4
min read
A- A+
Pročitano

Analogni čovjek u digitalnom svijetu

14/05/2019 - 11:28
Autor:Fos Media
1707 pregleda

Ne možete da ne volite Nikolu Jokića. Ko god je gledao crtani film Big Hero 6, a ja jesam makar desetak puta sa ćerkom, znaće šta govorim, ko je Baymax i zašto je omiljen.

Foto

Foto: NBA

Piše: Vlado Perović

Nenametljivi junak našeg doba, potreban i mlađima i starijima, personalni medicinski asistent sa ogromnim srcem, uz skromnost i nenametljivost. Nikola je plišana igračka, ne skače, ali hvata lopte, ne trči, ali završava kontranapade, ne izgleda kao profesionalni sportista, ali je među najplaćenijima u tom svijetu. Nikola Jokić je košarkaška senzacija, koja tjera ljude sa svih strana planete da na trenutak zaborave svoje obaveze, uzmu lapis i papir ili aplikaciju za praćenje statistike i navijaju za svako novo trostruko dvostruko.

Igra Nikole Jokića nije rob brojki i slova, niti će ikada biti, ali je dio slagalice koja nije produkt jasnih elemenata, niti se može pronaći tačan proces u kojem su se uzroci pretvorili u posledicu. Nikolino tijelo je zarobljeno u devedesetim, a košarkaški mozak u osamdesetim, a svako podsjećanje na Pita Maraviča i Medžika je potpuno legitimno. Ni jedan ni drugi nijesu igrali na njegovoj poziciji mada je Earvin iz loze Johnsona pokazao da može.

Isto kao što Nikola pokazuje da može na parketu što mu je volja. Svaka sličnost sa bilo kim je u ovom trenutku nemoguća, bez obzira što u Jokićevoj igri dosta toga vuče na Divca, ima Hakima, ima Dirka, ali i ''Bijele Čokolade'' Džejsona Vilijamsa. Jokića gledate jer vas podsjeća na sve, volite ga jer dobijate sve, on je sve u jednom. I tek je počeo.

''U tem Somboru'', ali i gdje god da zabodete prstom na geografskoj karti, ne možete da ne volite ljude koji vole životinje i loptu. Jokić je u konjima pronašao smirenost nekarakterističnu za njegovu konstituciju i genetski kod, koji je kod starije braće pretopljen u mangupluk i sklonost ka pretjerivanju. Odrastanje u porodici u kojem su stariji, ujedno i opasniji, udarljiviji, čvršći i namazaniji, može da bude i tanka linija, iznijansirana u dlaku. Ili kreneš istom brazdom ili potpuno skreneš sa tog puta, tražeći svoj pečat.

Istina je uvijek između, kao dobar podsjetnik da je đavo u detaljima, a da subjektivno uvijek ima dioptriju. Jokić jeste krenuo iz ''Somborskih jama'', košarkaškog igrališta u rodnom gradu, upijajući laktove i ''magistrale'' na basketu, a taj makadamski put ka zvijezdama nije po pravilu bio pod uglom koji predstavlja jasnu uspravnu liniju kojoj kraja nema. Jokićevo trajanje u košarkaškom vremenu i prostoru zapravo će na odjavnoj špici predstavljati rezultat u kojem ima mnogo oduzimanja. Ljubav prema košarci, pa minus sve ostalo, od napornih trening kampova, svijetla pozornice, do donošenja nepopularnih odluka među rajom.

Foto

Nije daleko od istine ako se kaže da je Jokićev put sličan mnogima, pogotovo onima koji su dosta puta počinjali, tapkali u mjestu, odustajali, da bi jednog dana kliknuli i uskočili pred reflektore. Talenat na stranu, njegove radne navike, koje su po riječima onih koji su pokušavali da mu ih stvore, bile skoro nepostojoće, ali i temperament i karakter koji ne podnose poraz ili ga prihvataju uz mnogo negativnih emocija, doprinijeli su da se njegovo ime i prezime relativno kasno uvuče u srca onih koji su ga primjetili, pa izvukli pred medije.

Kažu da izvještaju u dnevnoj štampi ne pomažu previše, opet ta slova, imena i prezimena, pa neke brojke, osnovni podaci o broju gledalaca, rezultatu, pa i bombastični naslov, teško da su mogle da dočaraju koliko je Nikola bio dominantan na terenu. A došao ispod svakog radara, bez reprezentativnog pedigrea, bez pozivnice za ulazak u visoko društvo. Sve se to desilo, jer je jednog dana, rekao sebi, od ovoga može i da se živi. Od ljubavi može da se živi, od ljubavi u igri sa loptom. Nakon toga je sve krenulo.

Foto

Te noći kada su ga na draftu izabrali Denver Nagetsi, Nikola je spavao. Niko drugi ga ne bi ni birao, jer niko ga nije toliko ni pratio niti bio zainteresovan za ovaj košarkaški ''mančmelou''. Gledaoci nijesu ni znali da je izabran jer je Denver pogodio trenutak kada je u direktnom prenosu morala da ode reklama. Tako da te riječi Nikola i Jokić i Srbija, zahvaljujući nekim ranijim draft promašajima, nijesu ni odjeknule u javnosti kako treba, niti se ko počešao po glavi da uloži napor da sazna više, osim navijača franšize koja je godinama tavorila u nadi da će na draftu pronaći blago.

Ubrati kamen temeljac sa 41. pozicije na draftu teško da je stvar planiranja. Više je kao mamurluk u Las Vegasu, što se desi tamo, a ako nije baš blistavo, ne treba ni pominjati. Opet, ako se desi da ugrabite dijamant, neko će vas gledati kao genijalca, ali većina će shvatiti da je to bilo više riškanje po blatu, nego leptirići u stomaku. Svakako je Jokić došao u pravu sredinu, gdje je bez pritiska mogao da dokaže talenat, a Nikola je isijavao. Već u ljetnjoj ligi, koja nije prošla statistički kako treba, reporteri su vidjeli nešto, trenerski tim nešto drugo, navijači nešto treće, pa su se zasukali rukavi.

Ko zna i malo o NBA ligi, zna da krvavi rad i jeste pravi opis za dio kada neko prepozna da u vama ima nešto. Brušenje i poliranje kreće od teretane, tegova, onda krenu individualni treneri, pa se prevrću gume, zatežu se sajle, guraju te po trojica dok izmišljaš najnevjerovatnije uglove da pogodiš koš, sve u nadi da će jednog dana ta amorfna bezoblična masa dobiti šansu da sve to primjeni na terenu. Kombinacija urođenog, instinktima gonjenog potencijala i primjena radne etike, dovela je Jokića tamo gdje mu je i mjesto, jer Jokić je sada ogromna princes krofna među NBA kolačima.

Sve ove riječi, svi napisani tekstovi, teško mogu da opišu šta to nama ovih dana Jokić daje i šta će nam nedostajati ovog ljeta. Koncentracija sirovog kvaliteta, mašte, intuicije, lucidnosti i kreativnosti, pogurana sa tijelom koje na instagramsku prvu loptu ne nudi ništa posebno, skromnost i neposrednost, preuzimanje krivice za neuspjeh, preuzimanje odgovornosti, nepostojanje alibija, bez opravdanja za sebe i svoje, kao nešto na šta smo navikli i podrazumijeva se. Jokić sija i faliće nam, do naredne NBA sezone.

''Odmoriću koji dan, možda nedjelju, vjerovatno, mjesec, ne znam, pokušaću što više mjeseci da odmorim, jer znam, kad krenem opet, moram da radim naporno da bih sljedeće sezone bio bolji'' – rekao je Nikola Jokić poslednjeg dana druženja sa medijima u ovoj sezoni.

Još bolji, pa kako i potpuno čudno za momka koji je za kratko vrijeme stao rame uz rame sa najvećima od svoje vrste. Vjerovatno je mislio da će naučiti kako da ne polomi mikrofon.

Pročitajte još:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari