Ekonomija

Infos

Državne institucije su tokom protekle godine na ime ugovora o djelu potro&scaron;ile 12.187.455 eura, iako su takve vrste radnih angažmana neprepoznate Zakonom o radu i sindikati upozoravaju na njihovu &scaron;tetnost po radnike zbog čestih zloupotreba.

Prema podacima iz Zakona o budžetu, od vladinih resora po potro&scaron;nji novca za ugovore o djelu za ovu godinu izdvaja se Ministarstvo vanjskih poslova koje će za ugovore o djelu diplomatsko-konzularnih predstavni&scaron;tava potro&scaron;iti 1,5 miliona, zatim MUP sa tro&scaron;kom od milion eura i resor finansija i socijalnog staranja koji će po tom osnovu potro&scaron;iti oko pola miliona.

Generalni sekretarijat Vlade po tom osnovu imaće izdatak od 140.000, a kabinet predsjednika Vlade 40.000 eura.

Sudovi će po tom osnovu potro&scaron;iti 230.000 eura, tužila&scaron;tva 64.000, Ministarstvo pravde i ljudskih prava za navedene ugovore rezervisalo je 35.000 eura, Uprava za izvr&scaron;enje krivičnih sankcija čak 520.000, a Ministarstvo odbrane i Vojska oko 200.000 eura.

Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i institucije pod njihovom ingerencijom za ugovore o djelu izdvajaju oko pola miliona eura, ali na vi&scaron;e različitih pozicija.

Po ugovorima o djelu izdvaja se i Uprava za statistiku koja je za tu namjenu opredijelila 387.272 eura, sa dodatnih 1.522.154 miliona za program popisa stanovni&scaron;tva.

Na poziciji upravljanje državnom imovinom, odnosno za tekuće tro&scaron;kove, na ime izdataka za ugovore o djeluje obezbijeđeno je 1,8 miliona&hellip;

Prema ocjeni Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata (UCCG) ugovori o djelu su problematični sa vi&scaron;e aspekata, a jedan od najproblematičnijih je to &scaron;to radnik ne ostvaruje nijedno pravo osim zarade.

Ona ističe da lica angažovana na taj način nemaju osiguranje, prije svega penzijsko, a osim toga gubitak posla je u značajnoj mjeri olak&scaron;an, pa su samim tim mač nad glavom zaposlenog.

&ldquo;Ugovori o djelu treba da postoje, ali oni su po svojoj prirodi ograničeni na period dok se ne odradi neki posao po projektu ili usled povećanog obima posla. Međutim, problem je &scaron;to se oni koriste godinama za određene radnike i to je očigledna zloupotreba. Da se oni koriste samo za sezonski posao, to bi bilo u redu, ali to se otelo kontroli pa su bukvalno zamijenili ugovore o radu koji su jedini pravi ugovori&rdquo;, ocijenila je Obradović.

Njeno mi&scaron;ljenje dijeli i Nenad Marković iz Saveza sindikata koji ističe da od ugovora o djelu samo korist ima poslodavac zbog poreza od devet odsto.

&ldquo;Osim te plate i poreza koji je dosta mali poslodavac nema nikakvu obavezu prema zaposlenom. Ugovori o djelu su definitivno najlo&scaron;ija opcija za zaposlene i oni treba da budu izeuzetak, međutim, kod nas su postali pravilo, kako u privatnom, tako i u državnom sektoru. Svjedočimo brojnim zloupotrebama, ali ljudi ćute jer čuvaju barem tu platu koju imaju&rdquo;, smatra Marković.

Dugogodi&scaron;nji sindikalac Veselin Vujanović kaže da Zakon o radu treba da prepozna ugovor o djelu, ali i da se spriječe njegove zloupotrebe.

&ldquo;Zaista postoji potreba za sezonskim i dodatnim angažmanom. Sve &scaron;to se dopunski radi, treba da se i plati i da ga zakon prepozna. Imamo problem &scaron;to nam zakone često donose ljudi koji nemaju dodir sa praksom. Uvijek postoji potreba za honorarnim angažmanima i to treba uvesti u zakonske tokove. Eventualne zloupotrebe trebalo bi da su odgovornost Inspekcije rada. Nama je praksa pokazala da potreba za ugovorima o djelu postoji&rdquo;, zaključuje Vujanović.