5
min read
A- A+
Pročitano

Kad Kanađanin ''ljubi'' Crnu Goru: ''Dragocjenost Nikšića njegovi su ljudi''

16/10/2020 - 12:05
Autor:Fos Media
1249 pregleda

Internet veza Lagoš – Nikšić, korektna je sa portugalske strane. U pozadini zvučne slike Atlanskog okeana, životna priča sagovornika uz zamaman krug talasa. Naime, dok se obavlja ova kulturološka, dragocjena razmjena iskustava, u kojoj su zajednički imenitelj Nikšić i Crna Gora,Kanađanin, Amaži Patrik Kamačo, šeta portugalskim plažama i autoru ovih redaka poklanja ''neponovljiv izlazak sunca'' Pirinejskog poluostrva. Pet puta vraćanja na ove ''balkanske grane'' nije mu dovoljno, jer ostavio je, srce i prijatelje, što je stekao u Gori Crnoj,a kako kaže, suština putovanja svijetom nije broj država, nego broj spona ljudskih.

aa

Privatna arhiva

Latinska Amerika i dalje ''lajt motiv'' životnog putovanja

Svjedoči da je oduvijek putovao. Sa 16 kroz rodnu Kanadu, sa 18 posjetio Evropu po prvi put. Tri godine prije zvanične, sa 52 godine, odlazi u raniju penziju, dok dvije godine štedi se novac za jedan krug oko svijeta. Učitelj po zanimanju, ovaj 65- godišnji Kanađanin voli da otkriva nove stvari, neprestano uči i doživljava nove avanture, a razlike u kulturi, inspirišu ga prije svega.

''Dok putuješ, proživljavaš predivnu avanturu, koja je fokusirana na nekoliko osnovnih elemenata: upoznavanje novih ljudi, nove kulture, razlike u religijama, istorijska pozadina naroda kojeg posjećuješ... Još jedna od bitnijih odrednica je da dok putuješ, osjećaš se apsolutno slobodnim. Ta sloboda ti daje priliku da osjetiš nešto veliko u svom životu. Folklor, hrana, način na koji se oblače ljudi iz različitih kulutra jeste za bivšeg učitelja velika motivacija za putovanjem. Kada sam se penzionisao, imao sam plan da odem na jednogodišnje putovanje. Cilj - 10 država svijeta; 3 zemlje Latinske Amerike, 3 Azije, 2 u Sjevernj Africi i 2 u Evropi. Ali okolnosti se mijenjaju dok putuješ. Poslije prve godine, i dalje smo bili u Latinskoj Americi, tako da je Meksiko prva zemlja koju sam posjetio. Nijesmo mogli da ostanemo tamo, jer je uragan pogodio tu zemlju, pa su se desile kompikacije'', prisjeća se sagovornik Fos-a, dodajući da su okolnosti u tom periodu bile takve, da je bilo potrebno prilagoditi se i biti neprediv. Na kraju je otišao u zemlje koje nijesu bile u planu, poput Nikaragve i Gvatemale, ali priznaje da je i to bilo korisno iskustvo.

'Mislili smo da je naša posjeta Latinskoj Americi trajala tri mjeseca, kad se ono ispostavilo da je u pitanju čitava godina'', cijeni Amaži.

Crna Gora – po slučajnoj preporuci

Za Crnu Goru, nije imao predjašnje iskustvo i znanje. Po preporuci prijatelja odlazi u Hrvatsku, tamo sreće ljude koji mu preporučuju Bosnu i Hercegovinu, a na insistiranje poznanika iz Turske, odlučuje da posjeti Budvu, Freedom hostel i Crnu Goru.

Privatna arhiva

Privatna arhiva

''Ja sam mu odgovorio: Ali nemam planove da odem tamo''. Medjutim, on je insistirao i kazao da tamo postoji '' Freedom hostel'',koji se mora doživjeti, ta energija, vajb.Nakon nedelju dana provedenih u Sarajevu i konstantnog insistiranja da moram otići u Budvu, na kraju sam pristao.Otišli smo u Budvu, ostao sam nekih nedjelju dana prije povratka u Švajcarsku. Imao sam odličnu priliku da se povežem sa Milutnom, Rankom i Nikolom koji su radili tamo. Ti momci su, mogu reći ambasadori Crne Gore'', radostan je sagovornik dok se prisjeća, priznaje, pomalo naivnih početaka, upoznavanja sa zemljom našom, dodajući da je znao za Jugoslaviju, ratove, a po njegovom mišljenju, zahvaljujući srpsko - kanadskom dokumentrcu ''Težina lanaca'', dodatno se edukovao i naučio o ovoj bogatoj i zamršenoj istoriji Balkanskog podneblja. Pored Freedom hostela koji smatra najboljim u kom je bio tokom svojih

putovanja, Kotora, magičnog Perasta, druželjubivog Nikšića, poseban impuls dobio je od Žbljaka i Dumritora, kao najdragocjenijeg iskustva.

''Volio bih da imam kolibu tamo'', naglašava Amaži.

''Stvarno volim Nikšić zbog ljudi u tom gradu''

Od tada je bio pet puta u Crnoj Gori. Prva posjeta desila se u septembru 2013, i samo Budva. Ali u aprilu 2014, avgusta 2015. godine, septembra 2016., septembra 2019- ta,hirurški tačno i precizno, pored svih ljepota Černogorje, vraćao se gradu pod Bedemom.

