3
min read
A- A+
Pročitano

FOS priča: Percepcija mladih se mijenja kad shvate šta sve vršnjačko nasilje podrazumijeva

04/09/2019 - 10:39
Autor:Danilo Ajković
1302 pregleda

“Najgore je bilo između časova, na velikim i malim odmorima. Tada nije bilo nastavnika da me zaštite, već sam u hodnicima i u dvorištu bila žrtva svojih drugarica iz odeljenja koje nisu željele da se druže sa mnom, već su me svakodnevno ismijavale.”

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Ovako za FOS o svojim prvim srednjoškolskim danima u jednoj od podgoričkih škola govori sada sedamnaestogodišnja Jelena. Nakon što se ohrabrila da razrednoj i roditeljima kaže šta se dešava, maltretiranje je prestalo.

“Iz ličnog iskustva vidim da mladi u Crnoj Gori su spremni da govore o problemu vršnjačkog nasilja. Ali, kada govore o tom problemu rijetko kada govore o sebi, ukoliko su oni bili žrtve nasilja, dok sa druge strane otvoreni su da razgovaraju o tuđim problemima”, kaže saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje i dugogodišnji koordinator Omladinske grupe Miloš Knežević.

CGO
Mladi u zajedničkim aktivnostima prilikom pohađanja Škole mladog liderstva

Knežević smatra da mladi još uvijek u potpunosti ne razumiju koji su to oblici vršnjačkog nasilja, kako se ono ispoljava, a najveći problem od svega je taj što, kako kaže, još uvijek ne znaju kako da prepoznaju ovu pojavu.

“Mladi još uvijek žive pod uticajem stava da je tema vršnjačkog nasilja tabu tema i da se o tome, naročito iz ličnog primjera, ne smije puno govoriti prvenstveno iz straha, osude sredine i slično”.

Djevojka sa početka priče navodi da joj je osjećaj nepripadanja i izolovanosti najteže padao.

“Zato sam i razmišljala da se preselim u neku drugu školu, gdje se neću osjećati tako usamljeno. Ipak, uz pomoć psihologa shvatila sam da ne smijem da bježim i dozvolim da mi se nešto slično dogodi i na nekom drugom mjestu.”

Miloš Knežević
Knežević poziva mlade da se povjere nekome u koga imaju povjerenja

Knežević navodi da su mladi donekle upoznati kome se mogu obratiti ukoliko dođe do nasilja i kod koga tražiti podršku u tom slučaju.

“Kao primjer uglavnom navode nastavnike/profesore. Ono što jeste problem je taj da nasilje prijavljuju samo onda kada dođe do fizičkog kontakta, što jasno govori o tome da još uvijek ovaj problem ne percipiraju na pravi način. Takođe, rijetko kada razgovaraju sa roditeljima, a najčešće o tome razgovaraju sa vršnjacima koji ne znaju baš na pravi način kako da riješe taj problem”, ističe Knežević.

On navodi da su međusobni odnosi mladih koji učestvuju na CGO programima i te kako podržavajući i da se u potpunosti razumiju.

“Iako postoje određene „razmirice“ među njima, uvijek se trudimo da radimo na rješavanju istih kako bi stvorili harmoničnu atmosferu za rad, druženje, razmjenu mišljenja i slično”, navodi Knežević i dodaje:

“Svakako kroz sve programe koje organizujemo sa mladima trudimo se da pokrijemo temu kako vršnjačkog nasilja, tako i konflikata i mirnog razrješenja konflikata. U tim trenucima razgovaramo sa njima da ukoliko žele da riješe određene konflikte rade na taj način da argumentovano iznesu svoje stavove, da uvijek poslušaju suprotnu stranu i da ni u kom slučaju ne napadaju osobu već problem koji je nastao”.

CGO
Mladi u zajedničkim aktivnostima prilikom pohađanja Škole mladog liderstva

Zanimljivo je, naglašava Knežević, da se u potpunosti mijenja percepcija mladih kada saznaju šta sve vršnjačko nasilje podrazumijeva.

“Ono što je posebno zanimljivo jeste da u tim situacijama iskažu veću spremnost da u budućnosti proaktivnije djeluju kada je ovaj problem u pitanju. Žele da se više uključe u edukativne programe kako bi što više saznali o tome, ali žele i da stečeno znanje i vještine primijene u razrješenju ovog problema”.

Ipak, upozorava i da je škola kao obrazovna ustanova podbacila u pogledu ove problematike.

“Svjedoci smo da upravo najveći broj slučajeva nasilja među mladima dešava se upravo u školama i školskim prostorijama. Nastavnici nijesu na pravi način obučeni da prepoznaju moguće pojavljivanje nasilja i da, shodno tome, isto spriječe blagovremeno i na pravi način. Dodatno, same obrazovne institucije su izgubile svoju vaspitnu notu, već se primarno fokusiraju na obrazovanje.”

Nerijetko se dešava da se za rješenje ovog problema, naročito ako se neki oblik nasilja vrši u kontinuitetu, upravo predlaže promjena odjeljenja, škole pa čak i grada.

“Ono što me posebno zabrinjava, da ovakvi „prijedlozi“ dolaze upravo iz obrazovnih institucija tj. škola koje misle da će se određeni problem tako riješiti. Ovim postupkom upravo se produbljuje ovaj problem, neadekvatno se rješava i veoma često ponavlja. Shodno tome, važno bi bilo da se razgovara o samom problemu, kako je do njega došlo, kako ga adekvatno riješiti i ukazati na sve one posljedice koje se javljaju ukoliko se to ne uradi”, zaključuje Knežević.

Jelena, pak, poziva mlade da se obrate nekome u koga imaju povjerenja i da sa njim podijele ono što ih muči.

“Time će prevazići stid i osjećaj manjka vrijednosti, i sjutra će izrasti u zrele ličnosti koje prihvataju sebe sa svim vrlinama i manama koje imaju”, zaključila je u našem razgovoru.

Pročitajte još:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari