5
min read
A- A+
Pročitano

Odlazak mladih iz zemlje – stvar percepcije ili realnost (FOS VIDEO)

30/03/2020 - 16:39
Autor:Fos Media
13057 pregleda

Koliko ste puta čuli parole poput „Mladi su budućnost zemlje“ ili „Na mladima svijet ostaje“? No, koliko smo kao društvo zaista uradili da mladi osjete težinu tih riječi i njihovu primjenu u praksi?

Foto: Ilustracija

Ilustracija, foto: FOS Media

Mladi posljednjih godina šalju jasne poruke koje su prilično zabrinjavajuće i ukazuju na postojanje problema.

Pogledajte prilog:

 

"Planiram da idem odavde. Bolji je život gore, više toga može da se uradi i ono što napravim može da ostane meni, umjesto da dajem koje kome i ne moram da razmišljam o tome šta će se desiti sjutra", kaže naš sagovornik Kosta (26).  

„Problem je što se ovdje ne cijeni znanje...A ko ode i vidi standard i kulturu nikad se više ne vrati, osim na odmor", kaže jedan od naših čitalaca.

"Apsolutno sam razmišljao o odlasku vani, čak sam i bio četiri godine u Americi i silom prilika došao sam nazad ovdje u Srbiju da nastavim da studiram. I dalje razmišljam da idem, ali to je sve u budućnosti, zavisi od mnogo faktora" - Boris (24).

"Školuješ se, budeš među najboljima, završiš sve u roku odričeš se svega da bi napredovao i onda dođeš i kaže ti ođe je početna plata 300 eura..."

Međutim, ima i onih koji cijelu situaciju vide potpuno drugačije.

"Kontam da većina ljudi ovdje misli - ja dolazim u Njemačku, i kada dolaziš gore ovako na granici imaš veliki znak i piše, na primjer, Aleksandre samo smo tebe čekali da dođeš i da ti damo posao. Znaš, ljudi u Srbiji obično misle da je to tako. Mislim, ne samo u Srbiji, nego generalno u cijelom regionu, da njih tamo negdje posao čeka, da oni ovdje mogu da odrade minimum i da je tamo sve zlatno i najbolje. Ljudi su glupi, to ne fukcioniše tako. Znam dosta njih koji su otišli i brže su se vratili nego što su otišlli" - Jovan (28).

Iako ne postoje sistematski niti precizni podaci, istraživanja pokazuju da je prosjek godina onih koji napuštaju Srbiju 28 i po, a svaki peti ima visok stepen obrazovanja.

Ministarka u Vladi Srbije zadužena za populacionu politiku, Slavica Đukić Dejanović, pojašnjava da su do tih podataka došli sprovodeći, zajedno sa Republičkim zavodom za statistiku, projekat u kojem je učestvovalo 11 hiljada studenata.

"Prvo što nas je iznenadilo jeste to da i ako je istraživanje bilo planirano na duži period mi smo ga brzo završili jer je 11 hiljada studenata na vrlo zahtjevni upitnik brzo odgovorilo, trebalo ga je popunjavati, 40-ak minuta. Dakle mladi su poslali poruku da žele da u ovom pitanju učestvuju i da kažu svoj sud i šta su rekli: Svaki četvrti planira da napusti Srbiju, odnosno skoro jedna trećina planira da napusti zemlju, ali od tog broja neki bi pod nekim okolnostima i ostali. Dakle, oni završavaju studije da bi otišli", dodaje ministarka.

Studija o mladima u državama jugoistočne Evrope je pokazala da se polovina mladih u Crnoj Gori nosi mišlju i željom da emigrira iz zemlje. Za četvrtinu njih je ta želja jaka, dok isti procenat mladih ima umjerenu želju da napusti zemlju na duže od pola godine.

Alarmantnije podatke pokazalo je istraživanje kancelarije Vestminsterske fondacije za demokratiju u Crnoj Gori.

Ipak, nadležni upozoravaju da je u pitanju samo percepcija određenog broja ispitanika, ali ne i realna slika.

Nakon sprovedenih istraživanja ministar sporta i mladih u Vladi Crne Gore, Nikola Janović, je kazao da se nigdje ne govori o trajnom odlasku i iseljavanju, te da je prije riječ o obrazovnoj i radnoj mobilnosti mladih, koja je karakteristična za sva društva.

“Često imamo prilike da gledamo rezultate raznih istraživanja koja se odnose na položaj mladih, ali se zaboravlja činjenica da je u pitanju samo percepcija određenog broja ispitanika, ali ne i realna slika koja se odnosi na brojne aktivnosti i mehanizme koji mladim ljudima stoje na raspolaganju”, kazao je u izjavi za medije ministar Janović.

No, bez obzira na brojnost, odlazak svakog mladog čovjeka predstavlja veliki ekonomski gubitak po matičnu zemlju.

Direktor Instituta za razvoj i inovacije, Nenad Jevtović, pojašnjava da su sprovedenim istraživanjima došli do uporednih podataka za Crnu Goru i Srbiju kada su u pitanju troškovi emigracije mladih, računica je urađena po osobi, a metodologija je u potpunosti prilagođena različitim kretanjima trendova iseljavanja.

"U Crnoj Gori troškovi emigracije po osobi iznose 31 hiljadu eura kada govorimo o troškovima obrazovanja. Šta to znači? To znači da je za jednu mladu osoba koja je završila osnovne akademske studije u Crnoj Gori investicija u njeno obrazovanje iznosila 31 hiljadu eura. Kažem investicija koja u trenutku njenog odlaska, napuštanja Crne Gore, postaje trošak za to društvo. U tih 31 hiljadu eura uračunali smo i sve ono što država, naravno poreski obveznici investiraju u obrazovanje jednog mladog čovjeka, ali i ono što njegova porodica izdvaja za obrazovanje. Za Srbiju trošak obrazovanja jedne mlade osobe, da završi akademske studije, iznosi oko 34,5 hiljada eura", navodi Jevtović.

Jevtović navodi i da se, poredeći Crnu Goru i Srbiju, dolazi do zaključka da su troškovi emigriranja kada posmatramo po osobi veoma slični. U prilog tome, prema njegovim riječima, govori i to da smo do 2006. godine živjeli u državnoj zajednici, da su ekonomije veoma povezane, da postoji puno društvenih sličnosti, da nema naglašenih razlika pa se to oslikalo i na ekonomske podatke.

Poboljšanje životnog standarda, bolje mogućnosti za zapošljavanje samo su neki od motiva zbog kojih se mladi odlučuju da spakuju kofere.

Vuk Vujisić, predstavnik inicijative "Neću da idem" koja je pokrenuta u Crnoj Gori još prošle godine, kaže da je, ukoliko imamo više istraživanja koja pokazuju skoro iste rezultate, očigledno da mladi ljudi razmišljaju o odlasku i žele da odu iz zemlje. Ipak, upozorava da treba napraviti razliku između onih koji rade na tome da odu iz zemlje i onih koji samo pričaju da planiraju odlazak.

"Kada smo pitali mlade ljude šta je to što njima nedostaje - svi su odgovorili: Da imam zajedno za partnerom, ili sam, platu od 500-600 eura i stan u kojem ću sam živjeti ostao bih ovdje", navodi Vujisić.

Prema riječima ministarke Đukić Dejnaović motiv zbog kojih mladi odlaze iz Srbije je to što prije svega ne mogu da se zaposle u profesiji za koju se školuju.

Psihijatar i psihoterapeut Anđelka Kolarević navodi da je osim uobičajenih potreba kod mladih ljudi izražena i potreba za pripadanjem, a to je prijateljstvo, ljubav, seksualna aktivnost, porodica...

"Mi danas gubimo neke važne odnose... Oni ljudi koji se spremaju da idu odavde zapravo kao jedan od glavih razloga navode to da će imati više vremena za porodicu, za prijatelje. Mladi se umrežavaju i uvijek idu tamo gdje je još neko njihov, ko se već zaposlii ili počeo tamo da živi", navodi Kolarević.

Međutim, sagovornici FOS-a ukazuju i na drugu stranu medalje, odnosno na pozitivne efekte procesa emigracije mladih.

Jevtović navodi da se proces emigracije nikada neće zaustaviti.

"Niti bi bilo poželjno i dobro za jedno društvo da mladi ne emigriraju, odlaze u svijet, skupe znanje i donesu ga u maticu. Samo - ključna riječ za ovaj proces, za emigracije mladih, jeste upravljanje tim procesom".

Ministarka Đukić Dejanović navodi da mladi ljudi kažu ono što svi mi znamo, a to je da su migracije civilizacijska realnost, da odlaze i oni koji imaju izvanredan standard, na primjer mladi ljudi iz Njemačke odlaze da rade u skandinavske zemlje, ili u Australiju, na Novi Zeland...

"Migracije su prosto jedna realnost, ljudi pokušavaju ponekad čak i iz znatiželje da odu u neke druge krajeve", kaže ministarka i dodaje da mladim ljudima koji se ipak odluče da odu iz Srbije poručuje da nit između njih i matice Srbije treba da treperi. Kaže i da oni koji su jako uspješni ne treba da zaborave da su zajednički projekti, kao i investicije znanja u Srbiju nešto što bi bilo poželjno i za jednu i za drugu stranu. 

Prema mišljenju Vuka Vujisića migracija kao migracija, da je do određenog procenta, uopšte nije negativna pojava.

"Što se tiče mobilnosti mladih, tj da mladi ljudi odlaze pa da stiču nova znanja i iskustva, da možda rade pola godine ili godinu u inostranstvu, to je nešto što je sasvim poželjno i praktično valjalo bi kad bi se svaki mladi čovjek iz Crne Gore oprobao u tom radu ili makar par godina živio u inostranstvu kako bi vidio različite kulture, pa posle to znanje, koje je tamo stekao, primijeni u Crnoj Gori", zaključuje Vujisić.

U jednom su svi saglasni - mlade je nužno saslušati, uvažiti njihove stavove i omogućiti im bolje uslove života kako bi ostali u svojim zajednicama i učinili ih boljim svojim idejama, energijom i kreativnošću.
 

is_sponsored
0
FOTO PRICHA
Off
slika_video_zamjena
Off

Komentari