Privatna arhiva

Privatna arhiva

''Sve ljude koje sam sreo, a bili su mi zanimljivi, sjajni, ili su iz Nikšića, ili iz Beograda. Tokom drugog dolaska u Nikšić, bio sam u Milutinovom i Rankovom Note hostelu u Nikšiću. Zahvaljući njima upoznao sam ljude koji su baš poput njih. Toliko dobre energije, na mene je ostavilo odličan utisak. Kada me pitaju šta voliš da posjetiš u Crnoj Gori, ja kažem, naravno, plaže u Budvi, Kotor, Sjever, iskustvo planinarenja....Ali stvarno volim Nikšić, jer volim ljude u tom gradu'', govori sagovornik Fos-a.

Slaviti život pjesmom u gradu pod Bedemom

Prva posjeta u koju su ga odveli njegovi nikšićki prijatelji, bio je manastir Ostrog. Nakon prvog puta, uvijek se vraćao Ostrogu, i šetanju kroz, kako kaže ''Začaranu šumu'', do ove svetinje.

'' Nešto magično se tu dešava. Pored toga, jedne godine Ranko me odveo na Lejk fest. O moj Bože...Vikend odlične muzike, žurke, upoznavanja novih ljudi, pomalo i piva. Bir fest u Beogradu je sjajan, ali i Lejk fest je doživljaj i iskustvo. Međutim, ono najjače što je na mene ostavilo utisak je kad bih izašao sa Rankom u nikšićke lokale. Ono što mi je bilo zanimljivo jeste činjenica da čim bi ušli u neki kafić, ljudi bi samo pjevali. To me podsjetilo na Montreal prije par godina... Svi znaju riječi pjesme, ili jedna pjesma počne od strane jednog čovjeka, svi se pridruže. Mislim se:'' Ovo je život.Slaviš život pjesmom. O Bože, Nikšić je fenomenlan. Sam me Bog poslao ovdje.''. Nikšić nema turističke ture koje ćeš naći u Kotoru, Budvi, ali ima taj kulutrološki, nesalomljiv začin ove države'', ocijenio je Amaži.

Privatna arhiva

Privatna arhiva

Ne putuje zbog štambilja u pečatu

Na pitanje koliko je zemalja obišao, brojčanu informaciju kategorično odbija. Ne putuje radi suve brojke već radi iskustva i stvaranja prijateljstava.

''Po mom mišljenju, ako ne provedem makar mjesec dana u zemlji, onda je nijesam ni posjetio. Čak ni to nekad nije dovoljnoo. Zato sam u Crnu Goru bio pet puta. Ne moram da obidjem sve zemlje svijeta. Bitnije mi je da stvorim spone, veze sa ljudima. Toliko sam srećan što znam ljude u Crnoj Gori, tebe koja ćeš ovim intervjuom zabilježiti kakav je osjećaj jednog stranca kada upoznaje zemlju poput Crne Gore'', emotivan je sagovornik.

Duge portugalske šetnje

Trenutno je u Portugalu. U zimskom periodu posjetio je, po ustaljenom receptu ''makar mjesec dana''. četiri države za četiri mjeseca – Kambodža, Tajland, Mijanmar, Indija. Vraćao se u Španiju, jer je želio da učestvuje u Svetoj Nedjelji, ali Španija se zatvorila zbog corona virusa, pa je poslije dinamičnih putovanja, ''završio'' u Porutgalu. Tamo je od marta mjeseca i lijepo mu je.

''Imali smo tri mjeseca karantina, ali nije to bilo toliko loše, jer smo imali pravo na jednu šetnju dnevno, tako da sam obično imao jednu vrlo duuugu šetnju svakog dana. (smijeh). Ovdje, tokom ljeta, ima mnogo turista. Zbog situacije sa pandemijom, to je sada smirenije.Dakle, ovdje u Lagošu, šetam svakog jutra po pet kilometara, šest je predivnih plaža za doživjeti.Naime, ovog jutra sam prepješačio pet kilometara dok pričam sa tobom'', slikovit je Amaži.

I dalje se povezuje sa ljudima kriz razgovor, osmjeh

Teško je pričati o budućim planovima, jer se sada granice konstantno otvaraju, pa zatvaraju.Njegov plan je da naredne nedjelje ode u Meksiko, da posjeti Južnu Ameriku i to u zemlje koje će se, nada se otvoriti prije zime.

'' Nadam se da će zemlje početi da se otvaraju, jer mi je cilj da odem u Urugvaj,pošto sam u Lagošu stekao prijatelje koji su sada u Brazilu. Komplikovano je praviti planove u ovom trenutku pandemije. Nemam strah od korone. Zdrav sam, imam 65 godina. Šetam od 10 do 12 kilometara dnevno, upražnjavam jogu, jedem zdravu hranu. Iako dobijem virus, moj imuni sistem će me zaštititi'', siguran je Amaži, akcentujući da su mu, kao osobi koja voli da se druži, iskustvo karantina u Portugalu, prva tri mjeseca od marta, bila izazovna.

Privatna arhiva

Privatna arhiva

'' Kada bih imao pravo na jednu šetnju, nijesam sretao ljude, osim mojih komšija koji su u Brazilu sada. Naime, ja sam vrlo druželjubiva osoba, pa mi je bilo teško što ne mogu da se povežem sa ljudima. Sada se mora držati fizička distanca, maske, nema diranja. To je komplikovano, jer imam i Latino krvi. Volimo da se dodirujemo, ljubmo, igramo, imamo kontakt. To je bilo najteže prilagodjavanje. Ali dobro. I dalje mogu da se povezujem sa ljudima kroz moje poklone,osmjeh, dobar razgovor''zaključuje Amaži poslije dobrog razgovora, makar i preko žice, koja sa ove ''balkanske strane'' često puca. Amaži, ili na samarjanskom ''Slobodan'', slobodno krstari zemljama svijeta i u ovom trenutnom, pandemijskom smislu. Jer od malena je, ističe ''travel bug''.

Milena Radonjić

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari