Društvo

Infos

&quot;Grupno-analitičkim pristupom stiče &nbsp;se mogućnost da se bolje razumiju svoja osjećanja, kao i da odnose u kojima se nalaze mame sagledaju iz novog ugla.&nbsp;&nbsp;U grupi, njeni članovi zajedno kreiraju prostor u kome mogu slobodno da se iskažu sva svoja osjećanja i&nbsp;da se misli o njiima. Tokom kontinuiranog rada (vrijeme boravka &nbsp;u grupi je minimum godinu dana) grupa&nbsp; pomaže da &ldquo;obradimo&rdquo; svoja neugodna i bolna iskustva i da se dublje povežemo sa na&scaron;im unutra&scaron;njim osjećanjima&quot;, pojasnila nam je Ivana.

Navodi da se grupna psihoterapija za mame&nbsp;realizuje se jednom&nbsp;nedjeljno u trajanju od 90 minuta.&nbsp;To je, dodaje,&nbsp;primijenjena poluotvorena grupa, a pristup je analitički.

Sa Ivanom smo razgovarali i koje su to pote&scaron;koće sa kojima se najče&scaron;će susrijeću majke koje imaju bebe starosti do 18 mjeseci.

<figure class="image"><img alt="" height="1078" src="https://www.api.fosmedia.me/images/c9e24e768ee10db4c58b5df59ba0428f3-rszd.jpg" width="1080" />
<figcaption>Instagram</figcaption>
</figure>

&nbsp;

U toku vi&scaron;egodi&scaron;njeg iskustva u radu sa mamama, kako putem psiho-edukativnih radionica koje realizujem u okviru &quot;Udruženja Roditelji&quot; tako i u psihoterapeutskom radu, susrećem se sa različitim pote&scaron;koćama kroz koje mame prolaze. Roditeljstvo jeste životni period koji nosi sa sobom niz promjena, i čak ako nam je prije toga&nbsp; bilo blisko &scaron;ta roditeljstvo jeste i kakve promjene nosi sa sobom ili nije, kada nam se roditeljstvo desi i kada beba dođe kući iz porodili&scaron;ta ulazimo u jedno posve novo iskustvo koje zna da bude veoma zahtjevno i ne ba&scaron; tako lako, posebno u prvim bebinim danima.

&quot;U tom periodu&nbsp;mogu biti prisutna&nbsp;različita osjećanja, kao recimo osjećanje nesigurnosti (da li sve dobro radim) ili zabrinutosti (da li je beba napredovala), kao &scaron;to se može&nbsp;javiti i osjećaj&nbsp; tuge. Bitno je da uvažimo ova osjećanja - da normalizujemo da&nbsp;mame mogu da se ovako osjećaju u ovom periodu. U suprotnom de&scaron;ava da se kod novopečenih mama javi&nbsp;osjećaj krivice, ili griže savjesti jer nije &quot;najsrećnija mama na svijetu&quot; u tom momentu ili zato &scaron;to ne&nbsp;uživa u svakom ternutku sa svojom bebom&quot;.

Ivana ističe i da mame&nbsp;često očekuju od sebe previ&scaron;e, tako u danu sa bebom očekuju da mogu da postignu sve ili većinu onih obaveza koje su postojale i prije bebe, naročito kućnih.&nbsp;

&quot;Mislim da je veoma važno imati na umu da dan sa bebom može biti i jeste često nepredvidiv, i da je preporuka da se krene prije iz pozicije &quot;Poku&scaron;aću da danas uradim to i to jer ne znam kakav će biti bebin ritam danas&quot;, nego &quot;Moram da uradim to ne&scaron;to&quot;. Ukoliko ne urade sve sa njihovog zami&scaron;ljenog spiska,&nbsp;mame u tim situacijama imaju doživljaj neuspjeha, praćen unutra&scaron;njom kritikom&quot;, smatra ona.

Podvlači da bi trebalo razumjeti da dan sa bebom vrlo često nosi neku spontanost i određenu nepredvidljivost.

Majke na dru&scaron;tvenim mrežama&nbsp;često osuđujuće nastrojene&nbsp;

Zbog toga, nagla&scaron;ava da je važno da o roditeljstvu razgovaramo iz ugla svakodnevnice - kako izgleda dan sa bebom i &scaron;ta on sa sobom nosi.&nbsp;

&quot;U suprotnom mame sjede kod kuće, u pidžami često ne stignu da operu kosu, gledaju sadržaj koji prikazuje roditeljstvo bez svega onoga &scaron;to one proživljavaju u danu.&nbsp;Nekada mame takav sadržaj doživljavaju da one ne&scaron;to ne rade dobro. Ustvari roditeljstvo na dru&scaron;tvenim mrežama nije prikazano u svojoj sveobuhvatnosti i komunicira &scaron;ta sve ono nosi sa sobom&quot;.

<figure class="image"><img alt="" height="894" src="https://www.api.fosmedia.me/images/b397a1008e5fd3df26639522a896254e9-rszd.PNG" width="1269" />
<figcaption>EPA</figcaption>
</figure>

Na&scaron;a sagovornica podsjeća da dru&scaron;tvene mreže,&nbsp;posebno neke od njih, imaju tendenciju da prikažu tu ljep&scaron;u stranu pa je tako kada je u pitanju i roditeljstvo.&nbsp;

&quot;Takođe, moram da skrenem pažnju da na dru&scaron;tevnim mrežama postoje grupe namenjena mamama, u kojima veoma često mame u komentarima znaju da budu veoma kritične ili osuđujuće prema drugim mamama jer postoji razlika u mi&scaron;ljenju ili pristupu roditeljstvu.Mislim da je i to prostor na kome mora da se radi i razvija neka vrsta uvažavanja različitosti i neke vrste tolerancije jednih prema drugima&quot;.

Tata ne može da doji, ali sve ostalo - može

Uloga partnera kao aktivnog, prisutnog i uključenog tate je ne&scaron;to &scaron;to je neophodno od&nbsp; prvog dana kada beba dođe kući, jasna je Ivana. 

&quot;Važno je da razumijemo da se odnos&nbsp; bebom se uspostavlja&nbsp; od prvog bebinog dana, kontaktom kože o kožu, dodirom, toplim glasom .. Znamo da tata&nbsp; ne može da doji bebu ali&nbsp; zato&nbsp; može&nbsp; sve ostalo.&nbsp;Može da nosi bebu, priča sa njom, tepa joj, presvlači, kupa. Uključenost partnera je veoma važna i doprinosi da se mama ne osjeća usamljeno u roditeljstvo i da je sva odgovornost u vezi bebinog razvoja i nege bebe&nbsp; samo na njoj&quot;.

<figure class="image"><img alt="" height="720" src="https://www.api.fosmedia.me/images/a6abff2ab372bf93144b815d7cf111a9-rszd.jpg" width="1280" />
<figcaption>Foto: Ilustracija,&nbsp;jglobitelj.hr</figcaption>
</figure>

Kreiranje podržavajućeg okruženja, dodaje ona,&nbsp;jeste ne&scaron;to na čemu trebamo da radimo kako na nivou zajednice, tako i na nivou institucija. Važno je, kaže na&scaron;a sagovornica, da se razumije da je žena već kada ostane u drugom stanju&nbsp;u stanju neke povi&scaron;ene senzitivnosti, koja je najintenzivnija kada dođe vrijeme, period&nbsp; za porođaj.&nbsp;&nbsp;

&quot;Važno je da kroz institucije ali i kroz zajednicu kreiramo podržavajuće okruženje za nekoga ko se osjeća ranjivo, nesigurno, zabrinuto. Mene zabrinjava &scaron;to kao da postoji neka distanciranost ljudi jednih prema drugima, otuđenost. Susrijećemo se da mama stoji u redu sa bebom u prodavnici ili sa malim djetetom, ali da iz zaokupljenosti sopstvenim ne uviđamo mogućnost da reagujemo,&nbsp; da pustimo mamu sa bebom preko reda.&nbsp;Mami može veoma da znači, taj na&scaron; mali gest&quot;.

Autorka programa &quot;Da mama bude dobro&quot; navodi i da treba da znamo kada koristimo koji termin kada je u pitanju definisanje na&scaron;eg stanja.&nbsp;

&quot;Kada koristimo termin postporođajna depresija važno je da budemo oprezni jer moramo razlikovati postporođajnu tugu koja se javlja kod većine mama u periodu posle porođaja&nbsp; (oko 80%) traje nekoliko dana praćena je promjenom raspoloženja, povećanom&nbsp;ranjivo&scaron;ću, plačljivost, dok postporođajna depresija&nbsp; može se javiti u okviru do godinu dana od rođenja djeteta, javlja se u mnogo manjem broju (10-15%) i praćena je osjećajem beznadežnosti, bespomoćnosti, izaraziti osjećaj tuge, smanjena funkcionalnost&quot;, pojasnila je Ivana.

&quot;Ono &scaron;to je važno jeste da kada se prepoznaju simptomi postoprađajne depresije, kada vidimo da se borimo sa nekim stanjem koji dugo traje sa kojim ne možemo sami da se izborimo, da je važno da u tom slučaju konsultujemo stručnjaka i zatražio stručnu pomoć&quot;, zaključila je ona u razgovoru za FOS.