Rukomet

Sport

Jo&scaron; jedne Olimpijske Igre u tvom životu, jo&scaron; jedna mogućnost da se predstavi&scaron; na velikoj sceni, da li poslije toliko vremena na terenu postoji i malo treme?

Olimpijske igre su san svakog sportiste, a ja taj san živim već tri puta. I prethodna dva puta sam igrala srcem i adrenalin je bio tako veliki da tek poslije utakmice mogu da stanem i shvatim &ldquo;Bože pa ovo je Olimpijada&rdquo;. Treme nema ali uzbuđenje iz dana u dan raste, srce kuca brže jer jedva čekam da zaigram prvu utakamicu.

Jedna si od predvodnica ove generacije, među onima sa najdužim stažom, da li te inspiri&scaron;e uloga liderke, koliko je te&scaron;ko biti pravi uzor djevojkama koje dolaze?

Nije te&scaron;ko zato &scaron;to sam kao mlada djevojka već bila u redovima prvog tima kada su lideri bili sada na&scaron;i treneri, Bojana Popović i Maja Savić. Trudim se da se postavim kao one kada su u pitanju mlade saigračice, da im pružim pomoć i svo znanje koje posjedujem, kako na terenu tako i van njega. Do&scaron;le su te godine u kojima sam ja jedan od lidera i to mi prija jer sam za to radila cijelog svog života.

Očekivanja javnosti su uvijek velika, pogotovo zbog rezultata ženske rukometne reprezentacije godinama, koji rezultat bi za tebe bio uspjeh u Tokiju?

Sama ta kvalifikacija je veliki uspijeh ali naravno, medalja, a da se dođe do iste svakako treba mnogo kockica da se poklopi. Ono &scaron;to bi za mene bio uspjeh je da se iz Tokija vratimo srećne, zdrave, iskusnije i ako Bog da sa medaljom oko vrata jer ja ne sumnjam da će moje lavice opet ostaviti život na terenu.

Na turniru u Podgorici dokazali ste vrijednost i klasu, mlađe djevojke sa svakom sledećom utakmicom napreduju, fali Milena zbog iskustva uz specifične razloge odsustva, ali čini se da atmosfera zajedni&scaron;tva može opet da bude jak faktor na OI?

Na&scaron;e mlade nade čine veliki dio ove reprezentacije i tu su iz razloga &scaron;to igraju i treniraju svim srcem i pomno upijaju svaki na&scaron; savjet i pokret. Većina nas je jo&scaron; od protekle sezone iz &ldquo;Budućnosti&rdquo; navikla na mlađe igračice, njihovu energiju i stav. Toliko smo se uklopile da se godine primjećuju samo na papiru i to ćemo nadam se i dokazati. Milena će faliti, naravno, ali mi ćemo se fokusirati na pobjedu kao da je ona sa nama da nas vuče kad je najteže i grli kad se pobjeđuje. Na kraju krajeva Milena će biti tu uz nas, samo neće igrati.

Odbrana ili napad, &scaron;ta bi moglo da bude na&scaron;e jače oružje na narednom takmičenju?

Odbrana je oduvijek bila na&scaron;e najjače oružje pa će tako biti i ovog puta. Napad dosta zavisi i od protivnika ali polovina terena na kojoj se branimo je na&scaron;e polje.

Da li bi za nas mogla da predloži&scaron;, koje ekipe, osim crnogorske reprezentacije, treba pratiti u Tokiju i ima li neki rival kojeg bi valjalo izbjeći?

Smatram da su svih 12 ekipa izuzetne. Naravno Norve&scaron;ka, Rusija i Francuska su standardne 3 ekipe koje su uvijek plasirane na vrhu i vječiti favoriti, ali jako je te&scaron;ko reći koga bi valjalo izbjegnuti jer na OL apsolutno su svi fokusirani i maksimalno motivisani i spremni za velike stvari. Ima takođe dosta ekipa koje ne igraju evropski rukomet, koje manje poznajemo igrački. Tako da srećno svim reprezentacijama.

Meridian Sport