5
min read
A- A+
Pročitano

Kotorski sud na internetu objavljuje imena osoba koje su prisilno smještene na psihijatriji u Dobroti

30/10/2018 - 7:00
Autor:Danilo Ajković
4448 pregleda

Osnovni sud u Kotoru, koji je nadležan da odlučuje o prisilnoj hospitalizaciji građana u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, na svom sajtu objavljuje puna imena i prezimena građana koji su prisilno smješteni na liječenje.

Foto: FOS Media

Foto: FOS Media

Sudovi su dužni da prilikom objavljivanja odluka vode računa o zaštiti ličnih podataka, odnosno da anonimiziraju sve odluke, kako to nalaže Sudski poslovnik i Zakon o zaštiti ličnih podataka.

Zbog ovakvog postupanja suda je institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, na čijem je čelu Šućko Baković, pokrenula postupak po službenoj dužnosti nakon obraćanja FOS-a.

„Obavještavamo Vas da nismo imali saznanja o okolnostima na koje ste ukazali. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore na osnovu ovih saznanja formiraće predmet po službenoj dužnosti“, saopšteno je FOS-u iz ove institucije koja je nadležna za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

I direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Čedomir Mitrović kazao je FOS-u da će provjeriti činjenično stanje.

„Agencija za zaštitu ličnih podataka nije u saznanju da se na sajtu Osnovnog suda u Kotoru nalaze javno objavljeni podaci osoba koje su smještene u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Dobroti. Vaše pitanje ćemo tretirati kao inicijativu za vršenje nadzora, tako da će kontrolori Agencije, shodno odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, utvrditi činjenično stanje“, navodi se u odgovoru Mitrovića.

Da stvar bude gora, imena pacijenata koji su prisilno smješteni na psihijatrijsko liječenje objavljivani su u dužem periodu - tokom 2017. i 2018. godine, te sa sa time ko „leži“ u Dobroti mogao upoznati bilo koji radoznali građanin, stranka suda ili neko drugo lice.

Tako, poslodavac može saznati prostim ukucavanjem imena na internetu da li je njegov budući zaposleni bio u prošlosti hospitalizovan na psihijatriju prisilno, iako je možda sada sasvim dobrog zdravstvenog stanja.

Prema podacima Akcije za ljudska prava, u 90 odsto slučajeva prisilno hospitalizovani pacijenti ili u roku do 30 dana budu otpušteni iz Bolnice ili izraze spremnost da se dobrovoljno liječe, pa u tom svojstvu nastavljaju da borave u Bolnici.

Nakon što je FOS uputio pitanja kotorskom sudu, na ista nisu odgovorili, ali su zato kasno sinoć dio odluka sa imenima i prezimenima pacijenata uklonili sa sajta, a dio su anonimizirali.

Povodom ovakve prakse kotorskog suda advokatica Marija Radulović za FOS kaže da javnost suđenja, pa samim tim i javno objavljivanje sudskih odluka, predstavlja garanciju za ostvarivanje prava na pravično suđenje, zagarantovanog članom šest Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

„Javnim objavljivanjem odluka svakako se omogućava transparentnost i kontrola rada sudova, i ujedno doprinosi ujednačavanju sudske prakse. Međutim, u cilju zaštite prije svega prava na privatnost, potrebno je razlučiti privatnu od javne sfere, i osigurati zaštitu ličnih podataka učesnika u sudskim postupcima, posebno u odnosu na javno objavljene sudske odluke u kojima se navode njihovi podaci o ličnosti“, kaže Radulović.

Ona objašnjava da u odnosu na dostupnost sudskih odluka javnosti, Zakon o sudovima propisuje da se ,,način vođenja evidencije sudske prakse i objavljivanja odluka utvrđuje Sudskim poslovnikom”, dok je Sudskim Poslovnikom propisano da se ,,sve pravosnažne odluke redovno anonimiziraju (što podrazumijeva izmjenu i izostavljanje ličnih i drugih podataka u sudskim odlukama), i objavljuju na internet stranicama sudova.”

„Važno je napomenuti da bi sudovi, prilikom objavljivanja odluka na svojim internet stranicama, trebali primjenjivati Pravilnik o anonimizaciji podataka u sudskim odlukama. Međutim, ono što je evidentna praksa, jeste da gotovo polovina sudova u Crnoj Gori na svojim internet stranicama nema objavljene Pravilnike o anonimizaciji, a među njima ni Osnovni sud u Kotoru, na čije sporne javno objavljene odluke ste ukazali“, kaže Radulović.

Potvrda postojanja društvene stigme

Radulović podsjeća da je Sudskim poslovnikom propisana obaveza anonimizacije svih pravosnažnih odluka, dakle, bez predviđenih izuzetaka, što čini još očiglednijom zloupotrebu obrade ličnih podataka od strane sudova kada su u pitanju posebno ranjive kategorije lica, i posebne kategorije ličnih podataka, kao što su podaci koji se odnose na zdravstveno stanje ovih lica.

„Ono što postaje evidentno kada su u pitanju ovakvi slučajevi, jeste da je neophodno podizanje stepena svijesti, u cjelokupnom društvu o vrijednosti i značenju zaštite ličnih podataka, kao i o uvidu u temeljna načela i standarde na kojima se ta zaštita temelji. To je polazna osnova koja bi trebala osigurati da se ovom pitanju pristupi profesionalno i odgovorno, naročito od strane pravosudnih organa, koji bi trebali pružati punu pravnu zaštitu posebno osjetljivim i ranjivim kategorijama lica“, kaže u razgovoru za FOS.

Ona kaže da odgovornost u pristupanju problemu zaštite ličnih podataka u krajnjem za cilj treba da ima ne samo shvatanje značenja ove zaštite, nego omogućavanje ostvarivanja osnovnih ljudskih prava pojedinaca, koje je, kako navodi, u ovom slučaju svakako izostala.

Podsjetimo, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, koji je, sa svojim izmjenama i dopunama, u primjeni gotovo punih deset godina, jemči zaštitu podataka o ličnosti, sa posebnim akcentom na zaštitu ovih prava u skladu sa principima i standardima sadržanim u u potvrđenim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava.

„Međutim, sasvim sam sigurna da bi, detaljnijom analizom primjene Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, postalo upitno u kojoj mjeri su rukovaoci podacima o ličnosti upoznati čak i sa samim značenjem izraza iz ovog Zakona. Mišljenja sam da su građani u još manjoj mjeri upoznati sa pravima sadržanim u ovom Zakonu i mogućnostima za njihovo ostvarivanje. U konkretnom slučaju, praksa sudova u odnosu na objavljivanja podataka o ličnosti u odlukama suda koja se odnose na smještaj mentalno oboljelih lica u psihijatrijsku ustanovu, svakako predstavlja drastično kršenje prava ovih lica, koja samo potvrđuje postojanje društvene stigme i nedovoljnog razumijevanja i znanja o pravima mentalno oboljelih lica kao posebno ranjive kategorije“, kaže Radulović.

Ono što je karakteristično, jeste da bi i Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, trebao omogućiti ostvarivanje prava i sloboda ovih lica u skladu sa međunarodnim dokumentima i opštim pravilima međunarodnog prava.

„U praksi, međutim, nerijetko srijećemo slučajeve u kojima čak postupajući tužioci i sudovi, ignorišu potrebu da se utvrdi postojanje uračunljivosti kod okrivljenog, već postupanje mentalno oboljelog lica kvalifikuju kao ,,posebnu upornost i bezobzirnost u izvršenju djela”, što u krajnjem vodi ka tome da se mentalno oboljelom licu određuje i produžava pritvor, umjesto smještaja u specijalizovanu psihijatrijsku ustanovu. Sve ovo je potvrda ili nedovoljnog znanja i razumijevanja prava ove kategorije lica u sudskim postupcima, ili sveopšte nedovoljne senzibilnosti društva. Ono što je međutim, sasvim očigledno jeste da u svim ovim slučajevima u krajnjem izostane profesionalna odgovornost nadležnih za ovakvo postupanje“, objašnjava Radulović.

Treba istaći da se lični podaci ne mogu obrađivati u većem obimu nego što je potrebno da bi se postigla svrha obrade niti se mogu obrađivati na način koji nije u skladu sa njihovom namjenom. Objavljivanje ličnih podataka mentalno oboljelih lica, bez prethodne anonimizacije, u rješenjima kojima se istima postavljaju advokati po službenoj dužnosti svakako nije neophodno za postizanje svrhe obrade.

„Ukazujem da je obaveza rukovaoca zbirke ličnih podataka (u ovom slučaju predsjednika suda) da obezbijedi tehničke, kadrovske i organizacione mjere zaštite ličnih podataka od objavljivanja i zloupotrebe. Štaviše, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti propisuje kazne za prekršaje za odgovorna lica u državnim organima, učinjene kršenjem odredaba o zaštiti podataka o ličnosti. Takođe, ovim Zakonom propisana je i odgovornost za naknadu štete rukovaoca zbirke ličnih podataka u skladu sa opštim pravilima o naknadi štete, za štetu koje je lice pretrpjelo zbog povrede prava propisanih ovim zakonom. Meni, iz dosadašnjeg rada i prakse, međutim, nije poznat slučaj da je bilo koji sud, niti predsjednik suda, odgovarao za naknadu štete zbog kršenja prava propisanih Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti“, zaključila je Radulović u razgovoru za FOS.

Pročitajte i ovo:

 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari