meni život da razmi&scaron;ljam o tome kakav je život na nekom drugom mjestu. Ja ovdje živim, ovdje radim, ovdje mi je stalo da se dobro osjećam. Sam stvaram svoj život, moji nacioni su unutar mene. Mene su te granične i nacionalne ograde prestale davno zanimati, ja sam stvaram svoje svjetove. Ne vidim da ja ne&scaron;to moram. Niti sam ja topovsko meso bilo koje politike. Ne palim se ja na te priče. Neko se puni time, a meni je to ni&scaron;ta.&rdquo;

Izvor: N1