Kultura

Magazin

Nizali su se kadrovi malih i velikih uloga Ivane Mrvaljević danas na sceni KIC-a &bdquo;Budo Tomović&ldquo;, kao dokazi koliko niti vječnosti stane u jedan glumački život, makar on bio i nepravedno kratak kao njen.

Opra&scaron;tajući se od članice Gradskog pozori&scaron;ta i nekada&scaron;nje direktorice tog teatra, danas su njene kolege sa scene, i profesionalne i životne, tek dotaknule rasko&scaron; njene ličnosti i glumačkog dara koji je, uz prepoznatljiv osmijeh, nosila kao sopstveni za&scaron;titni znak.

Direktor Gradskog pozori&scaron;ta, dramski pisac&nbsp;Stevan Koprivica, glumice&nbsp;Ivona Čović Jaćimović&nbsp;i&nbsp;Dubravka Drakić, u ime Centra za kulturu Tivat&nbsp;Neven Staničić&nbsp;i (pismom iz Beograda) rediteljka&nbsp;Alisa Stojanović, podijelili su po djelić sopstvene slagalice u mozaiku sjećanja i emocija za Ivanu.

Dirljivo emotivno podsjetili su koliko je ona na svom &bdquo;putu od žutih cigli&ldquo;, koji joj ponekad i nije bio naklonjen, dostojanstveno hodala, skakutala, trčala, spoticala se i ustajala, uvijek borbi za vrijednosti predana i neustra&scaron;iva u misiji da sebe da za umjetnost, za glumu, za pozori&scaron;te, za kulturu, na koncu &ndash; za borbu na život kako bi &scaron;to duže trajala, za svoju kći Idu.

&ldquo;Svoj si usud bolesti nosila gordo i ponosno, sve pazeći da ne bi druge opteretila, vjerujući negdje da si jača i da neće biti onako kako je moralo biti. Tako smo zajedno planirali odlazak u Ljubljanu na festival, tako si u&scaron;la u novu podjelu predstave čija se premijera planirala sredinom februara, tako si se zalagala za obnove nekih predstava skrajnutih sa aktuelnog repertoara, energično, tebi svojstveno&rdquo;, istakao je Koprivica.

Čović Jaćimović prisjetila se posljednjih razgovora sa Ivanom i njenog osmijeha koji je, kako je naglasila, umio da zgrabi i izbavi čovjeka.

&ldquo;Osmijeh &scaron;to nam danas du&scaron;u steže. I kada odemo iz ove sale i pronađemo utjehu, bićemo srećni &scaron;to smo te poznavali. Zaželjećemo se da se smije&scaron; sa nama. Toliko osmijeha u njenom životu da vi&scaron;e ne znate da li je živjela za osmijeh ili je osmijeh živio za nju&rdquo;, kazala je Čović Jaćimović.

Tivatski kulturni poslenik Neven Staničić podsjetio je na dugu i plodotovornu saradnju tamo&scaron;njeg Centra za kulturu sa Ivanom Mrvaljević.

&ldquo;Da je bila jo&scaron; jedna godina bio bi to lijep jubilej &ndash; 25 godina na&scaron;e saradnje. Slavili bismo. Ovako, ostaju uspomene i sjećanja&rdquo;, poručio je Staničić.

Pismo Alise Stojanović pročitala je glumca&nbsp;Branka Femić &Scaron;ćekić.

&ldquo;Razumjela je da se promjene neće desiti ako ne probamo. Da progres nije ni linearan, ni lak, ali njena vizija bila je zasnovana na uvjerenju da može i treba da se živi pravednije, kulturnije i dostojanstvenije. To uvjerenje i duboku dru&scaron;tvenu svijest nosila je u sebi, a razvijala ih je obrazovanjem, informisanjem, čitanjem na vi&scaron;e jezika, radoznalo&scaron;ću, interesovanjem za savremenu umjetnost, putovanjima, ali i &scaron;kolovanjem i boravkom u drugim zemljama. Nije se zadovoljavala samo uočavanjem nepravdi, već je tražila načine da &scaron;iri svijest o njima, kao i da se protiv njih bori. Vjerovala je da je to moguće u pozori&scaron;tu. Ikroz umjetnost glume, i kroz vođenje pozori&scaron;ta, na filmu takođe, ali i u dru&scaron;tvenom aktivizmu&rdquo;, navela je Stojanović u pismu.

Dubravka Drakić napomenula je da je Ivana bila prva Cetinjanka koja je na FDU diplomirala, prva osnovala NVO Teatar mladih, prva u Zetskom domu oformila scenu Akademija, prva od svih glumaca počela da producira, prva u Torinu upisala i zavr&scaron;ila master produkcije, prva osmislila 3D projekcije na dvoru kralja Nikole&hellip;

&bdquo;Sa osmijehom koji smo zvali &ldquo;cvrkut&rdquo;, a sa glasom grlice, ti si zauvijek Ivona Mrvaljoni, grande atricce, rosa di Napoli. Sve si uspjela, prava prijestoničanka, valjda se podrazumijevalo da svira&scaron; klavir i govori&scaron; dva strana jezika, a kako drugačije. Sa koliko radosti si putovala po svijetu, a sa koliko strasti poku&scaron;avala da svijet dovede&scaron; u Crnu Goru. A sve to iz ogromne ljubavi prema igri. Ljubavi prema ljepoti i umjetnosti. Prema glumi, kroz koju si povezala nepremostivo i vjerovala u realnost u kojoj si tražila nemoguće&rdquo;, kazala je glumica Dubravka Drakić.

Kad bi, kako je dodala, mogle riječi da je vrate, kad bi mogla slomljena srca da se sastave i da je probude, kad bi samo znala koliko je voljena &ndash; onda bi život bio san.

Posljednji aplauz za Ivanu trajao je danas nekoliko minuta, a odzvanjaće u vječnost. Za vječnost. Jer nekim glumačkim pričama ne pristaje kraj&hellip;

Zato, umjesto zbogom &ndash; Spavaj, Ivana, kako to i reče danas Stevan Koprivica.

Izvor: Portal Analitika